Za Kseniju Vrbanić, modnu dizajnericu i uspješnu poslovnu ženu, zaista vrijedi ona da je svijet malo globalno selo. Osnivačica modnog brenda Xenia Designa krenula je sa svojim kreacijama i vizijama prije više od 35 godina iz roditeljskog doma u Čakovcu.

Danas se njezini modeli prodaju na svim kontinentima, koje obožavaju ne samo domaći, već i strani celebrityji.

Suvremeni prostor XD-a prostire se na Ksajpi kod Čakovca, čini se najbližim komadićem svijeta odakle se uspješna dizajnerica i poduzetnica u času nađe na modnim pistama New Yorka, Milana, Pariza, Londona, kako bi promovirala svoju modnu priču.

Upravo ste se vratili sa sajma mode u Düsseldorfu, kako je prošlo, hoćete li podijeliti s nama impresije?

– Ovo je vrijeme kada započinje nova sezona internacionalnog predstavljanja kolekcije za sezonu proljeće/ljeto 2024. Düsseldorf je jedan u nizu modnih centara gdje smo prisutni već dvadeset i tri godine.

Svaka sezona je novi izazov i novi početak. Veselimo se što smo i ovaj put zaključili dovoljno novih narudžbi kako bi naša budućnost i nadalje bila osigurana.

Može se reći da je početak uspješan. Paralelno rade i showroomovi u Londonu, Salzburgu, Vancouveru i Los Angelesu. Nastavak slijedi u rujnu u New Yorku, Parizu i Sydneyju.

Bili ste i na sajmovima u New Yorku i Parizu, što sajmovi znače u oblikovanju i poslovanju vašeg modnog brenda?

– Nastupi na referentnim modnim događanjima, odnosno showroomovima, je nezaobilazan dio poslovanja. To je mjesto gdje se nova kolekcija prezentira profesionalnim kupcima koji naručuju kolekciju za njihova prodajna mjesta.

Susreću se novi i stari poslovni partneri i zaključuju ugovori za iduće šestomjesečno razdoblje. XD je već 23 godine prisutan u prestižnim internacionalnim modnim metropolama gdje smo se etablirali kao prepoznatljiv brend.

Foto: Vjeran Zganec Rogulja/PIXSELL

Put do internacionalizacije

Kad već spominjemo sajmove, što mislite o kotizacijama, naime mnogi mladi dizajneri nemaju dovoljno novca da sudjeluju na sajmovima mode?

– Normalna stvar je da su kotizacije dosta visoke jer je to platforma koja omogućuje razvoj poslovne budućnosti. Osim toga, potrebno je i kvalitetom i dizajnom odgovarati stilu sajma. Ne može baš svatko izlagati gdje želi.

Organizatori imaju odgovornost prema pozvanim profesionalnim posjetiteljima i pružiti im mogućnost dobrog izbora. Modni biznis nije socijalna kategorija i ne može se bazirati na besplatnim vaučerima.

Osim izuzetaka, kada se radi o izrazitom talentu. U tom slučaju su vrata otvorena i dizajner dobiva pozivnicu za sudjelovanje, i to samo jednom.

U nekim zemljama postoji mogućnost zajedničkog nastupa kada se to financira kroz podršku državnih institucija u cilju promocije zemlje. Hrvatska to nije uvrstila u svoj plan, pa je tako dizajnerima teži put do internacionalizacije.

Proteklih nekoliko godina imali smo mogućnost participacije za dobivanje financijske podrške iz EU fondova za tu namjenu. Tu priliku je iskoristilo nekoliko dizajnera koji su imali sve potrebne reference.

Nakon pandemije sve je zamrlo.

Kako vidite domaću modnu scenu, čini se da je nekad bilo puno više modnih zbivanja?

– Sve se promijenilo, pa tako i to. Mislim da je scena vrlo živa, dolaze nove generacije koje se probijaju na svoj način. Tehnologija i digitalizacija daju neograničene mogućnosti. Danas je veća dostupnost svega, ali i veća konkurencija i teži put prema uspjehu.

Prema podacima s interneta, vaši se modeli nude u 350 trgovina diljem svijeta, ima li nekih posebnosti na koje posebno obraćate pažnju pri slaganju asortimana za pojedini dio svijeta?

– Izbor modela iz kolekcije je posao naših kupaca. Svatko bira komade prema svojim krajnjim kupcima. Naravno da su tu razlike koje poštujemo.

