Foto: Matea Jurčić
Iza radionice stoji Daniela Torjan, vrtlarica i kreativka te osnivačica obrta VRRR, koja kroz svoji rad spaja edukaciju, održivost i svakodvnevne praktične vještine
povezane vijesti
U vremenu kada sve češće posežemo za gotovim i brzim rješenjima, radionice koje nas vraćaju osnovama – radu rukama, jednostavnim sastojcima i vlastitoj kreativnosti – dobivaju novu vrijednost.
Upravo je takva radionica “Poslastice s repom i brkovima”, održana u Gradskoj knjižnici Rijeka, gdje su vlasnici svojim četveronožnim prijateljima s ljubavlju pripremali ukusne slastice i zanimljive igračke.
Iza radionice stoji Daniela Torjan, vrtlarica i kreativka te osnivačica obrta VRRR – Vrtlari, recikliraj, rasti, raduj se, koja kroz svoj rad spaja održivost, edukaciju i praktične vještine.

Daniela Torjan. Foto: Matea Jurčić
– VRR je moj način da kroz radionice za sve uzraste spojim prirodu, rad rukama, kreativnost i održivost. Na mojim se radionicama reciklira, sadi, kuha i razgovara – o biljkama, hrani i okolišu. Čini mi se da danas sve češće posežemo za brzim i gotovim rješenjima, a pritom zaboravljamo koliko vrijede jednostavna i praktična znanja, objašnjava Torjan.

Foto: Matea Jurčić
– Zato volim stvarati radionice koje ljude podsjećaju da puno toga još uvijek možemo napraviti s vlastitim rukama, na način koji je smisleniji, pažljiviji i s manje otpada, dodaje.
Kuhanje za ljubimce, edukacija za vlasnike
Radionica je zamišljena kao kombinacija praktičnog rada i edukacije, pa su sudionici najprije učili o osnovama prehrane pasa i mačaka, a zatim se i sami dali u pothvat pripremanja poslastica.
Na meniju su se našle jednostavne, a dobitne kombinacije: kuhana piletina ili tuna iz salamure kao zvijezde, jaje kao vezivni sastojak, rižino ili zobeno brašno kao hipoalergena baza te prehrambeni kvasac koji pojačava aromu i dodaje vitamine B skupine.
Sve se pripremalo “odokativno”, bez strogih mjera, a smjesa se zatim oblikovala u male zalogaje i sušila u dehidratoru kako bi poslastice dulje trajale i bile sigurne za konzumaciju.
Foto: Matea Jurčić
Poseban naglasak stavljen je i na to koliko je važno posvetiti pažnju prehrani ljubimaca, pa je sudionicima objašnjeno da su mačke obligatni karnivori, te za zdravlje nužno trebaju prehranu bogatu mesom i ne mogu kvalitetno prerađivati biljne sastojke. Psi, s druge strane, imaju nešto širi raspon prehrane, ali i dalje zahtijevaju pažljiv odabir namirnica.
– Važno je samo držati se jednostavnih sastojaka, bez soli i začina, i imati na umu da ljubimci nisu mali ljudi i da njihova prehrana traži pažnju, naglašava.
Igra kao sastavni dio brige o životinjama
Osim pitanja prehrane, velik dio radionice bio je posvećen izradi igračaka, čime se dodatno istaknula važnost igre u svakodnevnom životu životinja.
Za pse su se izrađivale čvrste igračke od starih traperica, pa su polaznici tako uz stručno vodstvo naučili napraviti konopac za povlačenje pomoću krunskog čvora, za izdržljiv i periv rezultat. Uz to, izrađivale su se igračke napravljene od skrivenih komada plastičnih boca kako bi proizvodile zvuk koji psi instinktivno vole.
Foto: Matea Jurčić
– Mislim da ljude najviše razveseli trenutak kad shvate koliko se toga može napraviti od nekoliko osnovnih sastojaka i materijala koje često već imamo kod kuće. Posebno su simpatične igračke od starih odjevnih predmeta, jer se odmah vidi kako nešto što bismo možda bacili može postati predmet igre i veselja, tumači.
U međuvremenu, za mačke su sudionici izrađivali manje i laganije igračke s trakicama, napravljene od tekstila i drvenih alkica, koje potiču njihov instinkt lova, ali i punjene igračke s mačjom metvicom i zvončićima, koje kombiniraju mirisni i zvučni podražaj.
Mačja metvicaMačja metvica (Nepeta cataria), biljka iz porodice Lamiaceae, kod većine mačaka izaziva izrazito pozitivnu i razigranu reakciju, a zanimljivo je i da je dostupna u knjižnici sjemena Gradske knjižnice Rijeka. |
Više od radionice
Kako ističe Torjan, ideja za radionicu nije nastala slučajno, već iz svakodnevnog promatranja zajedničkog prostora i navika ljudi.
– Često sam u Benčiću i nisam mogla ne primijetiti koliko ljudi dovode svoje ljubimce na zelene površine u koje je uložen velik trud i koje su postale pravi mali dragulj ovog dijela grada. Mislim da se svi moramo truditi da takve prostore čuvamo, pa sam htjela osmisliti radionicu koja vedro i nenametljivo podsjeća kako trebamo čuvati i zajednički prostor i životinje koje žive s nama u gradu, kaže.

