Jeste li čuli za tete čuvalice pasa? Istina, postoje i barbe, ali u ovoj priči su tete glavne. Jedna se zove Iva Novak Zeoli, a druga Gea Šarin.
Te su dame već dugo godina volonterke »po pitanju životinja«, i poznaju ih, kao i one njih – mnogi azili, odnosno skloništa za napuštene životinje diljem Hrvatske.

Neopisivo je njihovo zalaganje u zbrinjavanju napuštenih pasa s potresom pogođene Banovine, no ne bi ono bilo toliko učinkovito da nije dugogodišnjeg iskustva, a nadasve ljubavi prema životinjama, neovisno o kojoj se radilo.

Primjerice, Iva je uzela godišnji odmor i otišla pomagati u Zagreb, u »Pas Palace«, hotel koji je svoje kapacitete stavio na raspolaganje napuštenim psima iz Banovine. Preko Udruge »Najbolji prijatelj« upoznala je Reda, koji je tada bio bezimen, prestrašen pas pronađen pored šume između dva sela koja dijele Glinu od Petrinje.

Bez čipa, pretjerano mršav, zbunjen… Ili kako reče gospođa iz kuće u blizini mjesta gdje su ga volonteri pronašli – sigurno ga je netko »iskipao«. Tom na dušu i na savjest, a Red je imao sreću najveću kad se njegov put ukrstio s Ivinim, pa je od onog maloprije opisanog psa došavši kod Ive u Rijeku, postao Red, pravi morski vuk koji je vrlo brzo naučio sve što treba znati gradski pas, a k tome je i cijepljen i čipiran.

Iva Novak Zeoli i Gea Šarin ljubiteljice životinja i spasitelji mačaka i pasa kojima traže dom. Na slici sa mačkom Miškom, maskotom ureda gradonačelnika Obersnela, Foto: Marko Gracin

Blue i Red

– Kad je malo prestrašeno zlato došlo kod mene, nije znalo jesti iz padele, hodati po pločicama… No sad je to druga priča. Kako imam psa koji se zove Blue, nekako mi se samo po sebi nametnulo ime Red, priča teta čuvalica Iva.

Gea pojašnjava kako sve to po pitanju napuštenih pasa izgleda na Banovini:

– Ne radi se uvijek o bezosjećanosti vlasnika pasa jer mnoštvo je onih koji su izgubili krov nad glavom pa u tim privremenim smještajima u kojima se nalaze ne mogu imati kućne ljubimce.

Jednostavno ih, kad budu pronađeni, ne mogu vratiti k sebi. Postupak kad se pronađe psa zapravo ide ovako – oglasi se da je pronađen, čeka petnaest dana da se javi vlasnik, ako se ne javi, kreće proces udomljavanja. Za one čipirane je lako, vlasnik se odmah pronađe.

A kako se postaje »teta čuvalica«, e, to je nas zanimalo. Ono, treba li neka preporuka i što taj status u konačnici znači.

– Treba samo voljeti i željeti pomoći, kaže Iva, dodajući kako pritom ni u kojem trenutku ne treba razmišljati da ti tom psu nešto daješ jer zapravo on daje tebi. Pažnja, nježnost, ma sve što dobiva vraća stostruko, u dahu će Iva.

Da ne bi bilo zabune, razjasnimo – privremeni smještaj psa nije isto što i udomiteljstvo. Kako doznajemo od Gee i Ive, taj smještaj izuzetno je važan u socijalizaciji psa prije udomljavanja.

Red u Rijeci

– Iako se većina napuštenih pasa brzo prilagodi novom okruženju i ljudima, odnosno obiteljskom domu, postoje psi kojima je od života na cesti ili u skloništu za nezbrinute životinje do obiteljskog doma svaka pomoć dobro došla. Ponekad ih je potrebno naučiti osnovnim stvarima kao što su ljubav, pažnja, kućni red i nadasve sigurnost.

Privremeni smještaj služi upravo tomu da se psima kojima treba malo više vremena kako bi se opustili i ponovo stekli povjerenje u ljude osigura to vrijeme i da prilika, pojašnjava Gea i dodaje – na privremenom smještaju psi imaju priliku upoznati ljude koji imaju strpljenja i razumijevanja za njihovu prošlost i eventualne strahove.

Tete i stričeki čuvalice volonteri sa psima prolaze njihove prve dane u sigurnom okruženju i rade na uspostavljanju pravilnog odnosa psa s čovjekom, na socijalizaciji s drugim psima, ljudima, bukom, nepoznatim predmetima… Uče ih na povodnik, upoznaju ih s osnovnim naredbama kao što su stani, lezi, stoj, čekaj, dođi, te ponašanju u kući.

Nakon što je pronađen, Red je smješten u »Pas Palace«

Međusobna suradnja

Pas koji se nalazi na privremenom smještaju ima osiguranu veterinarsku skrb, a samim time i sve potrebne terapije ili, ako treba, operacije.
– Da, sve je to osigurano i baš to je jedan od razloga zbog kojeg mi volonteri međusobno puno i dobro surađujemo.

Ljudi koji kao volonteri uzimaju pse na privremeni smještaj najčešće surađuju s volonterima lokalnih udruga za pomoć napuštenim psima te skloništima za nezbrinute životinje.

