Društvene mreže poput Facebooka ili Instagrama, promatrajući ih u kontekstu čitavog razvoja civilizacije, vrlo su kratko prisutne u našim životima, a njihov je utjecaj postao izuzetno dominantan za velik broj ljudi.

Tako smo upali u nesrazmjer s obzirom na to koliko ih često koristimo te u kojoj smo mjeri uopće svjesni potencijalnih opasnosti koje se na njima nalaze.

Fotografije i videozapise, priče i podatke iz života malodobne djece roditelji i okolina često objavljuju po bespućima interneta ne shvaćajući da takvi sadržaji, na više razina, mogu biti izuzetno štetni, a pojedine osobe u našem javnom prostoru dobrano zarađuju na ‘postanju’ i ‘šeranju’ vlastite djece, i to već spada u sferu etičkih i moralnih načela o kojima naš zakon još uvijek nema što za reći.

– Kada je riječ o objavama fotografija djece općenito, pozivamo na oprez i odgovorno ponašanje – i roditelje i sve one koji srbe o djeci. Također im preporučamo da pouče djecu o tome kako štititi svoju privatnost, kao i privatnost drugih. Od roditelja se očekuje da pomognu djetetu da razumije što je to njegova privatnost i intima te zašto neke informacije, slike ili ponašanja dijelimo samo s bliskim osobama.

Svi stručnjaci za zaštitu prava djece i sigurnost na internetu upozoravaju roditelje da je prilikom komuniciranja putem društvenih mreža vrlo važno voditi računa o dobrobiti djece i zaštititi ih od pretjeranog izlaganja.

Djeca osoba koje su poznate u javnosti pritom su dodatno izložena jer javni mediji pokazuju veće zanimanje za njih, te je povećana mogućnost da će objaviti njihove fotografije preuzete s društvenih mreža, smatrajući da su roditelji suglasni s takvom objavom.

Time se ujedno povećava i rizik od zloupotrebe takvih dječjih fotografija, kao i od povećane dostupnosti djece zlonamjernim osobama, stajalište je, između ostalog, po ovom pitanju pravobraniteljice za djecu Helence Pirnat Dragičević.

Helenca Pirnat Dragičević, Foto: Davor Kovačević

Moguće zloupotrebe

Pravobraniteljica dodaje kako neki roditelji, unatoč preporukama i upozorenjima, smatraju da mogu objavljivati fotografije svoje djece bez ograničenja jer to zasad doista nije zabranjeno – osim kada je riječ o neprimjerenim fotografijama, te je na roditeljima da odlučuju o tome.

– Njima bih predložila da se zapitaju što će njihova djeca misliti o tim objavama kad budu malo starija i hoće li im biti prihvatljivo da se njihovi roditelji zabavljaju dijeleći njihove snimke i brojne informacije o njihovom životu.

Na sličnom je tragu i mišljenje psihologice Mirne Čagalj Farkas iz Poliklinike za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba koja je istaknula kako pitanje dijeljenja fotografija djece putem interneta nije pitanje na koje se može dobiti jednoznačan pozitivan ili negativan odgovor.

– U današnje vrijeme velika većina roditelja dijeli fotografije svoje djece putem različitih online kanala, no razlikuju se u stavu prema tome. Tako varira učestalost kojom to rade, vrsta sadržaja koji dijele, broj ljudi s kojima ih dijele i tako dalje.

Roditelji dijele te fotografije iz dobrih namjera, primjerice, šalju ih članovima obitelji koji nisu u blizini, ponosno dijele prve korake djeteta i veće razvojne prekretnice, rođendanska slavlja, izlete i putovanja, sudjelovanja na natjecanjima, ili pak svakodnevne situacije koje su im zabavne ili zanimljive.

Možda upravo tu nastaje nesklad pa roditelji koji imaju dobre namjere ne vole čuti da objavljivanje fotografija djece nije uvijek dobro za djecu, a informacije o opasnostima i mogućim zloupotrebama njihovih fotografija mogu im se činiti kao nešto malo vjerojatno, odnosno kao nešto što se događa drugima.

No, neminovno je da rizici postoje, čak i onda kada roditelji misle da su se u potpunosti zaštitili putem sigurnosnih postavki aplikacija ili alata koje koriste. Objavljivanjem fotografije djeteta ona više nikad nije privatna i ne nestaje u potpunosti, čak ni njezino naknadno brisanje ne znači da ju netko u međuvremenu nije pohranio ili zloupotrijebio.

Iako to ne znači da roditelji trebaju biti u konstantnom strahu i rigidno se držati toga da nijedna fotografija djeteta ne smije biti podijeljena online putem, dobro je imati u svijesti da nijedna objava nije bez rizika, stoga roditelji moraju procijeniti i birati one koje su nižeg rizika za djecu, kaže Čagalj Farkas.

