Nakon godina života i rada između različitih gradova, jezika i uloga, glazbeni put Paole Valić Bekić nije doživio klasičan “povratak”, već je tiho i kontinuirano rastao kroz iskustvo.

Od medija i televizijskih projekata do preseljenja u Norvešku, gdje se okrenula pisanju i vlastitom izrazu, sve se postupno slagalo u autentičnu priču. Ključni zaokret dogodio se onog trenutka kada je prestala slijediti očekivanja i počela stvarati iz iskrene unutarnje potrebe.

Upravo iz tog procesa nastala je i nova glazba – neopterećena formom, ali duboko proživljena. Paolin aktualni singl “Trauma” nije rezultat jedne odluke, nego prirodan nastavak osobnog i umjetničkog sazrijevanja. Danas gradi vlastiti zvuk i prostor bez kompromisa, vodeći se isključivo emocijom i istinom koju želi prenijeti.

Paola Valić Bekić u oslu. Foto: Privatna arhiva

Rad na albumu

– Trenutačno sam u fazi rada na albumu koji se još zaokružuje kao cjelina. Ne radim ga po principu količine, nego kao jednu priču koja ima svoj tijek i emociju od početka do kraja. Zvukovno će to biti spoj rocka i popa, s dosta synth pop elemenata, ali i elektronike. Ne idem u jednom smjeru nego više gradim svoj prostor između tih stilova, ovisno o emociji pjesme.

Bitno mi je da svaka pjesma ima svoj karakter, a ne da se uklapa u jedan kalup/trend. Niti s Traumom nisam slijedila trend, zapravo, išla sam skroz van zvuka i forme koja je danas, možemo reći “in”, čak ni pjesma nema uobičajenu strukturu kao ostale pjesme koje se danas vrte, rekla je Paola koja svoj sljedeći singl planira objaviti početkom ljeta.

Ona pjeva na engleskom za što kaže da joj je veliki izazov i zahtijeva puno rada, preciznosti i stalnog vraćanja na tekst i emociju kako bi sve zvučalo prirodno.

– U glavi mi je sve dosta izmiješano jer svakodnevno u Norveškoj funkcioniram na norveškom, često prelazim na engleski zbog glazbe i posla, a kod kuće koristim hrvatski. Ta stalna promjena jezika i energije zna biti zahtjevna, ali je istovremeno i dio mog rasta.

I da, moj engleski nikad neće biti perfektan u smislu materinjeg jezika, i to mi nije ni cilj. Ja nisam Amerikanka niti Engleskinja i ne pokušavam to biti. Ono što mi je važno je da emocija u pjesmi bude iskrena i stvarna, a na tome dajem svoj maksimum, kaže ona.

Iz studija sa snimanja demo pjesme koja izlazi uskoro. Foto: Privatna arhiva

Stiže i novi singl

Za singl koji priprema objaviti, Paola kaže da je potpuno drugačiji od Traume jer nosi jednu laganiju energiju i jedna joj je od dražih pjesama na albumu. Kako kaže, pjesma je posvećena višoj sili, nečemu što nas nadilazi i daje smisao svemu što prolazimo. Glazba je Paoli mir i način da kanalizira svoje emocije, a kada pogleda unatrag, od 2000-tih, kaže da se njezin glazbeni izričaj promijenio.

– Tada sam bila vrlo mlada i to nisu bile moje autorske pjesme u punom smislu, osim teksta za “Sad ja sam ta”. Radila sam u potpuno drugom kontekstu pop i vocal house zvuka, kroz suradnje poput PlayOnea s pjesmama “I Like You” i “Papaya”, koje su bile više vezane uz tadašnji klupski i dance smjer.

Danas je fokus potpuno drugačiji. Više me ne zanimaju samo ljubavne teme ili “instant” emocije, nego šira životna priča – društvene, sociološke i psihološke teme, ali i unutarnji procesi kroz koje svi prolazimo. Rekla bih da je glazba danas više introspektivna, zrelija i slobodnija, bez potrebe da se uklapa u jedan format ili trend”, rekla je Paola.

Istaknula je kako je danas puno sigurnija u to tko je kao umjetnica i ne slijedi trendove, više je vodi osjećaj nego forma. Njezine pjesme su autorske i iskrene i danas je puno više svoja nego na početku karijere, bez potrebe da se uklapa. Surađuje s Tonijem Grbešićem i bitna joj je autentičnost koja je temelj svega što radi.

U tom stvaranju je naučila biti puno iskrenija prema sebi, ali i hrabrija jer, kako kaže, lakše je sakriti se iza forme nego stati iza vlastite priče. Zanimaju ju dublje, čak i neugodnije teme – strahovi koje ne izgovara, pritisci koje čovjek sebi postavi, odnos prema sebi kroz vrijeme.

Nastup u Oslu. Foto: Privatna arhiva

Život u Norverškoj

Paola već neko vrijeme živi u Norveškoj i kaže da joj je selidba ondje bila jedna od najtežih odluka u životu. Priča nam kako Norveška nije najlakša zemlja za integraciju stranaca te joj je trebalo vremena, strpljenja i unutarnja snaga da pronađe svoje mjesto, ali upravo ju je takva odluka redefinirala kao čovjeka.

