U svakodnevnom govoru izraz “patološki lažac” često se koristi olako i služi nam kao opis za različite ljude koji zapravo, velike su šanse, i nisu patološki lažljivci.

Iako na prvu zvuči kao opis nekoga manipulativnog i zlonamjernog, stručnjaci ističu da se radi o obrascu ponašanja s vrlo specifičnim karakteristikama. Štoviše, iza takvog ponašanja često stoje raznorazne nesigurnosti, emocionalne potrebe i unutarnji konflikti, a rijetko kada želja da se nekome naudi.

Drugim riječima: patološko laganje nije isto što i imati upitan karakter, a u nastavku donosimo pet znakova kako prepoznati te obrasce.

Laži su gotovo pa automatske

Svi ponekad lažemo i koristimo takozvane “bijele laži”, one sitne i gotovo pa bezazlene. Međutim, kod patološkog laganja riječ je o navici koja se ponavlja iz dana u dan.

To nije uvijek svjesna odluka, već više refleks zbog kojeg mozgu laž postaje zadani odgovor, čak i kad nema stvarne potrebe za njom.

Laži su prisutne u gotovo svim situacijama

Kod patološkog laganja nije riječ o jednoj svađi ili izoliranom incidentu. Radi se o obrascu koji se proteže kroz različite odnose i situacije, što bi značilo da se laži mogu pojavljivati u obitelji, na poslu, u društvu, pa čak i u sitnim usputnim razgovorima sa strancima.

Drugim riječima, kod patološkog laganja, laži se ne vezuju specifično uz osobu ili temu, već je to za patološke lašce način funkcioniranja.

Ne postoji jasan razlog

Za razliku od “strateških” laži za kojima ćemo ponekad posegnuti (npr. da izbjegnemo kaznu ili dobijemo neku prednost), patološke laži često nemaju očitu korist.

Zapravo, te osobe ponekad nisu ni svjesne da lažu. To rade najčešće da bi se osjećale prihvaćeno, povećale osjećaj vlastite vrijednosti ili pak imale osjećaj kontrole.

Te laži mogu biti sitne, poput poput pretvaranja da osoba voli istu stvar kao i njegov prijatelj, ali iza takvih laži često stoji dublja potreba za pripadanjem.

Laži su često lako provjerljive

Paradoksalno, zbog učestalosti laganja, osobe koje patološki lažu često nisu osobito “dobre” u tome.

Njihove laži često se mogu vrlo lako provjeriti i utvrditi, a nerijetka je i situacija da će ispričati različite verzije iste priče.

Za razliku od promišljenih manipulatora, ovdje nema sofisticirane strategije – više se radi o impulzivnom obrascu.

Njihovo ponašanje ih zapravo muči

Jedan od najvećih mitova je da patološki lažljivci bezbrižno varaju druge. Stvarnost je takva da mnogi zbog toga osjećaju grižnju savjesti.

Problem je u tome što laž kratkoročno smanjuje nelagodu, pa postaje mehanizam nošenja sa stresom, zbog čega je takvo ponašanje teško prekinuti.

Može li se to promijeniti?

Može, ali taj proces nije brz ni jednostavan.

Fokus terapije nije samo na prestanku laganja, nego na razumijevanju što stoji iza tog impulsa i razvijanju zdravijih načina nošenja s emocijama.

Male, iskrene izjave u svakodnevnim situacijama mogu biti prvi korak, što zvuči jednostavno, ali zahtijeva hrabrost.

U konačnici, patološko laganje nije crno-bijela priča kakvu često vidimo na televiziji, već iza tog ponašanja najčešće stoje puno dublji razlozi, piše Self.