Mirna Čagalj Farkaš

Narušavanje privatnosti

Kao što je rečeno u uvodu – društvene mreže relativno su nova pojava, a roditeljsko dijeljenje sadržaja o djeci putem online kanala intenziviralo se tek kroz posljednjih desetak godina, stoga ne postoje jasni zaključci istraživanja o tome kakvi će biti utjecaji na razvoj djece, već stavovi struke proizlaze većinom iz iskustava rada s djecom i roditeljima.

– U situacijama kada roditeljsko dijeljenje fotografija ili informacija o djeci putem interneta postane štetno ili prekomjerno, imamo priliku čuti djecu i adolescente koji iznose osjećaje posramljenosti, ljutnje, smeta im narušavanje privatnosti i razvijanje slike o njima koja nije u skladu s onim kako se sami vide, što sve može voditi do narušenog odnosa povjerenja prema roditeljima.

Djeca u situacijama narušene privatnosti mogu doživjeti negativne reakcije okoline, vršnjaka, škole, nepoznatih ljudi putem interneta, što može utjecati na njihovo raspoloženje, sliku o sebi, povjerenje u bliske ljude.

Važno je da su roditelji svjesni da dijeljenjem fotografija, videa ili drugih vrsta sadržaja online putem grade djetetov digitalni identitet, koji možda nije u skladu s identitetom koji će dijete za sebe željeti u budućnosti.

Svako dijete ima pravo na privatnost, a kako ne može samostalno brinuti o sebi i štititi se, odgovornost za zaštitu i vođenje brige o privatnosti djeteta je na roditeljima, tvrdi Čagalj Farkas.

S tim je mišljenjem suglasna i pravobraniteljica Pirnat Dragičević.

– Kako zaštita prava i dobrobiti djeteta u ovom području u potpunosti ovisi o roditeljskoj odgovornosti, senzibiliziranosti i spremnosti da zaštite interese svoga djeteta, preporučujemo roditeljima da se prije objavljivanja fotografija djeteta, osim o potencijalnoj dobiti, detaljno informiraju i o eventualnim rizicima i težini posljedica koje dijete može imati nakon objavljivanja njegovih snimki na internetu.

Osim već spomenutih rizika, tu su i teškoće u djetetovu poimanju vlastite privatnosti, razvoju vrijednosti, odnosu prema novcu i radu, uspjehu i postignućima te slično, kaže Pirnat Dragičević.

Foto: Slavko Midzor/PIXSELL

Iznimke od pravila

Iako većina javnih osoba aktivnih na društvenim mrežama, a koje su istovremeno i roditelji, objavljuju fotografije i videozapise svoje djece, postoji i podosta iznimaka poput pjevačice Franke Batelić, glumice Marije Borić, voditeljice Zlate Mück Sušec ili, primjerice, nogometaša Dejana Lovrena.

Svi spomenuti ili ne objavljuju svoju malodobnu djecu ili prilikom objave sakrivaju njihova lica. U tu, drugu skupinu, spada i naš kazališni te filmski par Peđa Gvozdić i Petra Cicvarić koja je kazala kako, prilikom otvaranja Instagram profila, nije niti razmišljala o tom problemu jer tada još nije bila trudna.

– Zapravo, moj partner je prvi rekao kako ne bismo trebali objavljivati lice djeteta na društvenim mrežama što je meni bilo pomalo začuđujuće, a s vremenom sam shvatila kako je ipak u pravu. Možda bih, kada ne bih bila javna osoba, objavljivala fotografije i lica svoje djece, ali to, iz ove pozicije, ne mogu tvrditi. Čuvanje njihove privatnosti i sigurnosti nama je na prvom mjestu i vjerujemo da je to bila dobra odluka, kazuje Cicvarić.

Dodaje kako sve pokušava gledati iz vlastite perspektive.

– Kada bih ja znala da je moja majka dijelila s ostatkom svijeta sve o meni od prvog dana mojeg rođenja, ne znam koliko bi mi to bilo drago, zaključila je, kazavši kako će što duže nastaviti s tom praksom, odnosno sve dok djeca ne budu bila u prilici sama odlučivati o tome.

Kako kaže naša narodna poslovica – put do pakla popločen je dobrim namjerama, stoga, bez obzira na zasigurno dobre namjere koje svaki roditelji ima spram svoga djeteta, mjere opreza moraju biti prisutne.