Primjerice zemlje Bliskog istoka traže uvijek dužine do poda, trgovine sa starijom klijentelom traže malo konzervativnije modele, mlađa publika opet avangardnije, prestižne lokacije poput Oxford streeta u Londonu traže XD designer signature, najjače komade… Svaka kolekcija sadrži oko 160 komada zbog širine publike kojoj se obraćamo, pa svatko može složiti svoju kombinaciju.

Ne prosječnosti

Započeli ste po završetku studija, u prizemlju roditeljske kuće u Čakovcu, kakva je bila vaša vizija? Jeste li se nadali ovome danas?

– Oduvijek mi je bio cilj postati internacionalni brand, jer nikada nisam pristajala na prosječnost. Izazovi su dio mog lifestyla i tako se sve razvijalo samo od sebe.

Prvu ste kolekciju predstavili 1985. godine, iz koje se i danas spominju vaše tajice, znači li to da je taj odjevni predmet vaša maštarija?

– To je bila jedna studentska revija. Vrijeme besparice i snalaženja s ograničenim budžetom. Kako je ta mini kolekcija bila načinjena od kože, nikako mi nije bila dobra slika s golim nogama. I što učiniti?

Jednostavno sam odrezala stopalo od debele grilon čarape i nastale su tajice. Nakon toga je to postao i naš studenski obavezni dodatak jer su nam noge bolje izgledale u crnim čarapa/tajicama nego gole. Nosile su se kratke suknje i hlače koje nisu dozvoljavale ružne noge. Ali, ne može se reći da sam ja izmislila tajice.

Na međunarodnu ste scenu krenuli već 90-ih godina, nikad vam nije nedostajalo hrabrosti i odvažnosti, je li bilo i teških trenutaka?

– Kako pjesma kaže, pamtim samo sretne dane, a ja pamtim samo teške dane. Više je bilo teških razdoblja od onih lakih. Nakon toliko godina, zaključila sam da se kreativnost potiče i cvate kad je teško.

Najbolje kreacije su nastale u nemogućim uvjetima. Adrenalin koji se stvara kada je opasnost u blizini potiče sve senzore i mozak proizvodi savršenu kemiju za stvaranje. Osim toga, ekonomska znanost nije moj izbor, a time ni ograničenja.

Kad ništa nije bilo moguće, prema ekonomskim parametrima, pokazalo se kako su snaga želje, vjera i upornost najjači alati. Obilježila su me takva razdoblja, a posljedica svega je uspješnost u poslu. Sve je moguće, pa i onda kada nije!

Uvijek navodite da je želja najvažnija, ipak mislim da je u vaš uspjeh utkano i puno truda, započeli ste s jednom radnicom, samom sobom, a danas imate više od 50 zaposlenika. Kako to objašnjavate kad se tekstilna industrija suočava i bori s navalom jeftinih svjetskih brandova?

– Bez rada nema napretka. U bilo kojem smislu. Ali, mislim da se danas rad predstavlja kao nešto negativno, za izbjegavanje i slično. Mene je rad formirao. Kroz rad sam napredovala u kreativnom i svakom drugom smislu. Najsretnija sam kada radim na kolekciji ili rješavam neki poslovni izazov.

Nevažno je koliko je to utrošeno sati jer je svaki taj proces nadahnut osjećajem korisnosti i neke ispunjenosti. Nitko ne prisiljava poduzetnike da rade »cijeli dan«, ali oni rade jer to vole. Poduzetništvo je cjeloživotni rad na sebi.

Možda je to poremećaj, ali kod mene je to tako. S druge strane, nemam osjećaj za odmor kao nerad. Neki bi shvatili i moj odmor kao rad, jer je moj savršeni odmor golf na nekoj destinaciji.

Foto: Davor Visnjic/PIXSELL

Kategorija pripadnosti

Hoće li u budućnosti prevladati uniformiranost ili individualnost u odijevanju? Naime, sve češće na ulici susrećemo mlade ljude odjevene jednog nalik drugome?

– Moda je kategorija pripadnosti. Za nešto kažemo kako je moderno kad je prihvaćeno u većini populacije. Tako je današnji fenomen pripadnosti grupi kroz društvene mreže doveo do zabrinjavajuće razine. Žao mi je što mladi ljudi svoj osjećaj nesigurnosti kompenziraju kroz poistovjećivanje s lijepim, savršenim likovima iz virtualnog svijeta. Ali, mislim da to trebamo prihvatiti kao neko novo doba.

Prepoznatljivi ste po svom monokromatskom doživljaju i asimetričnim krojevima, oduvijek ste radili pomalo avangardne revije. Što bi danas bilo avangardno, čini se da je već sve otkriveno?

