Autorica knjige »Autoimuni nutrivor«

Petra Krolo o autoimunoj bolesti štitnjače koja ju je dovela do otkrivanja autoimunog protokola. I kuharice

Marinko Krmpotić

Foto: IVANA KARMIŠEVIĆ, GLORIJA BRNIĆ

Foto: IVANA KARMIŠEVIĆ, GLORIJA BRNIĆ

Knjiga ima više od 500 stranica, teorijski i praktični dio, te više od 200 recepata. Napisana je iz perspektive pacijenta, a utemeljena na znanstvenim istraživanjima.



Više od deset godina imam dijagnozu autoimune bolesti štitnjače. Unatoč odlascima najboljim privatnim endokrinolozima, moje zdravlje se tijekom godina pogoršavalo sve dok nisam otkrila autoimuni protokol, govori nam Petra Krolo, a već i sama rečenica dovoljno je zanimljiva da ponuka čitatelja i novinara da otkrije o čemu se radi. Jer, za bolest štitnjače znamo koliko je teška i opasna, a kad nam osoba koja je od nje patila kaže da se stanje počelo poboljšavati kad je otkrila autoimuni protokol, onda se, logično, nameće pitanje što je »autoimuni protokol«, te kako je ta žena uspjela vratiti zdravlje.



Kad se k tome dodatno sazna da je Petra, uz Ivanu Zovak, autorica knjige »Autoimuni nutrivor – priručnik i kuharica bez alergena« koja je prvi put objavljena 2019. godine i čija su dva izdanja već rasprodana, onda razgovor postaje gotovo pa obveza.



– Za mene su prvi problemi sa zdravljem počeli u srednjoj školi. Uspješno sam ih tada ignorirala pripisujući ih tim »ludim« godinama. No, na faksu je situacija eskalirala. Velik povod tome bio je stres jer sam paralelno studirala na dva faksa. Krenulo je s dijagnozom alergije na pelud i ambroziju.




Jesenski rokovi uopće nisu bili opcija za polaganje ispita jer su mi oči bile crvene i natečene, nos mi je stalno curio, a kihanje je bilo nepodnošljivo. Nizak tlak je društveno prihvatljiv, iako uopće nije normalan, pa sam povremeno padala u nesvijest. Jednom prilikom sam glavom razbila knauf u trgovačkom centru, nakon čega sam završila na sistematskom pregledu gdje je na ultrazvuku dijagnosticiran Hashimoto. Nisam dobila nikakvo objašnjenje, samo uputu da pijem terapiju pola sata prije doručka i dođem na kontrolu za tri mjeseca. Tek na internetu sam saznala da se radi o autoimunoj bolesti, govori Petra.


Knjiga »Autoimuni nutrivor – priručnik i kuharica bez alergena«, Foto: GLORIJA BRNIĆ


Nevidljiva bolest


Čini joj se, bila je to 2008. godina.



– Tada nije bilo puno informacija, osim da hipotireoza usporava metabolizam, zbog čega sam bila uvjerena da ću se jako udebljati. Nisam bila svjesna da će se dogoditi nešto puno gore i da ću godinama biti uvjerena da je problem u meni. Naime, autoimune bolesti su nevidljive, a štednje u zdravstvenom sustavu sve opipljivije. Mnogi godinama pate bez dijagnoze, sve dok im se stanje ne pogorša dovoljno da nastanu indikacije za dodatne pretrage.


Čak i tada, rijetki dobiju kompletan panel pretraga (TSH, slobodne hormone, antitijela i ultrazvuk), da ne spominjem koliko je važno detaljno provjeriti i stanje nutrijenata. Osim toga, čak četvrtina onih s jednom autoimunom dijagnozom, razviju još jednu. Poznato je da neke autoimune bolesti dolaze u paru, pa bi bilo idealno prilikom dijagnoze Hashimota testirati i celijakiju, ali za to se moraš uklopiti u službene okvire i smjernice. Simptomi s kojima sam se ja suočavala bili su atipični za Hashimoto, ali danas znam da se ista dijagnoza kod različitih ljudi drukčije manifestira. Kod mene je to bilo primarno neurološki. Od nesanice i promjena raspoloženja, do konstantne anksioznosti s paničnim napadajima, sve do depresivnih faza i nemogućnosti pamćenja, prisjećanja i artikuliranja rečenica. Umor je bio nepodnošljiv. To nije tipičan umor nakon dugog i napornog dana, to je umor duboko u kostima i tko god nije to doživio, ne može shvatiti o čemu pričam. Kao da ti gorila sjedi na ramenima, nakon što te kamion pregazio. Nemaš energije za ustati iz kreveta, ali odmor ti ne pomaže da se osjećaš bolje, govori Petra Krolo.


Zeleno je zdravo!


