Uređenje okućnice mnogima je gušt – zelenilo oplemenjuje prostor, daje hlad, mirise, cvjetove, pa čak i podiže vrijednost nekretnine. No koliko god volimo lijepo uređeni vrt, neke biljke jednostavno nisu za sadnju uz kuću.

Problem nastaje kad vizualno privlačna biljka s vremenom počne ugrožavati konstrukciju objekta: korijenje razbija temelje, grane lome žlijebove, lišće začepljuje odvode, a penjačice prodiru u fasadu. Sve to vodi do vlage, pukotina i potencijalnih troškova koji se mjere u tisućama eura.

Zato je ključno znati što sadite, gdje to sadite i kako se biljka ponaša kad naraste.

Na što paziti kod sadnje uz kuću

Prema stručnjacima, svaka biljka može postati problematična ako je posađena na krivom mjestu. Evo nekoliko ključnih stvari na koje treba obratiti pažnju:

• Udaljenost od objekta: Opće pravilo je da se drveće ne sadi bliže od 5 metara od kuće, a grmlje minimalno 1–1,5 metara. Kod penjačica i trava treba paziti na širinu korijenskog sustava.

  
  

• Konačna veličina biljke: Biljka koja danas stane “u rupu uz ogradu” za pet godina može rasti visoko ili se širiti podzemno, narušavajući zidove i odvode.

  
  

• Način rasta: Neke biljke imaju korijenje koje traži vlagu pod svaku cijenu (npr. kanalizaciju), a druge se penju i hvataju za bilo kakvu površinu, što može uzrokovati štetu na žbuci, žlijebovima, stolariji.

  
  

• Održavanje i zapaljivost: Biljke koje se ne orezuju redovito lako postaju opasne – osobito u područjima sklonima požarima. Četinari, suhe trave i penjačice mogu pogoršati situaciju.

  
  

U nastavku donosimo osam najproblematičnijih biljaka koje vrtni stručnjaci ne preporučuju saditi preblizu kuće – čak ni ako izgledaju savršeno.

Engleski bršljan (Hedera helix)

Na prvi pogled djeluje dekorativno i profinjeno, ali engleski bršljan jedna je od najproblematičnijih penjačica kada se nekontrolirano širi. Njegovi zračni korijeni hvataju se za sve površine — zidove, fasade, oluke, pa čak i prozorske okvire. S vremenom može prodrijeti u sitne pukotine i uzrokovati oštećenja žbuke i konstrukcije. Ako se proširi na drveće, može zadaviti stablo ili s vremenom slomiti grane pod težinom.

Foto: Pexels

Japanska šumska trava (Hakonechloa)

Ove ukrasne trave izgledaju nježno, ali imaju izrazito invazivne podzemne izdanke koji se šire ispod površine. Bez kontrole, mogu prodrijeti ispod staza, proširiti se ispod terasa, zatvoriti odvode i destabilizirati zemlju oko temelja. Njihovo širenje često se primijeti tek kada je šteta već nastala.

Japanska trešnja (Prunus serrulata)

Jedna od najljepših proljetnih pojava u vrtu može postati noćna mora za infrastrukturu. Korijenje japanske trešnje izrazito je “agresivno” u potrazi za vodom. Može pronaći i proširiti se u cijevi za navodnjavanje, kanalizaciju i drenažne sustave, uzrokujući začepljenja i skupe intervencije. Nije idealan izbor za manje vrtove s puno instalacija ispod površine.

Foto: Pexels

Srebrnolisni javor (Acer saccharinum)

Javori su omiljeni zbog guste sjene i prekrasnih jesenskih boja, ali srebrni javor često izaziva više problema nego koristi. Ima mekano drvo sklono pucanju i lomu tijekom oluja, što povećava rizik za krovove i automobile. Njegovo korijenje prodire duboko i široko te zna oštetiti podzemne cijevi, uzrokovati dizanje staza, pa čak i narušiti temelje.

Korjenita tekoma (Campsis radicans)

Ova biljka ima zapanjujuće narančaste cvjetove i često se koristi za pokrivanje ograda ili zidova, no treba imati na umu da je riječ o vrlo invazivnoj vrsti. Širi se i podzemnim izdancima i zračnim korijenjem, penje se po svemu, a jednom kad uđe u pukotine, oluke ili ventilacijske otvore — teško ju je iskorijeniti. Može oštetiti žbuku, ili čak oslabiti fasadu.

Foto: Pexels

Veliki četinari (npr. bor, smreka, jela)

Zimzeleni četinari možda djeluju idilično, osobito zimi, ali nisu najbolji susjedi kuće. Njihove iglice brzo pune oluke, uzrokuju začepljenja i zadržavanje vlage, što dovodi do truljenja i oštećenja na krovu i fasadi. Osim toga, njihovo snažno korijenje može rasti prema temeljima, podizati pločnike i uzrokovati pukotine. U područjima sklonima požarima, velika stabla četinara predstavljaju dodatni rizik jer su izrazito zapaljiva.