– Slažem se da je sve već davno otkriveno. Mi samo reinterpretiramo povijesne stilove. Možda je danas pojam avangarde ono što je nama u 80-ima bilo uobičajeno.

Nemam definiciju. Za XD stil volim reći da je to XDdimenzija. Istraživanje konstrukcije kroja u cilju uljepšavanja ženske figure. Sakriti i otkriti tijelo gdje je poželjno. Kad je akcent na kroju i detalju, tada je boja nepoželjna.

Tehnologija se razvija

Iz modne perspektive žena je uvijek bila odjevena sukladno potrebama vremena u kojem je živjela, Coco Chanel je odrezala suknje, a prije toga su krinoline davno otpale, a bikini je gotovo izazvao revoluciju… Slijedom toga, u kojem smjeru moda danas putuje?

– Moda je živa materija najpogodnija promjeni. Volim naglasiti kako je svaka kolekcija brzo pokvarljiva roba koja ima rok trajanja šest mjeseci. Skoro kao mlijeko.

To nas je i dovelo do ove situacije zagađenosti majke zemlje. Ta utrka »brži, bolji, jači« svakih šest mjeseci je postala neizdrživa. Dobro je što nove generacije preziru gomilanje tekstilne proizvodnje i okreću se vintage modi i second hand filozofiji.

Vjerujem da ćemo u budućnosti imati veći jaz generacija zbog novih životnih potreba budućih generacija. Što ćemo raditi u tom svijetu mi »stari«? Vidjet ćemo koliko ćemo trajati, a možda će nas baš biti briga.

Na tržištu je sve više umjetnih, recikliranih materijala. Hoće li prirodne tkanine ponovo dostizati astronomske cijene kao što je to bilo kroz povijest?

– Tehnologija se razvija. Znanost napreduje i stvaraju se nove tkanine potpuno nepoznate strukture. U prvi mah vrlo prihvatljivo, ali kada otkriješ pozadinu, vidiš da se tu radi o velikoj prevari. Neke nove tzv. reciklirane tkanine proizvod su kemijske obrade plastičnih boca.

Ali na tržištu nema dovoljno plastike kroz izvore odvajanja otpada, već se proizvodi nova plastika da bi se proizvela reciklirana tkanina od tih boca. Više potrebne energije i skuplja nova tehnologija. Potpuni kaos na novoj sceni.

Današnja mantra »sustainable« koristi se kao oznaka za sve i svašta. Svakodnevno se otkrivaju laži. Potreban je veliki oprez u tom novom ludilu. Mi istražujemo mogućnosti uporabe novih poželjnih tkanina, ali to su redovito vrlo skupe tkanine upitnog procesa nastajanja. Krajnji proizvod toga je skuplji proizvod.

Za mene je jedina održivost u tom lancu smanjenje količine proizvodnje, povećanje kvalitete proizvoda, pametan dizajn i ljudski odnos sa svim ljudima u lancu nastajanja proizvoda.

Foto: VEDRAN KARUZA

Digitalna moda

Prije dvije godine započeli ste sa cyber modom i digitalnom odjećom, o čemu je zapravo riječ?

-To je budućnost modne industrije. Kada smo »skoro« imali smjenu generacije, to je bio pravac kojim smo trebali krenuti. No jaz generacije je bio prevelik. Kao old school team nismo bili spremni u potpunosti na novo doba, potpuni preokret.

Vaša kći Gala također je dizajnerica, koliko je bio presudan vaš utjecaj na njene izbore i današnju uspješnu karijeru?

– Živjela je u okruženju mog posla i bila dio svih uspona i padova. Naš odgoj je uvijek imao samo jedan cilj – da bude sretna u odabiru svog životnog poziva. Nikada nisam radila presing za bilo što. Danas je ona lider inovator prepoznata na svjetskoj razini.

Posao budućnosti koji je željela nametnuti nama nakon završenog studija, danas je njena stvarnost. Ima tim internacionalnih suradnika i poznati su kao Tribute-Brand. Započeli su kao Brand virtualne odjeće, a danas su lideri u Web3 inovaciji. Posao koji nema geografsku pripadnost, ni stalno mjesto boravka. Od Los Angelesa, New Yorka, Parisa, Berlina, Zagreba i Ksajpe.

Učite li vi danas od Gale?

– Učim svakodnevno, iako mi je nepoznat jezik tog segmenta. Ali neki mali djelići tog novog svijeta koristimo i u našem konzervativnom modnom svijetu. Digitalizacija i informatizacija su stvarna potreba kako bismo držali korak s napretkom.