Klematis (lat. Clematis) ili pavitina je višegodišnja listopadna biljka koja može rasti kao grm, penjačica ili kao pokrivačica tla, ovisno o tome kako se posadi. Može dosegnuti 2 – 8 m visine i najmanje 1,5 m širine, kada raste u dobro dreniranom tlu, neutralne pH vrijednosti, koje također dobro zadržava vlagu. Pavitinu treba redovito zalijevati tijekom sušnog perioda, naročito dok je biljka mlada, a uputno ju je i malčirati jer je to biljka koja voli imati noge u sjeni, a glavu na suncu.

Pavitinu je najbolje saditi rano u proljeće, kada su temperature iznad 6°C, a treba izbjegavati ljetnu sadnju. Sadi se na osunčanom mjestu gdje će imati najmanje 6 sati izravne sunčeve svjetlosti.

Cvjeta u širokom spektru boja, od sredine do kasnog proljeća, sitnim cvjetovima. Nakon što ocvate treba je minimalno orezati i ukloniti samo grane koje smetaju. Nove grane se formiraju u periodu ljeta i jeseni, a na njima će se kasnije razviti cvjetovi za sljedeću sezonu.

Foto: iStock

Postoje i pavitine koje cvjetaju dva puta

Ako se zakasni s orezivanjem, izostat će cvjetanje sljedeće godine. U ovu grupu klematisa spadaju planinski klematis (lat. Clematis montana), alpski klematis (lat. Clematis alpina), zimzeleni klematis (lat. Clematis armandii) i puhasti klematis (lat. Clematis macropetala).

Postoje i pavitine koje cvjetaju dva puta, krupnim cvjetovima. Orezuju se krajem veljače na polovinu svoje visine, a drugi put nakon prvog bujnog cvjetanja krajem proljeća ili početkom ljeta. Proljetno cvjetanje događa se na stabljici od prošle sezone, a ljetno cvjetanje na novim izdancima. Uklanjaju se grane iznad zdravih pupova ili se obrezuje cijela stabljika na visinu od oko 60 cm od tla.

U prvoj godini orezivanja biljka cvjeta samo jednom. Vrste koje spadaju u ovu grupu su vunasti klematis (lat. Clematis lanuginosa) i hibridi Nelly Moser, Miss Bateman, Duchess of Edinburgh i Mrs. Cholmondeley.

Postoje i klematisi koji cvjetaju kasno, velikim cvjetovima na mladim jednogodišnjim granama. Orezuju se krajem veljače na visinu 30 – 40 cm od tla, a ako se ne orezuju, biljka postaje teža i cvjeta samo na vrhovima. Ovoj grupi pripadaju primorski klematis (lat. Clematis viticella), Jackmanov klematis (lat. Clematis jackmanii), cjelolisni klematis (lat. Clematis integrifolia) i slatki jesenji klematis (lat. Clematis terniflora).

Foto: iStock

Uz klematis je najbolje posaditi ružu penjačicu

Iako preferira vlažno tlo, pavitina ne podnosi zadržavanje vode jer to izaziva truljenje biljke. Klematis koji nedovoljno cvjeta jer raste u kiselom tlu trebat će pomoć kalcijevog hidroksida. Tlo treba preliti s 100 g vapna otopljenog u 10 l vode. Alkalna tla pak sadrže željezo u tragovima što dovodi do kloroze, a jedna od vrsta koje najbolje uspijevaju na takvom tlu je planinski klematis (lat. Clematis montana). Ako biljka slabo cvjeta potrebno je prihraniti mineralnim gnojivom.

Klematis podnosi niske temperature slično limunu do -5°C pod uvjetom da su kratkotrajne. Ako je duže temperatura ispod 7,5°C, to ga može ponovno vratiti u fazu mirovanja u kojoj će prestati cvjetati. Najbolji porast ima pri temperaturi između 10 i 13°C.

Uz klematis je najbolje posaditi ružu penjačicu i to u istu rupu s nekom preprekom u zemlji kako bi se spriječilo preplitanje korijenja. Obje vrste su idealne za prekrivanje kakvog ružnog zida.

Kod proljetne sadnje sve izboje koji nisu prolistali prikratimo na visinu od 15-ak centimetara od tla, dok prolistalim biljkama prikratimo sve izboje za jednu trećinu. Na taj ćemo način postići bolju razgranatost