Konzumacija alkohola oduvijek je bila polje rasprava unutar znanstvene zajednice, koja se i dalje dijeli između onih koji preporučuju “terapijsku” konzumaciju (famoznih pola čaše vina za ručak) i apsolutnu zabranu pijenja alkohola, pogotovo ako je tu prisutnost kroničnih bolesti kao što su hipertenzija ili pretilost.

Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) nedavno se očitovala o ovom pitanju u sklopu akcijskog plana čiji je cilj smanjenje konzumacije alkohola po glavi stanovnika za 10% do 2025. godine.

Kao što su pokazala brojna novija istraživanja, zapravo nije moguće ograničiti granice “bezopasne” konzumacije alkohola.

U praksi nije moguće definirati razinu konzumacije alkohola koja je sigurna za naše zdravlje, jer je svaki oblik i količina alkohola odgovorna za štetu našem zdravlju. Stoga se ne preporučuje bilo kakva konzumacija ako želite ostati zdravi.

Mjera za smanjenje konzumacije alkohola dio je europskog okvira za djelovanje u vezi s alkoholom 2022.-2025., o kojem se glasovalo u Tel Avivu proteklih tjedana.

U tom “europskom okviru” ne pravi se razlika između umjerene konzumacije alkohola i zlouporabe alkoholnih pića – kako je to uobičajeno kada je o tome riječ – već se svaki oblik konzumacije, pa i onaj najumjereniji, smatra štetnim za zdravlje.

Kako bi se potaknulo smanjenje konzumacije alkohola i postigli ciljevi do 2025. godine, donesene su različite mjere – od povećanja oporezivanja alkohola preko zabrane reklamiranja tih proizvoda do smanjenja dostupnosti alkoholnih pića na tržištu.

Ukratko, postoji prava prohibicija koja se nimalo ne sviđa onima koji se bave proizvodnjom i prodajom alkohola.

“To je vijest koja nas duboko zabrinjava – objašnjava Vittorio Cino, generalni direktor Federvinija – prevladala je demonizirajuća i prohibicionistička linija. Europski dokument WHO-a ne pravi razliku između konzumacije i zlouporabe i učinkovito kriminalizira milijune potrošača i stotine tisuća proizvođača. To je jasan pokušaj utjecaja na europsku raspravu koja se vodi u Bruxellesu o označavanju i ispravnom informiranju potrošača.

Smatramo da je nametanje ovakvih recepata, koji se sastoje od oporezivanja, alarmantnih poruka i regulatornih ograničenja, ne samo štetno, već i potpuno beskorisno. Rezultati na terenu, a ne predstavljeni nejasni algoritmi, pokazuju da je zabrana uvijek zakazala.”