Ako netko zamišlja svoj rajski vrt kao veliki raskošni park prepun biljaka, s jezercetom u kojem plivaju ribe, vinogradom, povrtnjakom, terasom prekrivenom cvijećem i voćkama punim roda, onda je to zasigurno vrt koji smo posjetili u Marčeljima, kod obitelji Saršon.

Na stranu to što Mirjana i Branko, vlasnici tog ogromnog prostora od 7.000 četvornih metara, nemaju vremena ni sjesti pod brajdu i uživati u prizoru koji su sami stvorili, ovaj je vrt primjer kako ljubav prema biljkama prevladava sve zapreke, od zdravstvenih i starosnih do isprika tipa » nemam vremena«.

“Sve što sam posadila, ja sam iz grančice popikala, govori Mirjana, zaokružujući rukom po vrtu od bujne zelene ograde od lovorvišnje do slapova cvijeća na terasi. To je moja životna inspiracija, to mora čovjek voljeti, ne može nikako drugačije.”

Foto: Sergej Drechsler

Kada smo im sredinom srpnja stigli u posjetu, azaleje su već bile precvjetale. Posađene u velikim posudama pod brezom, proljetos su svojim tamnoružičastim, žutim, crvenim i ljubičastim cvjetovima mamile uzdahe prolaznika.

Nedaleko od njih je kamena fontana, prekrivena bršljanom, ribnjak s lopočima iz kojeg iskaču ribe jer se trenutačno mrijeste, te začuđujuće lijepa paprat, kao da smo usred Gorskog kotara. Japanski javori, cedar, oleanderi, palme, agave, glicinija, nekakvo plavo cvijeće (jer ni jedan vrt bez plavog ne može), glicinija, a u daljini topole…životno opredjeljenje, hrana za dušu, inspiracija ili što god drugo naši domaćini rekli, malo su rekli.

Ipak, ima to i svoju drugu stranu medalje. Tako Branko kosi vrt po 3 sata, pa zajedno s Mirjanom svake večeri zalijeva nakon što sunce zađe, pa tek onda na red stižu surfinije na balkonu i sve to dok stignu i što stignu. Kažu, nema serija ni ničeg važnijeg od toga.

Foto: Sergej Drechsler

Uostalom, ovaj je vrt njihova starina, za koju su se nono i nona brinuli kako će se održavati kad njih više ne bude, a što bi tek sada rekli da vide koji je to kvantni skok načinio njihov, ne više tako mladi, podmladak.

“Sve smo sami radili, i fontanu i jezerce, a od svake biljke koju vidite, ja sam odmah napravila tri. Razmnožila sam i oko 30 vrsta ruža, no treba to sve i održavati, kultivirati svaki komadić zemlje, donijeti svaki kamen od kamo god da sam išla, mislim da se to zove natprosječna ljubav. Naši stari, od kojih sam učila, danas bi vjerojatno bili ponosni na nas”, govori Mirjana i dodaje kako joj kći u šali zna reći: “Nemoj poć’ na godišnji, tko će to sve zalijevati?”.

No začudo, stignu oni i na plažu, najradije na Preluk. Nekadašnji zaposlenik INE, Branko sada ima jedini doticaj s naftom ili benzinom kada uništava stjenice u vrtu i tvrdi da ih tada naredne godine više nema, no svejedno svakodnevno pregledava cijeli vrt.

Mirjana je bila poslovođa u Brodokomercu, ta njezina začuđujuća radna etika možda upravo odatle potječe. Nije dovoljan sav taj posao oko vrta, voćnjaka, povrtnjaka i vinograda, tu je još i briga o tri psa, mačke i kokica. Druženje s unucima i praunucima spada u rekreaciju i tada vrt dolazi do svoje pune funkcije.

Teško je bilo odrediti što snimiti u vrtu, no na sreću našeg fotoreportera, neke biljke poput jorgovana i lukovičastog cvijeća više nisu bile atraktivne, pa ih se moglo zaobići. Ipak, druge su tražile pažnju, poput plumberije, lantane, kadifica, kaliopa, mandevile, klematis, pelargonija, hortenzija, oleandera…

Mnoge ostaju tu i preko zime, no neke moraju sklanjati u zatvoreni prostor, primjerice paprat i plumberiju. Citruse i neke druge vrste samo prekrivaju filcom. Puno je tu posla jer ukrasni dio vrta obuhvaća čak 2.000 četvornih metara, no naši domaćini govore kako je to za njih fitness, a zapravo je ljubav prema zemlji.