Hvaljeni hrvatski dizajner

Zigman: Severina je najveća na Balkanu, a za tri godine želim raditi s Rihannom

Ivana Kocijan

Ja volim estradu. Moje kreacije mogu najbolje živjeti na estradi. Kad radiš kostim za scenu, možeš dati svoj maksimum i lijepo je kad se netko odazove tome, kad imaš materijala s kojim ćeš raditi, a Severina to jest...



Juraj Zigman jedan je od najpoznatijih i najpopularnijih hrvatskih dizajnera. S dvadeset i devet godina, ovaj modni genijalac iz Kostrene iza sebe ima čitav niz hvaljenih i uspješnih projekata i suradnji koje demonstriraju i potvrđuju njegov talent i zaljubljenost u modni dizajn, ali i dizajn u potpunosti. Kreator prepoznatljivog izričaja koji je vlastiti brend pokrenuo 2007. godine, ovih je dana svoje modne radove približio široj javnosti. Naime, pokrenuo je web-trgovinu i internetski portal na kojem se mogu pronaći sve novosti vezane uz njegovo stvaralaštvo.



Radite li modne dodatke?   – Da, sad ćemo se baciti na torbice jer smo razvili dobre printove koje ćemo aplicirati na torbice. Kolekciju ćemo izbaciti za Božić na portalu i webu. Imam i projekt s Micicama, to mi je druga suradnja s njima. Lijepo je kad imaš outfit koji upotpuniš dodacima, to mi je jako bitno. Kada sam počeo raditi kolekcije, uvijek sam imao sve – torbicu, cipele, narukvice… Sad sam se pročistio po tom pitanju, ali mi je uvijek lijepo vidjeti »total look«.


   – Web-stranica će biti i više od toga, tu je i web-shop koji smo pokrenuli jer smo htjeli da ljudima naša odjeća postane dostupna bez obzira gdje su. To je jako bitno. Uvijek smo imali puno narudžbi iz regije. Rekli smo da nećemo otvariti dućane i investirati u to, nego ćemo taj novac radije uložiti u web-shop jer je to budućnost. Shop je vrlo opširan, ima više od 10 kategorija – suknje, jakne, sve je tamo i to ćemo svaki tjedan mijenjati. Htjeli smo da cijeli taj web bude portal jer ne želimo da ljudi kliknu na njega samo jednom nakon revije i nikad više, već da se stalno vraćaju jer će stalno dobivati neke vijesti od nas, vezane uz moj brend. Ugošćavat ćemo i ljude koji drukčije gledaju na moju odjeću, koji će iz moje ponude iskombinirati modele koje žele. To nam je bio cilj. Nismo htjeli otvarati dućan u Zagrebu, u Rijeci isto više ne želimo, htjeli smo se baš okrenuti webu. To je mnogo zanimljivije i modernije.


Split rastura




I dostupno većem broju kupaca...


   – Da, nisi ograničen. To je super stvar i sigurno će se pokazati odličnom.


   Kako je do sad funkcionirala distribucija vaših kreacija? Gdje su se mogle nabaviti?


   – Imamo dućan u Splitu koji rastura s našom robom. Splićanke su se pokazale kao jedne od najboljih klijentica u Hrvatskoj. To me jako veseli. Jako smo zadovoljni tim dućanom. Osim toga, puno se prodaje preko preporuke, ali sad će s tim web-shopom najviše krenuti. Inače puno radim i druge projekte, od kazališta do projekata s drugim firmama koje nisu usko vezane uz modu, ali žele neki dio mene tako da stalno radimo, stalno smo umreženi u sve grane dizajna. Još dok sam studirao u Milanu, dobio sam posao kod Giorgia Corregiarrija, gdje smo radili razne projekte koji nisu usko vezani uz modu. To je super jer ne želim biti ograničen samo modom i odjećom, nego se želim baviti dizjanom, umjetnošću, svime što me zanima, možda i više nego moda.