Autoimuni protokol


A kako je otkrila autoimuni protokol?



– Naravno, koristila sam internet i društvene mreže pa sam tako jednog dana vidjela objavu o Facebook grupi Štitnjača – prirodni hormoni i alternativa. To je bio ključan trenutak za sve što je slijedilo. Bilo nas je jako malo tada i netko je spomenuo da je za sniženje antitijela potrebno prijeći na autoimuni protokol ili skraćeno AIP. U nekoliko dana sam pročitala sve što je tada bilo dostupno na internetu. AIP ili autoimuni protokol je tip eliminacijske prehrane koja se i dalje smatra zlatnim standardom za određivanje hrane na koju smo intolerantni. AIP se provodi tako da se na minimalno mjesec dana eliminiraju sve namirnice koje potencijalno stvaraju upalu i/ili iritiraju crijevnu sluznicu. Pritom se stavlja fokus na nutritivno bogate namirnice kako bi se oporavio mikrobiom i zaliječila crijeva (raznoliko voće i povrće, iznutrice, morski plodovi i meso).


Najteži dio AIP-a je reintrodukcija namirnica jer je mnogima teško odrediti što izaziva reakcije s obzirom na to da se intolerancija na hranu ne manifestira odmah kao u slučaju alergije, već može biti odgođena i do 72 sata. Teorija je bila uvjerljiva, a uspjela sam iskopati i par iskustava iz prve ruke. Motivacija mi je bila želja za promjenom terapije za koju sam morala zadovoljiti niz preduvjeta, poput optimalnih razina nutrijenata, samo da bih dobila nalaze na kojima je sve bilo na donjoj granici ili ispod crte. Shvatila sam da se unatoč mojoj promišljeno vegetarijanskoj prehrani ništa nije apsorbiralo. Imala sam popis dozvoljenih i zabranjenih namirnica na AIP-u, kao i uvjerenje da će mi mjesec dana biti dovoljno jer se super hranim.


Još uvijek sam bila vegetarijanka i mislila sam da ću preživjeti mjesec dana na ‘apstraktnom’ mesu, špeku i pršutu. Nisam imala podršku okoline jer su smatrali da imam poremećaj u prehrani, liječim se savjetima s interneta i ignoriram stručna mišljenja liječnika. Odlučila sam da krećem od ponedjeljka. To je bilo prije sedam godina. Nakon svega nekoliko tjedana počela sam primjećivati značajne razlike u stabilnosti raspoloženja, boljem spavanju i funkcioniranju mozga pa sam nastavila. Mjesec dana kasnije sam naišla na informaciju da oni koji jedu iznutrice imaju osjetno brže i kvalitetnije rezultate pa je to bio idući izazov koji sam odlučila svladati. Imala sam refleks za povraćanjem kad sam pomirisala jetru, a danas sam najveći zagovornik iznutrica. Ostala sam na protokolu godinu i pol prilično striktno te smatram da je to jedini razlog zašto sam nakon 10 godina mučenja sa studiranjem uspjela diplomirati, kaže Petra.


Fotka ilustracija uz knjigu o protokolu prehrane


Testiranje recepata


U međuvremenu je dobila i radnu vizu za Novi Zeland, ali je odlučila proljeće provesti u Zagrebu.



– Htjela sam napisati priručnik s nekoliko teoretskih tekstova i nekoliko recepata za one koji su kao i ja godinama patili sa simptomima autoimune bolesti. Ivana Zovak je tada taman pokrenula grupu Paleo + AIP pa sam je pozvala da mi se pridruži. Anita Šupe, naša izdavačica, dala nam je zeleno svjetlo i mi smo krenule s testiranjem recepata. Zadale smo si rok od pola godine, taman koliko mi je trebalo da odem na Novi Zeland i više se nikad ne vratim.


Nažalost, Novi Zeland nije ispao ono što sam očekivala, iako je bio vrijedno iskustvo i zahvaljujući odlično opskrbljenim knjižnicama i ljudima koje sam tamo upoznala. Vratila sam se u Hrvatsku, preselila, razvela, našla posao u dućanu zdrave hrane, opet preselila, izdala knjigu, dala otkaz i odlučila se u potpunosti posvetiti nutrivoru. Knjiga o nutrivoru bila je bolja nego smo inicijalno zamislile. Knjiga ima više od 500 stranica, teoretski i praktični dio, te više od 200 recepata. Napisana je iz perspektive pacijenta, a utemeljena na znanstvenim istraživanjima.