– Roditelji koji odluče dijeliti fotografije djece putem interneta mogu i trebali bi poduzeti različite mjere opreza. Jednako kao što poučavaju djecu važnosti sigurnog ponašanja na internetu, ili će ih poučavati kad za to dođe vrijeme, i sami roditelji se moraju informirati i poštovati navedena pravila, uz svijest da imaju odgovornost za nekog drugog, ranjivijeg i osjetljivijeg.

Ako fotografije šalju prijateljima ili članovima obitelji, mogu razgovarati s njima o tome da im je važno da se te fotografije ne prosljeđuju dalje.

Potom, ako ih žele dijeliti na društvenoj mreži, prije toga trebaju istražiti postavke privatnosti kako bi se informirali o pravilima aplikacije te zatim postavili ograničenja koja su važna, a najčešće se odnose na ograničenje broja ljudi kojima su fotografije dostupne, zaštitu lokacije, kao i mogućnost daljnjeg dijeljenja, odnosno prosljeđivanja.

Ako je dijete u dobi da razumije pojam interneta i dijeljenja fotografija te može dati pristanak za neku objavu, to je važno od djeteta tražiti i poštovati, ako se ne složi s prijedlogom objave svoje fotografije.

Naposljetku, osim za vlastito dijete, roditelji moraju voditi računa i o drugoj djeci, primjerice vršnjacima iz škole, a čiji roditelji možda imaju drukčija pravila i želje u pogledu ove teme.

Pritom je važno uzeti u obzir da ove smjernice vrijede za prikladne i primjerene fotografije, dok treba izbjegavati dijeljenje fotografija ili videosnimki u kojima je dijete uznemireno, uplakano, zbunjeno, možda je u kupaćem kostimu na plaži ili se kupa u kadi. Određene fotografije i njihovo dijeljenje mogu nedvosmisleno biti ugrožavajuće i kršiti prava djece, ističe psihologinja Čagalj Farkas.

Foto: Slavko Midzor/PIXSELL

Procjena rizika

Čagalj Farkas dodaje da, kada se radi o roditeljima koji su i javne osobe, treba imati u vidu da su i oni prvenstveno roditelji kojima je stalo do djece i koji dijele brige i dileme vezane uz njihovu dobrobit, uz dodatni pritisak koji može proizlaziti iz interesa šire javnosti za fotografijama njihove djece, što traži i dublje promišljanje o mogućim posljedicama za njihovu djecu.

Tako bi se svaki roditelj trebao informirati o tome što može poduzeti da zaštiti svoje dijete i njegovo odrastanje učini što sigurnijim, a potom i poduzeti mjere zaštite i prevencije rizika koje su u skladu s njegovim stavovima, vrijednostima i mogućnostima.

– Konačno, ako se roditelji odluče na dijeljenje fotografija djece na bilo koji način online putem, važno je da to rade nakon što su se informirali o mogućim rizicima koje su se potrudili umanjiti, i da prilikom takvih aktivnosti budu umjereni, a u mislima uvijek nastoje imati perspektivu djeteta i važnost njegove zaštite.

Spomenuto pitanje javnih osoba i njihove djece u najmanju je ruku delikatno jer, kao što je rečeno u uvodu, mnogi fotografije vlastite djece koriste u svrhu oglašavanja.

– To je područje zaštite djece neregulirano te u njemu sudionici često postupaju bez jasnih pravila, potaknuti željom za brzom zaradom i popularnošću. Pritom neki vode računa o tome da ne izlažu djecu pretjerano i neprimjereno, ali nisu svi dovoljno osviješteni o rizicima bavljenja takvim aktivnostima.

Zasad ne postoji pravna regulativa koja bi spriječila roditelje da na taj način objavljuju fotografije svoje djece – osim kad je riječ o neprimjerenim objavama koje nedvojbeno povređuju djetetovu dobrobit – a kojom bi se istovremeno zajamčila cjelovita zaštita dječjih prava i njihova najboljeg interesa.

Pitanje zaštite privatnosti djeteta u našim je propisima regulirano tako da se objave podataka o djetetu i djetetovih snimki uvjetuju suglasnošću roditelja, čak ni ne navodeći potrebu da dijete bude suglasno s objavom.

To upućuje na zaključak da se roditelja smatra temeljnim nositeljem zaštite djetetovog najboljeg interesa, a mi često upozoravamo da roditeljska suglasnost nije uvijek u skladu s djetetovim najboljim interesom, zaključila je pravobraniteljica za djecu Helenca Pirnat Dragičević naglasivši za kraj kako smatra da je, u ovom području, potrebno korigiranje i dopuna zakonskog okvira, ali nužne su i šire društvene akcije, poput provođenja kampanja i sustavnog educiranja roditelja i drugih građana o zaštiti privatnosti djece.