   Imate li u planu ponoviti to?



Rekli ste da vas ne zanima samo moda. Što biste još željeli kreirati, dizajnirati?   – Želja mi je do proljeća napraviti izložbu svojih slika. Prije nego što sam upisao fakultet, jako sam puno slikao i to se sad vratilo na moje kreacije, ti moji crteži i grafike. Želio bih to pokazati ljudima. Užasno volim slikarstvo, zato sam i upisao modni studij jer smatram da je moda slikarstvo u pokretu, umjetnost. To je baš moj projekt, vidjet ćemo kako će ispasti. Inače, radim ulja na platnu, velike formate, jako volim velike formate, njih sam slikao i prije. Samo je sad pitanje vremena, treba to početi… Imam još puno projekata, ali moramo se najviše koncentrirati na web-shop i portal.


   – Imam, ali je sad toliko toga, sve se jako brzo odvija, razvijamo radionicu i pogon, tako da ne znam hoću li imati vremena za takvo nešto.


   Kažete da se ne želite ograničavati samo na modni dizajn. Čemu se drugom onda mislite posvetiti?


   – Radili smo za Becks pivo, pa onda tepihe, stvari koje su meni kao likovnjaku i koloristu jako zanimljive. To su sve projekti u kojima mogu izraziti svoju boju, svoju umjetnost. To je super. Tepisi su projekt koji me ove godine možda čak najviše odmorio. Sad na projekte gledam kao na one koji me odmaraju i one koji me umaraju. Ovaj me definitivno odmorio i sada jedva čekam napraviti nove tepihe, novu kolekciju. To super ide, ljudi vole na podu imati nešto unikatno, što izgleda kao slika.


Svijet je premalen


Je li taj projekt nastao na vašu inicijativu ili su vas pozvali iz tvrtke Saga Saga?


   – Oni su me pozvali. Na moju inicijativu nastaju samo moje kolekcije. Inicijative drugih su super. Iako je zemlja u krizi, smatram da se uvijek može naći mogućnost da se zaradi, da se napravi nešto zanimljivo. Bitno je samo odrediti »target« i pokazati svoj prepoznatljiv stil. Čim si prepoznatljiv, dobivat ćeš i projekte, ponude. Danas se ljudi u modi dosta gube u želji da budu kao što su oni vani, da kopiraju strane dizajnere, a ja smatram da trebaš prvenstveno raditi na tome da imaš prepoznatljiv stil. Čim ga imaš, puno ti je lakše prodati robu i sve.


   Mislite li da će vam web-shop pomoći u širenju na strano tržište?


   – Da, zato smo ga jednim dijelom i napravili. Imali smo upite iz Italije, slali smo robu van… Danas je svijet i premalen i s obzirom na to koliko smo umreženi, sve je dostupno. Tako da radimo, imamo ljude koji će nam pomoći da svoj proizvod plasiramo i na inozemno tržište. To su stvari koje su meni SF zato što volim raditi ovo što radim, a sve oko tog drugog dijela posla mi je malo strano. No kad se spojiš s dobrim ljudima i imaš dobar tim uko sebe, mislim da sve može postati moguće.


   Jeste li izlagali izvan Hrvatske?


   – Nisam još. Imam želju, samo što su to veliki financijski izdaci. Teško je. Radije ću potrošiti novac u proširenje radionice, u stvaranje čvršćih temelja. U Hrvatskoj ljudi dosta razmišljaju na prvu, žele biti u novinama, imati brend o kome će svi pisati, a iza toga nema čvrstih temelja. Ja sam sretan što sam se vratio iz Milana i postavio te temelje ovdje. Nije bilo lako i dugo je trajalo, ali sad sam to uspio i sretan sam. Sad imam mogućnosti otići nekamo van, u neki showroom i predstaviti se. Bilo tko tko mi naruči odjeću moći će je dobiti jer mi je proizvodnja čvrsta i to je najbitnije. A ljudi me stalno pitaju kad ću ić’ van… Pa nije bitno gdje si, bitne su ti ambicije, želje… Naravno da su mi ambicije i želje da mi se roba prodaje vani, da smo zastupljeni vani, ali zašto to ne raditi iz Hrvatske. Zašto bi Benetton proizvodio u Hrvatskoj, a ja ne?