U dvije godine dva je puta rasprodana i mnogima je pomogla da vrate zdravlje i kvalitetu života. Korisna je i onima koji nemaju dijagnozu, ali imaju simptome. Smatram da u nekim slučajevima nije neophodno bitno držati se protokola, ali je svima važno osvijestiti na koji način hrana može utjecati na zdravlje te kako pratiti simptome. Nakon što sam izdala knjigu i radila u trgovini zdrave hrane, odlučila sam se u potpunosti posvetiti radu s ljudima koji boluju od autoimunih bolesti. Neposredno prije početka pandemije otvorila sam obrt Nutrivor, završila edukaciju za aromaterapeuta i prva u regiji dobila licenciju za rad kao Autoimmune Paleo Certified Coach, kaže.


Oko pet godina od prvih simptoma do dijagnoze

Prema statistici, gotovo 50 posto onih koje u zdravstvenom sustavu karakteriziraju kao hipohondre, kroz 10 godina dobije autoimunu dijagnozu. Autoimune bolesti se mogu dijagnosticirati tek u zadnjem, trećem stadiju, a u prosjeku prođe oko 5 godina od prvih simptoma do dijagnoze. Mnogi ostanu bez pravovremene dijagnoze jer su smjernice takve da nema potrebe testirati antitijela i raditi ultrazvuk, dok god su nalazi hormona unutar referentnih intervala. Tek oni koji imaju novaca za privatne laboratorije i znaju važnost optimalnih vrijednosti, uspiju reagirati na vrijeme kroz prehranu i promjenu stila života, ističe Petra

Ekoosviještenost


Danas imamo puno više informacija o kompleksnosti autoimunih bolesti, njihovim uzrocima, ali i načinu na koji se mogu držati pod kontrolom kroz prehranu i promjenu stila života.
– Iako ne postoji konsenzus o tome zašto su autoimune bolesti u porastu, posebno kod tinejdžera, pretpostavljam da se radi o kombinaciji faktora koji uključuju sve, od toga kako se majka hranila za vrijeme trudnoće, do toga koliko endokrinih disruptora svaki dan unosimo u organizam kroz kozmetiku, preko pretjerane uporabe lijekova i antibiotika koji narušavaju crijevni mikrobiom, pa sve do raznih infekcija poput virusa i parazita, da nabrojim samo neke, ističe Petra.



Dodaje kako se puno više o svemu može saznati na njezinom web-portalu nutrivor.eu.



– Tu dijelim iskustva onih koji su isprobali protokol, a imaju neku od autoimunih bolesti te vodim blog na kojem se trudim dodatno ući u problematiku autoimunosti. Nije važno samo ono što jedemo, već i koliko spavamo, i kada idemo na spavanje, provodimo li vrijeme na svježem zraku, koliko sati dnevno gledamo u ekran itd. Trudim se ponuditi širu perspektivu na zdravlje jer ne možemo biti zdravi na bolesnom planetu. Količina plastike koja se nalazi u okolišu, a posljedično i u hrani, sve intenzivnije klimatske promjene koje negativno utječu na ekosustav, poput pčela koje zbog tople zime misle da je vrijeme za obilazak cvjetnih livada, a usput su ugrožene i sve širom uporabom pesticida, ostavljaju trag, a posljedice su vidljive već sada.


Primjerice, zbog kasnog mraza urod voća i povrća je ove godine bio slab, zbog čega su porasle cijene pa si mnogi nisu mogli priuštiti ono što smatramo temeljem zdrave prehrane. U borbi za preživljavanje razmišljamo od danas do sutra, a ne kakav utjecaj će naše odluke danas imati na generacije koje dolaze, zaključuje Petra Krolo.


Biblija života

Evo i dva zanimljiva stava o spomenutoj knjizi:
– Upravo proučavam knjigu jer sam je kupila kako bih si pomogla (imam problema s intolerancijom na hranu, gastritisom i probavom općenito). Knjiga je life changer u svakom smislu. Ne samo da sam već počela uvoditi promjene u prehranu, nego sam promijenila i jako puno toga oko lifestyle koncepta. Za mene je ova knjiga Biblija života! Ne mogu se drukčije izraziti jer toliko pozitivno utječe na mene da navečer odlazim spavati razmišljajući o knjizi, a ujutro se budim s idejom kako je jedva čekam zgrabiti u ruke. Od srca hvala što ova knjiga postoji, napisala je Kristina Zdrilić Vidović.
Marija Bodrožić Govorčin kaže:
– Knjiga je zakon! To je knjiga koja ne stoji na polici, nego na radnom ili kuhinjskom stolu, negdje gdje je uvijek pri ruci. Knjizi se konstantno vraćaš da se podsjetiš ili pronađeš nešto što si vidio prije, ali ti sad treba. Najvažnije mi je što su unutra provjerene informacije. Kad krećeš s protokolom i tek ga pokušavaš implementirati u svoj život, knjiga je odličan putokaz jer ne gubiš vrijeme, zaključuje Bodrožić Govorčin.