Planiranje, organiziranje, pamćenje i koordinacija svakodnevnih obaveza često se podrazumijevaju kao „sitnice“, no upravo one čine ono što se naziva mental load ili mentalni teret.

Riječ je o stalnoj kognitivnoj aktivnosti koja uključuje razmišljanje unaprijed, praćenje obaveza i preuzimanje odgovornosti za funkcioniranje kućanstva i obitelji.

Iako je taj rad uglavnom nevidljiv, istraživanja pokazuju da on i dalje u najvećoj mjeri opterećuje žene.

Što je mentalni teret?

Mentalni teret ne odnosi se samo na obavljanje zadataka, već prvenstveno na njihovo planiranje i nadzor. To uključuje brigu o rokovima, terminima, obiteljskim obavezama, logistici i svakodnevnim potrebama, često bez jasnih pauza i završetka.

Prema istraživanjima, velik dio majki navodi mentalni teret kao ozbiljno opterećenje, dok znatno manji udio očeva isto doživljava na jednak način. Istovremeno, percepcija pravedne podjele poslova između partnera često se razlikuje, što dodatno produbljuje problem.

FOTO: iStock

Zašto je “mental load” problem

Dugotrajno izlaganje mentalnom opterećenju povezano je s umorom, razdražljivošću, problemima sa spavanjem i osjećajem stalne preopterećenosti. Budući da se radi o radu koji se rijetko prepoznaje kao stvarni napor, osobe koje ga nose često ga same normaliziraju i zanemaruju njegove posljedice.

Stručnjaci upozoravaju da mentalni teret ne bi trebalo shvaćati kao individualni problem organizacije, već kao pitanje odnosa, podjele odgovornosti i društvenih očekivanja.

Što u praksi pomaže

Iskustva i praksa pokazuju da se mentalni teret ne smanjuje pukom pomoći, već jasnim prijenosom odgovornosti. To znači da pojedini zadaci trebaju biti u potpunosti preuzeti od strane druge osobe, uključujući planiranje, praćenje i izvršenje.

Uvođenje rutina i ponavljajućih obrazaca smanjuje potrebu za stalnim odlučivanjem. Jasna komunikacija, redoviti dogovori o obavezama i pisani pregledi zadataka pomažu da se teret učini vidljivim i podijeljenim.

Važnu ulogu ima i smanjenje vlastitih očekivanja. Ne moraju sve obaveze biti savršeno obavljene, niti sve liste ispunjene. Svjesno odustajanje od dijela zadataka može biti jednako važno kao i njihova podjela.

FOTO: iStock

Kada potražiti dodatnu pomoć

Ako se uz mentalni teret javljaju dugotrajni simptomi iscrpljenosti, tjeskobe ili tjelesnih tegoba, riječ je o znaku da opterećenje prelazi granice uobičajenog stresa. U takvim situacijama preporučuje se razgovor sa stručnom osobom i preispitivanje načina na koji su odgovornosti raspoređene.

Mentalni teret nije pitanje osobne sposobnosti, već strukture svakodnevice. Njegovo smanjenje zahtijeva promjene u navikama, odnosima i očekivanjima, ali dugoročno donosi jasnije granice i održiviju svakodnevicu.