Foto: Pixabay
Remek-djelo, tako savršeno, na pola puta između sna i jave
povezane vijesti
Njegovo ime je Pamukkale (“dvorac od pamuka “) i da biste mu se osobno divili, samo otiđite u Tursku, točnije u pokrajinu Denizli (jugozapadna Anatolija).
Već službeno proglašen mjestom svjetske baštine od strane UNESCO-a, Pamukkale predstavlja jedan od najneobičnijih scenarija na svijetu, gdje je priroda uspjela isklesati sugestivne mramorne terase u vapnencu koje kao da su prekrivene tankim i mekim slojem šećera, snijega ili – kao što ime govori – čistim pamukom.
Vapnenački sedimenti koji su stoljećima dali život ovoj nevjerojatnoj i kolosalnoj prirodnoj skulpturi potječu iz vodenih tokova (od kojih su neki vrući) koji teku iz okolnih planina u Pamukkaleu.
Po čemu je Pamukkale poseban?
Na ovom pojasu zemlje koji karakterizira tipično kontinentalna klima moguće je hodati i plivati na 36 stupnjeva Celzijevih čak i usred zime, možda opremljeni parom pamučnih čarapa kako ne biste opekli noge u dodiru s toplim bijelim stijenama.
Drevno naseljeno središte Hierapolisa, izgrađeno na vrhu “dvorca od pamuka”, nalazi se oko 20 km od prirodnog lokaliteta i svake je godine odredište hodočašća turista iz cijelog svijeta, privučenih jedinstvenom ljepotom ovog kutka raja izgubljenog među vrhovima turskih planina.
Ogromno područje Pamukkale bogato je termalnim izvorima čija je voda zasićena ionima, kalcijem i ugljičnim dioksidom.
Upravo potoci izvorske vode stvaraju posebne “ledene slapove” koji tako fasciniraju posjetitelje mjesta.
Kako bi se zaštitio osjetljivi ekosustav Pamukkalea od masovnog turizma, koji je nekoć prijetio unakaziti i zamračiti krajolik (u 20. stoljeću izgrađeno je nekoliko hotela i asfaltiranih cesta), park je sada zaštićen, kao i drevne ruševine Hierapolisa.
Termalne vode sada se kanaliziraju i raspršuju na kontrolirani način, kako bi se izbjeglo mrvljenje sedimenata kalcijevog karbonata, koji stijenama daju nepogrešivu bjelinu.