Ne podnosim trendove



     Muška moda? Za to vas stalno pitaju…   – Uvijek me pitaju i uvijek kažem – napravit ću… Pitaju me da napravim mikro kolekciju t-shirtova… Napravit ću je jednom, sigurno… Sad kad radim ove štampe, mislim sebi napraviti sako pa će se vjerojatno iz toga roditi i nešto drugo… Ja uvijek mislim da u projekt moraš ući kako treba. Kad sam napravio kolekciju za klince, napravio sam je s Bambijem, nisam u to ušao sam. Uvijek moraš tako postaviti posao. Tako da kad budem radio mušku modu, bit će kompletno, a ne samo jedan outfit.


Nedavno ste na Cro a porteru predstavili novu kolekciju. Što nam možete otkriti o njoj?


   – Ovom kolekcijom htio sam nastaviti nešto što sam dao naslutiti u prošloj, a to je moja ljubav prema štampama i grafikama. Sam sam odradio sve grafike, to su sve moji crteži u kombinaciji s renesansnim slikama, Botticeliijem, Da Vincijem… To mi je bila inspiracija, a to sam još pomiješao sa Škotskom, tako da je u svakoj kreaciji nešto karirano. Sviđalo mi se to. Ne zato što je to sad u trendu, jer ja inače trendove ne podnosim, volim samo modu. Smatram da je trend danas uništio modu jer se prebrzo odigrava. Ti dođeš u neke mainstream dućane gdje nakon tjedan dana imaju novu kolekciju, novi je trend u modi. Nekad je trend trajao cijelu sezonu, nekad si imao dizajnere, zvijezde, a danas toga više nema. Danas sve diktira trend. Nisam htio koristiti škotski uzorak zato što je to u trendu, nego zato što mi se to sviđalo. Uvijek sam htio napraviti kolekciju koja ima karirani uzrak u sebi.


   Kažete da trendovi uništavaju modu. Mislite li da se trendovi mijenjaju svakog tjedna zbog financijskih razloga, odnosno veće zarade?


   – Naravno, što je više trendova, to će ljudi više kupovati. To je uništilo sve.


   Koliko vi pratite trendove?


   – Netko mi je baš nedavno rekao – napravio si kolekciju sa škotskim uzorkom jer je to u trendu, ali nije to zbog toga, napravio sam je jer je meni to sad došlo. Trendove ne pratim. Kad radim reviju, totalno se izoliram, ne pratim druge revije, ne čitam časopise, portale, a kad revija završi, onda malo vidim gdje sam i što sam, ali se opet pokušavam izolirati od toga jer je to opasno. Toliko smo na Facebooku, Instagramu izbombardirani modom koja je tamo predstavljena da to direktno utječe na rad. Danas imaš dizajnere koji imaju iste revije kao drugi jer su zasićeni svime, sve im je dostupno i to podsvjesno uđe u njihov rad i mijenja ga. Ja sam kao klinac jako volio Alexandera McQueena, Gaultiera, Johna Galliana… To je nekako podsvjesno ušlo u moj rad i danas bi ljudi mogli reći – vidiš kako je to ekstravagantno, kao Jean Paul Gaultier, McQueen jer to je možda ostalo u meni… Mislim da bi sad bilo gore da listam časopise i istražujem, mislim da bi me to zakopalo. Ako si kreativac, sve što vidiš oko sebe možeš prenijeti u svoje radove…


Lude vjenčanice


Tko vam je ciljana publika, kupci?