– Kad se makneš iz svega poznatog, bez logistike, bez sigurnosti na koju si navikao – ostaješ sam sa sobom. I tu ili staneš, i vratiš se doma: ili se izgradiš iz temelja. Ja sam izabrala ovo drugo. Za tako nešto stvarno je potrebna ogromna hrabrost i snaga. Takvo iskustvo ti potpuno promijeni perspektivu.

Nakon toga, stvari koje su ti nekad izgledale kao veliki problemi jednostavno to više nisu. Jer znaš kako izgleda krenuti od nule, u okruženju gdje te nitko ne čeka i ništa ti nije servirano. To se ne može objasniti, to se mora proći, kazala je Paola.

U Oslu je pokrenula i svoje glazbene večeri, sa suradnikom Darijom Mexom.

Paola u Norveškoj radi “klasičan” posao od 8 do 16, ali i paralelno gradi svoj autorski projekt Velvet Voice i radi punom parom – noću i vikendima što joj oduzima san, ali je u potpunosti posvećena svojoj glazbi i projektima. Uz sve to, Paola je majka tinejdžera i njezin život traži ozbiljnu organizaciju, fokus i disciplinu.

Majčinstvo je istaknula kao najzahtjevniju ulogu u životu i želi svom sinu biti primjer.

– Da vidi kako izgleda kad nešto u životu stvarno želiš i ideš za tim, bez obzira na umor i okolnosti. Nekad me zna i sam pogledati pa reći nešto tipa “mama, koliko ti radiš” ili “ti si stvarno kao mašina”, i u tim trenucima shvatiš da djeca zapravo puno više vide nego što mislimo. Ali za mene je najvažnije da on vidi i drugu stranu – da vidi i trud, i odricanje, ali i ljubav prema onome što radiš. Jer to je možda najbolja lekcija koju mu mogu dati, rekla je Paola.

Norveška joj daje osjećaj mira i sigurnosti.

– Postoji jedna stabilnost u svakodnevnom životu koja ti omogućuje da dišeš i da se fokusiraš na sebe i ono što radiš. Cijenim i njihov odnos prema radu, granicama i privatnosti – nema te stalne potrebe za dokazivanjem kao na Balkanu. S druge strane, ono što mi je bilo najteže je upravo taj zatvoreniji mentalitet i proces integracije koji traje.

Nije to zemlja u kojoj se brzo “uklopiš”, treba vremena da te ljudi prihvate i da izgradiš svoj krug. Ponekad zna nedostajati spontanosti, topline i tog našeg direktnijeg kontakta. Ali rekla bih da su me baš te razlike najviše naučile – i strpljenju i samostalnosti, tvrdi Paola.

Teško joj padaju zime u Norveškoj pa svake godine u siječnju otputuje negdje u toplije krajeve.

– Tko preživi norvešku zimu, taj može sve, tvrdi i dodaje da se ne planira vraćati u Hrvatsku u smisli ponovnog preseljenja i stalnog života.

Paola Valić Bekić s producentom ChefMiguelom. Foto: Privatna arhiva

Razmjena energija i pozadina

Povezala se s ljudima s norveške glazbene scene. Produkciju prvog singla radio je producent koji je porijeklom iz Kolumbije, ChefMiguel, ali je odrastao i živi u Norveškoj, a video produkciju potpisuje Joachim Engelstad, norveški video producent. Paola uz suradnju s norveškim kreativcima ima i svoj mini Balkan tim.

– Ta razmjena energija i različitih pozadina mi je jako inspirativna jer donosi i nove pristupe i nove načine razmišljanja o glazbi i vizualu. Sigurna sam da će se kroz vrijeme pojaviti još suradnji, ali bez forsiranja – više kroz prirodan proces i ljude koje sretnem putem, kaže nam.

Kao najveći uspjeh Paola ističe činjenicu da se nikada nije slomila, čak i u najtežim trenucima kada je prolazila kroz razne pritiske, a i borila se s tuđim komentarima i predrasudama. Ponosna je na svoj novi život u Norveškoj koji je gradila iz nule. Hrvatska scena joj u klasičnom smislu ne nedostaje, ali joj fale nastupi i direktan kontakt s publikom, no povezana je s dijelom ljudi s domaće scene. Trenutačno joj je fokus isključivo na glazbi.

– Ne žurim i ne forsiram ništa, nego gradim priču korak po korak i dajem si prostor da svaka pjesma stvarno dobije svoj život. Isto tako, uz sve to, najbitnije, u mom životu je – moje dijete. Sve što radim, radim i s mišlju da mu budem primjer i da izraste u stabilnu, sigurnu i dobru osobu, ističe Paola.

Za kraj, Paola nam je rekla kako joj glazbeni uspjeh sam po sebi nije cilj. Ne teži uspjehu u smislu brojki ili statusa, nego joj je važniji privatni mir.

– Ja samo želim raditi ono što volim i u čemu se osjećam najistinskije. Kad sam na sceni i kad pjevam, to je prostor u kojem se osjećam najviše svoja – bilo da prenosim emociju, energiju ili jednostavno uveseljavam ljude. To je jedini razlog zašto to radim. Sve ostalo je posljedica, ne cilj. Ne živim za uspjeh – živim da ostanem u miru iz kojeg mogu pjevati. Kad nisam u miru, ja ne mogu pjevati – jer sve što dolazi iz mene zapravo počinje u tišin”, zaključila je.

Paola Valić Bekić na Madeiri. Foto: Privatna arhiva