Foto: Matea Jurčić
Radionica se tako tematski uklopila i u Dane poopanja, inicijativu koja s dozom humora podsjeća na odgovorno ponašanje u javnom prostoru.
– Naši ljubimci nisu igračke, nego dio obitelji, pa i o njima trebamo brinuti odgovorno, kroz prehranu, navike, ponašanje i svakodnevnu pažnju. Važno mi je da radionica ne ostane samo na simpatičnoj aktivnosti, nego da kroz nju otvorimo i pitanje brige, pažnje i suživota u zajedničkom prostoru, naglašava.
Foto: Matea Jurčić
Dodatnu je dimenziju radionici dala i činjenica da je njezin sadržaj nastao uz konzultacije sa stručnjacima.
– Pri osmišljavanju radionice sam konzultirala Veterinarsku stanicu Rijeka, koji su se vrlo rado odazvali i pomogli savjetima, ističe Torjan, naglasivši da joj je iznimno drago što na taj način radionica, uz kreativan dio, dobiva i stručan temelj.
– Svakako bih istaknula i Gradsku knjižnicu Rijeka, koja svojim otvorenim i suvremenim pristupom doista pokazuje koliko knjižnica danas može biti živo i poticajno mjesto susreta, učenja i novih ideja, dodaje.
Male navike koje čine razliku
Kroz čitavu radionicu provlači se jedna jasna ideja, a to je da briga o ljubimcima ne mora biti komplicirana ni skupa. Uz malo volje, truda i kreativnosti, stare majice i traperice postaju igračke, a osnovne namirnice pretvaraju se u sigurne poslastice.
– Može se krenuti sasvim jednostavno, često i bez odlaska u dućan. Najdraže mi je kad sudionici osvijeste da ne moraju uvijek posegnuti za gotovim proizvodom, nego mogu sami napraviti nešto jednostavno, korisno i osobno, tumači.
Foto: Matea Jurčić
Ipak, najvrjedniji dio iskustva, ističe Torjan, događa se tek nakon same radionice.
– To je onaj trenutak kad mi poslije stignu fotografije ili kratke snimke pasa i mačaka kako se slade poslasticama ili igraju onime što je nastalo na radionici. Tada se vidi da sve to nije ostalo samo u prostoru radionice, nego je stvarno stiglo do onih kojima je bilo namijenjeno, zaključuje.
Radionica je, stoga, kroz jednostavne korake sudionicima pružila konkretne alate za kvalitetniju brigu o svojim ljubimcima, ali i znanje o tome kako pritom mogu razvijati vlastitu kreativnost i svijest o održivosti.

Foto: Matea Jurčić