Miris! Miris je takav da dileme nema kako smo na pravoj adresi. Miris je takav da ti bude žao što ga se ne da utkati u novinski papir pa da čitatelju bude jasnije o čemu se tu radi. Jer, kako ćeš opisati miris svježe pripravljenih čvaraka, pa još onom tko ih nikada okusio nije, ako takvih uopće ima. Miris, i to takav da je naš fotoreporter Dado poželio da tu ostane za vazda, u pogonu samoborske tvrtke Fortuna food odakle u svijet odlaze čvarci imena Dr. Pigley!

Ta nas je činjenica, da je pogon nov i velik, da se čvarci zovu Dr. Pigley i da je nakana Miroslava Mataušića, osnivača i direktora tvrtke Fortuna food, da čvarcima osvoji svijet, i dovela pred pogon koji odaje božanstven miris! Do jučer su se, naime, ovi čvarci zvali Frelimo. Od jučer njihovo zobanje u svako doba preporuča simpatični praščić sa stetoskopom oko vrata.

– Dr. Pigley je naš novi brend. Imamo delikatesne čvarke i obične, imamo čvarke u limenci, topljenu svinjsku mast. Promijenili smo malo brend, malo unaprijedili proizvodnju, promijenili pakiranje, tako da sve to bude na europskoj razini – sažima u startu ono najbitnije naša domaćica Anamarija Grudenić, prehrambeni tehnolog.

Foto: D. Kovačević

Po starinski

Da se proizvodnja povećala, dokaz je i to da u jednoj smjeni radi od 15 do 18 zaposlenika, prema potrebi. Njih toliko za tri radna mjesta u procesu proizvodnje: rezanje, topljenje i pakiranje. Sve je veće, sve modernije, a sve se, odnosno čvarci se i dalje rade po starinski da bi bili dobri, pače najbolji!?

– Tako je! Još uvijek stroj ne može zamijeniti taj način pripreme i ne možemo dobiti tu kvalitetu i sva željena senzorska svojstva. Taj čvarak nije isti kao onaj koji ručno napravite – rezolutno će Grudenić.

Zato je novi pogon omogućio veću dnevnu proizvodnju, unaprijedio način pakiranja da je ambalaža nova i suvremena. Dr. Pigley je, čini se, uzeo sve dobro od stare recepture i sve dobro od modernog i sada je spreman za veliki iskorak na svjetsko tržište. Vratit ćemo se mi i na to, no prvo valja vidjeti kako se to čvarak radi. I pitati Anamariju kako je mladom čeljadetu kao što je ona svakodnevno šetati među čvarcima!?

– Meni je ovdje ugodno raditi. Moram svaki put i probati čvarke, tako da…. – smije se ona.

Probati se mora, jer, kaže, može se dogoditi i da čvarak pregori, a takav nije dobar. Gorak bude.

– Dobar čvarak mora biti hrskav, mora biti lijepe boje, mora biti lijepog oblika i prije svega mora sirovina biti dobra. Ako sirovina nije dobra, ne možete dobiti dobar proizvod – ističe Grudenić.

Slanina, a ona jest glavni sastojak, dolazi iz Danske. U nas, nažalost, nema dobavljača koji će garantirati dovoljnu količinu i uvijek istu kvalitetu. Ostali sastojci, mlijeko, luk, sol, naši su. I zaposlenici su malo naši, a malo stranci. Ima momaka iz Nepala i djevojaka iz Kirgistana koji tu vrijedno rade bit će skoro i godina dana.

– Jako su brzo naučili posao. Tu je uvijek netko zbog kontrole kvalitete, ali znaju oni već i sami kad je čvarak gotov, po boji, po strukturi. Kad dotaknete čvarak, on mora biti čvrst, ne smije biti gumenast poput kakvog bombona – kaže Grudenić.

Prije samog ulaza u pogon učimo i to da pogon dnevno izbaci od 800 do 900 kila čvaraka u prosjeku, a može po potrebi i dva, tri puta više, baš kao i to da čvarak u dobrim uvjetima, a to je temperatura hladnjaka, može izdržati pola godine. No, sve što se ovdje proizvede, brzo ode, na skladištu jedva da stoji, a sve zato, kako kaže Grudenić, da ne gubi kvalitetu i da su kupci zadovoljni.

Svi glavni radovi obavljaju se na tradicionalan način, Foto: D. Kovačević

Dijetalni proizvod

A onda je Anamarija, barem što se nižepotpisanog tiče, govoreći o delikatesnim čvarcima, izrekla čarobne riječi: “Oni su skoro pa dijetalni proizvod!”

– Znači, ja mogu s čvarcima držati dijetu i skidati tako višak kila – u čudu će i veselju novinar kojem se na obzoru ukazala slamčica spasa.

– Pa, u principu, ako držite Keto dijetu, da – smješka se Anamarija.

Prije ulaska u pogon valja se opasati zaštitnom kutom, staviti kapu na glavu, nazuvke na cipele. U prvoj sobi špek se odmrzava. U drugoj čeka da ga se nareže na kockice. Tu pomaže i stroj što ih reže na veličinu od otprilike jedan kvadratni centimetar, ali se svejedno svaki izrezani komadić slanine pomno pregleda da ne ostane na njemu komadić kože ili mesa. Narezan odmah ide na otapanje. To otapanje je, reklo bi se, onaj najfotogeničniji dio procesa. Za kotlovima momci s velikim ‘veslima’ u rukama. Marno miješaju slaninu u tim kazanima što stoje na otvorenom plamenu plinskih plamenika. Miješa marno i gospodin Ivica Mataušić, brko za kojeg će Anamarija reći da je majstor od čvaraka.