   – Kad sam počeo raditi, rekao sam sam sebi – makar to ljudima bilo nenosivo, to je moj stil i njega ću »furati« koliko god budem mogao. Zašto? Zato što smatram da ti je, kad odrediš cilj i ciljanu publiku, puno lakše prodati stvari, nego kad se uklopiš u masu koja radi samo komercijalne stvari. Zašto bih ja kupio haljinu nekog našeg dizajnera koji kopira Zaru. Radije ću kupiti nekog tko je drukčiji, ekscentričan… Tih pet cura koje nose takav stil će to kupiti jer ni u jednom mainstream dućanu takvo nešto ne mogu dobiti. Jako je bitno posložiti »target«. Ako ga nemaš, nećeš nikome ništa prodati. Mi npr. radimo vjenčanice koje su totalno lude i ekstravagantne i cure nam dolaze jer znaju da će jedino ovdje dobiti takvu haljinu.


   Jesu li vam svi radovi unikatni ili ne?


   – Tako je bilo u početku, ali sada više nije. Sad je 70 posto revije za proizvodnju, a ostatak je unikat. Volim raditi unikate i u to se dam maksimalno, ali moram razmišljati i o onoj komercijalnijoj noti, tako da napravimo sve da modeli mogu ići u proizvodnju i raditi se i u većim brojevima. A onda je tu i mikro kolekcija koja je totalno komercijalna i ide u sve veličine. Za te komercijalne, tzv. cruise kolekcije koje se rade nakon revija, između sezona, opet je kriv trend jer te on prisiljava da ponudiš nešto novo između kolekcija da ljudima ne bude dosadno. Jer tko će imati samo dvije kolekcije godišnje… Zato su u modi svi prošvikali, poubijali se i propili…


   Kakvi su odnosi među našim dizajnerima? Postoji li, nazovimo je tako, solidarnost među vama?


  – Ja sam jedini iz Rijeke koji se probija i izlaže tako da sam totalno izoliran. Nisam u tim krugovima… Sa svima sam dobar, ali nemam neke potrebe za prijateljstvima s bilo kime. Možda sam sretan baš zbog toga što sam u Rijeci… A solidarnost… Ako me neki dizajner pita gdje radim materijale, naravno da ću mu reći, iako se meni dogodilo da mi nisu rekli…


Maska za lice


Što se tiče vas, radite li za sebe?


   – Ma ne… Ali uvijek kad bude Cro a porter, kažemo – napravit ćemo nešto za mene, a ništa se od toga ne dogodi jer sam ja sebi najmanje bitan… Mi puno radimo, ovdje u radionici smo od osam ujutro do osam navečer… A lijepo je lijepo se odijevati… Baš sam zato ovu kolekciju napravio tako da sam sakrio glave ženama. Htio sam im maknuti ekspresije i dokazati da odjeća može činiti čovjeka. Živcira me ta teorija da odjeća ne čini čovjeka. Prezentacija čini čovjeka, bar na prvu. Drukčije mišljenje imaš o nekome tko je odjeven kao da ga nije briga, a drukčije o nekome tko je skockan… Htio sam pokazati koliko odjeća može djelovati na žene. Ljudima nekad treba maska da pokažu pravog sebe, to je bila super fora.


   Radili ste i kolekciju cipela za londonsku kuću Yomai. Kako je to prošlo?


   – To je bilo lijepo, napravio sam kolekciju onoliko koliko su tražili. Lijepo je ispalo. Sve su to super proizvodi, ali zbog ogromne krize i bombardiranja time da je kriza, nikome se ne da previše ulagati u projekte. To je najveći problem. A treba investirati, bez toga nema profita. Ja ne mogu razmišljati kratkorkočno.


   Kakvi su onda vaši dugoročni planovi?


