Priča o hrvatskom brendu heklanih torbica Bolkica počinje žutim klupkom vune koje je jednog dana, kad joj je bilo pet godina, pred dizajnericu Ivanu Bolković stavila njezina baka. Iako prva rukotvorina nije imala oblik kakav je ova kreativna Puljanka zamislila, zbila se neka čarolija.

– Baka s kojom sam provodila jutra, često je plela. Rado sam joj pomagala, a jednoga dana pred mene je stavila to klupko žute vune. Toliko sam griješila i kretala ispočetka da bih na kraju isplela nešto što je imalo oblik Istre. Od tada sam povremeno plela, ali nikad toliko kao sada, prisjeća se Ivana i dodaje kako je njenu nenamjerno ispletenu Istru baka dugo čuvala.

Foto: ANA BOLOBICCHIO

ZPAGETTI YARN

Ivana i njen brat su zahvaljujući baki imali džempere s likovima iz tada najpoznatijih crtanih filmova. Plela je i druga baka, kao i mama, pa pletenine nije nedostajalo. No, nisu to bili ovi ružni, »ugly sweatersi« kakvi se danas nose, bile su to drage im majice koje su ih grijale ljubavlju.

– Bili smo baš ponosni. Mogle su nam isplesti što god smo poželjeli. Tada, u vrijeme kad nije bio tako velik izbor odjeće, šetali smo u njihovim kreacijama, priča Ivana koja se kad je radila kao komercijalistica, opuštala uz pletenje i heklanje, dok nije dala otkaz kako bi dobila više vremena za torbice.

– Nakon što sam isplela kaputić za svoju mezimicu Lulu, počela sam plesti kape, sve dok se nisam upoznala s novim materijalom. Zpagetti yarn ili reciklirani pamuk me osvojio jer sadrži i ekološku komponentu. Misao je isprva bila isheklati jastuk, ali sam se u trenutku predomislila i izradila svoju prvu torbicu, otkrila nam je.

Foto: ANA BOLOBICCHIO

IZBOR DETALJA

Od tog trenutka Ivana je znala da je otkrila što točno želi izrađivati. Iako je svaki početak težak, nije odustajala.

– Prvih nekoliko torbica sam isheklala i potpuno rasplela, ali sam, poučena iskustvom iz najranijih dana, to i očekivala. Na to računam i kad pokušavam stvoriti neki novi bod, novi način heklanja, dodala je.

Pri izradi koja traje satima, nekad i danima, ova dizajnerica koristi prirodne materijale do kojih nije uvijek jednostavno i lako doći.
– I dalje koristim zpagetty yarn i drvo za ručke. Kako je došlo zimsko vrijeme, počela sam koristiti kožnate remene u kombinaciji s metalom, ručni rad poznatog pulskog obrta Bata, kao i duže remene od umjetne kože.

Koristim isto tako pamučne pređe i one od viskoze. Svaka torbica nastaje spontano i tijekom procesa izrade često tek u zadnji tren odlučim kako će konačno izgledati. Detalji se sami slažu. Ručka, privjesak, mašna. Bitan je taj dobar osjećaj, kaže Ivana kojoj je prije svega bitno da i sama bude zadovoljna konačnim proizvodom.

Foto: ANA BOLOBICCHIO

S bojama si nikad ne postavlja granice. One su sastavni dio njenog života, pravo veselje. Ljeti je, kaže, sve šarenije i veselije, no to ne znači da zimi iz njezine radionice ne izlaze komadi u toplim bojama.

Otkriva nam da svaki dan hekla.

– Počela sam jer me to opušta, to je kao neki bijeg, što je drugima knjiga ili sportska aktivnost. Živimo dosta ubrzano i stresno, a to je vrijeme kad sjednem i uživam u miru i svojim mislima, kaže.

SREBRNE NITI

Podrška prijatelja i obitelji joj je, ističe, od velikog značaja, a da je Bolkica osvojila brojne Hrvatice, dokazuje sve veći broj heklanih torbi u njihovim modnim kombinacijama. Neke od njih otputovale su i u inozemstvo.

– Hrvatice sve više vole jedinstvene i ručne radove. Cilj mi je imati web-shop, ali sve u svoje vrijeme, ništa ne dolazi preko noći, a ja sam jako zadovoljna s obzirom na to da sam početkom ove godine započela sa svojim radom, rekla je Ivana.

U 2020. godini koju će mnogi pokušati čim prije zaboraviti, Ivana je predstavila dvije kolekcije – ljetnu i aktualnu jesensko-zimsku koja se sastoji od torbica raznih veličina i to u smeđoj, petrolejplavoj, zagasitozelenoj, bež i oker boji, a ima i onih protkanih srebrnim nitima.
Ljubiteljica čitanja spojila je svoje dvije strasti, pa je tako nastala posebna torba, odnosno futrola za knjigu.

– Knjige obožavam i oduvijek sam ih kupovala. Na ideju za torbu za knjigu sam došla jer onu koju čitam volim svugdje ponijeti ne znajući gdje ću morati nešto čekati, pa radije čitam knjigu od mobitela. Na taj način je uvijek mogu imati uz sebe i čuvati od bilo kakvog oštećenja, a uz to nosim i novi modni dodatak.

Foto: ANA BOLOBICCHIO

Kako bi torba bila što praktičnija, osim oznake za knjigu ima i pretinac u koji možemo staviti karticu, novac ili neku od stvari koje obično uzmemo sa sobom kad izlazimo. Praktično i funkcionalno, kaže Ivana koja je, zanimljivo je, i sama sebi model.

– Granice ne postoje. Što više pletem i heklam, više ideja imam. Osjećaj da sam svojim rukama stvorila nešto unikatno, posebno je neopisiv. Jedan je to začarani krug lijepog i kreativnog iz kojeg ne želim nikad izaći, zaključila je.

Foto: ANA BOLOBICCHIO