Uče nas Ivica i Anamarija da u kotao stane 40 kilograma slanine, baš kao i to da miješanje što vodi od slanine do čvaraka traje sat i pol, sat i 40. Bome, treba tu i mišića.

– Treba, pogotovo u prvoj fazi, da ne zagori – kaže Anamarija.

– Znači, početak je najbitniji – brzopleto zaključujemo.

– Početak je bitan, ali je kraj miješanja najbitniji. Na kraju morate cijelo vrijeme miješati kako biste dobili ujednačeno zagrijavanje, da vam se ne dogodi da gornji ostanu sirovi, a donji da pregaraju. Na kraju je najbitnije miješati i reagirati na vrijeme, jer temperatura je ključni faktor. O temperaturi ovisi hoće li čvarak biti najbolje kvalitete ili ćete, nažalost, imat pregorjeli ili sirovi čvarak – pojašnjava Grudenić.
Nauči se sve to s vremenom, kaže.

– A to je i obiteljska dugogodišnja receptura. Zato i je ovakav način rada, tradicionalan, koji nijedan stroj ne može zamijeniti, da bude ovakva kvaliteta – ističe Grudenić.

Mr. Pigley, novo ime za stari, dobri čvarak, Foto: D. Kovačević

Tajna receptura!

Podsvjesno posve, ponavlja novinar sve faze u procesu, a onda pita i ‘naivno’ za sastojke i omjere.

– Na 40 kila onda ide koliko soli? – pita on.

– E, to vam ne smijem reć’, to je receptura – smije se Grudenić.

I pošteno je tako, bitno da omjere zna Panday koji također vesla kazanom. Kaže Panday kako je već tri godine u Hrvatskoj i kako mu je na ovom poslu super. Čvarak jede i čvarak mu je dobar. Pitamo ga i je li zadovoljan Hrvatskom, životom u njoj, poslom.

– Sve dobro! – kratko će Pandey.

– Onda je lako moguće da ćete ovdje naći i suprugu, pa i ostati u Hrvatskoj – velimo mu.

– Ne sada, poslije – smije se na to Pandey.

Zadnja postaja je pakiranje, novo, moderno. Vješto čvarke stavljaju na svoje mjesto Snježana i njene kolegice u smjeni Gulmira i Shirin. Raj je, ipak, u sobi prije, tamo između topljenja i pakiranja. Raj je u sobi za hlađenje! Tu se čvarak prije pakiranja hladi na sobnu temperaturu, pazeći da ne povuče vlagu i ne izgubi hrskavost. I tu je sva ugoda ovog svijeta, jer topli čvarak je vrh koje god osjetilo stavili u funkciju!
Sve se zato čini kako i nije slučajno da nas je Boris Lešić, direktor Studija Conex čiji su stručnjaci i osmislili novi brend i komunikacijsku strategiju, dakako u suradnji s Miroslavom Mataušićem, baš tamo našao.

– Idemo šire u svijet! – kratko će i precizno Lešić.

Mataušić odavno svoju priliku za uspjeh vidi u izvozu, a da bi se to odradilo u Njemačkoj, Švicarskoj i kojekuda, trebalo je promijeniti brend.
– Suština je u tome da smo morali napraviti međunarodno prihvatljiv brend koji je čitak na svim tržištima i koji je simpatičan i odraslima i djeci koja obožavaju čvarke. Drugo je preseliti ovaj proizvod u područje zdravih grickalica zbog čega su pakiranja drukčija, manja – pojašnjava Lešić.

Foto: D. Kovačević

Priča o uspjehu

Odnosno, pakiranja su taman takva da se s čvarcima može ući i u ugostiteljski sektor pa da se uz pivo i utakmicu nađe tu i čvarak. Uostalom, sve to savjetuje doktor!

– Dr. Pigley je doktor koji savjetuje kako jesti prirodne i zdrave masnoće – kazuje Lešić.

Davno su, naime, prošla vremena kad su svinjske masnoće bila bauk. Danas ih se preporuča u raznim dijetama, baš kao što se preporuča prženje na svinjskoj masti.

– Ovo je priča o uspjehu – ne dvoji Lešić.

Jer, distributeri su zadovoljni novim rješenjima i pristupom, a da je prostor za plasman i uspjeh praktički neslućeno velik, svjedoči i činjenica da, kako kaže Lešić, i Nijemci i Englezi, primjerice, znaju što je čvarak, ali se nitko njegovom proizvodnjom praktički ne bavi. Zato vani trgovački lanci nemaju čvarak kao izlistan proizvod među robom široke potrošnje. Pa kako je Fortuna food napravio onomad bum u nas izbacivši na tržište delikatesi čvarak, tako će, ne sumnja on, uspjeh napraviti i na europskom, svjetskom tržištu, s tim što su tu brojke puno, puno veće.

Na kraju puta poželi čovjek napuniti džepove čvarcima, samo da je iole pristojno. Lako bi se našlo za to opravdanje kad doktor Pigley – autorsko djelo koje je kompletno samoborski proizvod i koji kani ući i u strip, animaciju te progovoriti na mali milijun europskih jezika – savjetuje da se jedu 100 posto prirodne masnoće, čvarci koji su bez glutena i bez aditiva. Obiteljska starinska receptura i moderan pristup tržištu i brendiranju. Nego, receptura….

– Koliko ljudi uopće zna koja je receptura? – pitamo.

– Malo, jako malo – na to će Anamarija Grudenić.

– A kad bismo vam ga rekli, morali bismo vas ubiti – smije se Boris Lešić.

Foto: D. Kovačević