   – Plan je da web-shop zaživi, da imamo što više klikova izvana, da se probijemo vani jer mi jesmo spremni proizvoditi i napravit ćemo to. Dugoročan mi je plan da se naš proizvod može prodavati u Milanu, Parizu, Aziji…


   Kakva će biti ponuda u web-shopu?


   – Stavljamo sve što imamo u ponudi, zatim unikate, kao i komade koji se mogu naručivati od veličine extra small do extra large. Mnogo je toga, ali treba biti svega da svatko može pronaći nešto za sebe. Od svake kolekcije ostane komada koji nisu poslani u dućane i dobro je da ljudi dođu do njih i da ih mogu kupiti jer su super, vječni. Meni je bitno da kad radim neki proizvod, on ne ostane samo za jednu sezonu. Meni se danas jave žene koje su kupile neke stvari još kad sam izlagao na Fashion inkubatoru, prije nekih pet godina, i onda mi kažu – opet sam stavila onaj tvoj kaput, svi su me pitali čiji je. Kad radiš previše trendovske stvari, roba gubi na vrijednosti. Kad dođeš u neki outlet i za sto eura kupiš nešto što je prije koštalo 1000 eura, pitaš se koja je zapravo vrijednost te robe. Meni je to najgora stvar u modi, ta rasprodaja robe. To mi je tako žalosno, kad nešto gubi na vrijednosti, kad modi prođe rok trajanja.


Još 120.000 Ruskinja


Što diže cijenu?


   – Najviše izrada, a naravno i materijal. Ali izrada je uvijek najbitnija. Budući da je to više unikatna izrada, onda je cijena veća. Nekad mi se znalo dogoditi da nekom komadu koji je meni najdraži stavim nižu cijenu jer to odmah želim vidjeti na nekome. A nekad za inat stavim višu cijenu… Ako radiš proizvodnju, ako ćeš svaki model raditi u više veličina, moraš realno znati staviti cijenu. Ali to su već politike firme… Mene uvijek pitaju zašto je hrvatski dizajn tako skup. Pa nije skupo ako vidiš u kojim uvjetima i u kojoj količini se radi. Ako se jedna haljina radi u dva primjerka, ona mora imati ogromnu cijenu jer samo će dvije žene u svijetu imati takvu haljinu. Ako će ih se napraviti tisuću, onda ću ih naplatiti manje. S obzirom na stanje u zemlji, hrvatski dizajn ljudima jest skup, ali realno, kad sve zbrojiš, cijene moraju biti takve. Najlakše je reći – za takvu cijenu mogu kupiti Valentinovu haljinu. Pa kupi je, i imat ćeš je ti i još 120.000 Ruskinja.


   Odijevate mnogo poznatih Hrvatica – Severinu, Ninu Badrić, Indiru… Kako ste zadovoljni tim suradnjama?


   – Severina je to što je, najveća na Balkanu. S njom surađujem već tri godine i lijepo je s njom surađivati. Ja volim estradu. Moje kreacije mogu najbolje živjeti na estradi. Kad radiš kostim za scenu, možeš dati svoj maksimum i lijepo je kad se netko odazove tome, kad imaš materijala s kojim ćeš raditi, a Severina jest to, Indira također… Volim to raditi. Ja sebe za dvije, tri godine vidim kako to isto radim s Rihannom ili nekom sličnom… Možda je to preambiciozno, ali takvi su mi ciljevi. To želim i smatram da to mogu. To nikad nisam gledao kao nešto što mi je dobro za reklamu. To mi nije bitno. Ako sam ja zadovoljan, to je najbitnije. Profitiraš na sto drugih načina, imaš linije koje su komercijalnije i slično. Sad kad je završio Cro a porter, mi moramo napraviti jednu posve novu liniju koja je komercijalna i koja je puno jeftinija. Kad radiš Severinu, daš sve od sebe jer ti je to gušt, jer si zadovoljan prezentacijom. U glazbu ne ulazim, mene zanima sam ono vizualno.