Cilj nam je zajednički, a to je da se svakom psu pruži najbolja prilika za pronalazak doma, kaže Iva.

Vraćamo se na stradalu Banovinu, s koje su nam televizijski snimatelji osim ljudske tuge prikazivali i onu životinjsku – napuštene i prestrašene pse, mačke…

Hej, tu sam!

Pitamo kakva su njihova iskustva iz brojnih akcija zbrinjavanja životinja s tog područja, a Gea će:

– Pomoć psima na potresima pogođenom području Banovine bio je dodatan izazov. Samim time što su i životinje doživjele stres zbog potresa, ali i zbog toga što su mnogi psi pronađeni u dosta lošim uvjetima za život. Znate ono, metar lanca mu je mjera slobode kretanja, a kruh i voda jedini obrok koji poznaje.

Ti su psi bili željni ljudske pažnje i dodira te su karakterno gledano jako zahvalni. Uz dužno poštovanje odgovornim vlasnicima koji su zaista lijepo brinuli o svojim psima i odmah se, nakon što su po očitavanju čipa bili obaviješteni da im je pas pronađen, javili i došli po svoje ljubimce, s druge strane bilo je zaista jako tužnih psećih sudbina i priča.

Zbog toga smatram da su edukacija i podizanje svijesti o ispravnom načinu držanja pasa i vođenja brige o njemu, a pritom mislim na njegu, higijenu, ishranu, zdravlje, najvažnije teme na koje u budućnosti treba stavljati težište.

Gle ga Bero!

Ben i Laki, dva frenda

Podizanje svijesti

Iva dodaje kako svakako treba raditi i na podizanju svijesti mladih o važnosti i mogućnosti volontiranja u skloništima za pse, ali općenito i o udomljavanju.

– Mislim da treba provoditi edukacije kojima bi se ljudima ukazalo na važnost sterilizacije kućnih ljubimaca kako bi se smanjio broj neželjenih legla, a posljedično i broj napuštenih pasa, naglašava Iva, pa nastavlja – kao ljudi ne smijemo okretati glavu od potrebitih životinja, baš kao ni od potrebitih ljudi.

Ne bi smjela izostati pomoć ako vidimo napuštenog ili pak zlostavljanog psa. Postoje procedure za prijavu nadležnim institucijama i uvijek treba biti uporan.

Kako Gea već s privremenim smještajem pasa ima iskustva, pitamo – kad dođe vrijeme za to, je li se teško rastati s njima.

Don i Luna

– Uzeti štence s majkom ili napuštene štence bez majke, neopisivo je iskustvo. Doživjela sam takvo iskustvo dva puta. U jednom je slučaju majka dojila svojih devet štenaca, a u drugom je izgubila sve štence osim jednog koji je spletom nesretnih zdravstvenih okolnosti bio primoran na hranjenje na dudu i bocu.

Nevjerojatno je iskustvo pratiti njihov rast i razvoj, od puzanja zatvorenih očiju do otvaranja očiju, trenutak kad prohodaju, potrče… Zaista posebno. Kroz njihov ih rast majka uči odgoju i ponašanju s drugim psima, u slučaju štenaca bez majke to je znala raditi moja kujica Cleo.

Ovo iskustvo omogućava štencima da se razvijaju na mirnom, toplom i sigurnom području. Nakon skoro dva mjeseca boravka, maleni budu spremni i zdravi za nove domove.

Nije lagan proces davanja tih štenaca koje si othranio ili samo pratio kroz njihov rast unatoč tome što je udomljavanje štenaca i odlazak u novi dom predivan osjećaj jer znaš da si im pružio obitelj zauvijek, obitelj koja ih želi i voli. Pomno biram domove i uvijek ostanem u kontaktu s udomiteljima, samo tako mi bude lakši njihov odlazak.

Prateći njihov život shvatiš kako se sve isplatilo, svaki sat, svaki dan, svaki tjedan truda i ljubavi. Svatko tko ima ljubavi, ali i vremena za ovakvo iskustvo, cijenit će ga jer će u njemu probuditi najtoplije i najnježnije što ima, poručuje Gea.

Rudi je star sedam godina i čeka vas u Udruzi prijatelja životinja »Vis Vitalis«

Ma tko ih ne bi uzeo?

I što još reći osim pitati imaju li još koji savjet za buduće »tete i barbe čuvalice«, možda za buduće udomitelje…

– Budućim udomiteljima savjetujemo samo da imaju strpljenja i puno ljubavi, a ako im je potrebna dodatna pomoć, uvijek se mogu obratiti trenerima za pse te mnogobrojnim školama za odgoj i dresuru pasa.

A »čuvalicama« ili ljudima koji psu pomažu premostiti put od skloništa do udomitelja želimo puno čuvanja i puno »čarobnih štapića« koji će napuštenim psima naći stalni dom.

I uvijek treba imati na umu samo jedno – daješ onoliko koliko bi trebao dati svaki čovjek, a vraća ti se vulkan ljubavi i privrženosti, gotovo jednoglasno će Gea i Iva, dvije mlade žene velika srca.

Obitelj koja traži dom