»Sam svoj majstor«

Krajnji je čas za plastenički uzgoj rasada: Ovo su najčešće greške koje treba izbjeći

Jelena Sedlak

Foto: iStock

Foto: iStock

Danas postoje usavršeni plastenici s grijanjem, dvostrukom folijom na napuhavanje, s ventilatorima, bočnim ili krovnim otvaranjem, termoscreen folijama i adekvatnim navodnjavanjem, koji omogućuju potpunu kontrolu uvjeta, ponekad čak i uz pomoć kompjutora.

Početak proljeća svaki vrtlar očekuje s pregršt vrećica sjemenja koje tek treba posijati, a zemlja nikako da zatopli dovoljno da to učini, pa smišlja načine kako da taj posao ipak obavi u nekakvom zaštićenom prostoru, a da to ne bude prozorska daska.


U vrtnim centrima se mogu nabaviti razni plastenici po povoljnoj cijeni, a iako se poslije mogu koristiti još godinama, plastika se dosta lako pohaba. U tom slučaju će trebati vješte ruke i dobar agrotekstil kojim će se zamijeniti pokidana plastika, no o tom potom, a za početak, što i kako sada možemo sijati u takvom plasteniku ili tunelu ili sličnom »azilu« za sjemenje koje tek treba niknuti.


Proizvodnja rasada, naime, nije nimalo lak posao, ali ima niz prednosti, od činjenice da znate koje ste sjeme posijali i kakvu ćete biljku u konačnici dobiti, do novca koji ćete uštedjeti jer ne morate kupovati dosta skup rasad.



Greške koje napravite u proizvodnji rasada poslije je teško ispraviti, pa evo na što treba obratiti pažnju.



1. Temperatura zraka. Ona će ovisiti o biljnoj vrsti i fenofazi razvoja biljaka. Za biljke koje vole toplinu optimalne dnevne temperature su od 22 do 25 stupnjeva, dok su noćne nešto niže, od 18 do 20 stupnjeva. Za salatu su na primjer optimalne temperature danju od 12 do 20, a noću od 8 do 12 stupnjeva.



2. Relativna vlažnost zraka. I ona je uvjetovana vremenom i biljnom vrstom, kao i fenofazom razvoja biljaka, ali se okvirno kreće od 75 do 85 posto.



3. Količina svjetlosti. Kvaliteta, jačina i duljina trajanja svjetlosti, odnosno duljina dana, također su važan čimbenik u uzgoju kvalitetnog rasada. Za razliku od uzgoja rasada u zimskim mjesecima, kada često svjetlo treba dodavati umjetnim osvjetljenjem, u ovo doba godine svjetla je dosta. Ako budu prevladavali oblačni dani, biljke će trebati prorijediti, kako bi svaka efikasnije koristila svjetlost.



Danas postoje usavršeni plastenici s grijanjem, dvostrukom folijom na napuhavanje, s ventilatorima, bočnim ili krovnim otvaranjem, termoscreen folijama i adekvatnim navodnjavanjem, koji omogućuju potpunu kontrolu uvjeta, ponekad čak i uz pomoć kompjutora. Naravno, dobar rasad se može proizvesti i bez svega toga, ali uz mnogo veći rizik, više rada i uz dugogodišnje iskustvo.



Rasad se u plasteniku može proizvoditi na različite načine. Najstariji i najmanje prihvatljiv dobiven je čupanjem rasada u toplim lejama i plastenicima. Takav rasad se presađuje s golim korijenom te su biljke podložne stresu kada se posade.



Drugi, mnogo bolji način, je sijanje sjemena u kontejnere punjene supstratom čime se omogućuje ujednačen rast biljaka i izbegavanje stresa presađivanjem na stalno mesto. Ovako dobiven rasad ranije dospijeva za berbu i u pravilu daje veće prinose. Stiroporski kontejneri bolje zadržavaju vlagu i toplinu, a plastični se lakše dezinficiraju i ne napadaju ih glodavci. I jedni i drugi pune se supstratom koji mora biti potpuno sterilan, dobro dreniran i opskrbljen hranjivim tvarima za razvoj biljaka. Za pikiranje se koristi drugi supstrat, nešto krupniji.
Kontejneri se ne postavljaju na golo tlo kako korjenčići biljaka ne bi prodrli u njega kroz rupice, a ako su malo uzdignuti od tla, lakše će se zagrijavati. Najbolji način proizvodnje rasada je na uzdignutim policama ili stolovima.




Kod navodnjavanja je najvažnije pobrinuti se za kvalitetu vode jer ona ne smije biti prehladna, niti sadržavati veće količine klora. Tijekom uzgoja rasada možda će trebati primijeniti zaštitne mjere, prskanje fungicidima i insekticidima, kako bi se dobio potpuno zdrav rasad.
Specifičan vid proizvodnje rasada je u tresetnim kockama koje su obično veličine 3×3 do 7,5×7,5cm. Navodnjavanje se kod ovakvog načina uzgoja radi potapanjem. Kod ovakvog navodnjavanja nadzemni dio rasada je stalno suh, dok se vlažnost tresetnih kocki veoma precizno održava.



Kada je reč o proizvodnji rasada za uzgoj u kamenoj vuni ili kokosovom vlaknu, rasad se proizvodi ili u kontejnerima sa supstratom ili u jastucima kamene vune pa se pikira u kockice kamene vune ili kokosovog vlakna.



Bez obzira koji se način uzgoja rasada koristi, bitno je da je rasad potpuno zdrav, optimalne visine, dobro razvijenih listova zelene boje i dobro razvijenog korijena.



U malim vrtovima čiji vlasnici uzgajaju povrće samo za svoje potrebe, najlakši način uzgoja rasada je pod plastičnim zvonom, pokrovom dobivenim od velike plastične boce čije je dno odrezano. Ovakve boce se mogu lako premještati po vrtu, a temperatura u njima lako dostiže optimalnu, kako zraka, tako i zemlje. One se lako mogu maknuti po lijepom sunčanom danu ili vratiti ako zapuše ili zahladi. Svakako treba obratiti pažnju na moguće pregrijavanje biljaka pod takvim pokrovom jer se on jako brzo zagrijava, no uvijek postoji mogućnost otvaranja čepa boce radi ventilacije. U proljeće su ovi plastični pokrovi vrlo korisni jer mogu zaštititi rasad u rizičnom vremenu od oko mjesec dana, koliko će još postojati opasnost od mraza.



Postoji nekoliko vrsta plastičnih ili čak i staklenih zvona, osim boca. Tako imamo piramide čije su strane napravljene od stakla ili čvrste plastike, povezane žicom ili kopčama druge vrste, čije se strane mogu i otvarati radi ventilacije. Postoje i zvona u obliku tunela, slična plasteničkim tunelima, koja mogu također biti napravljena od čvrste plastike te drugi oblici zvona. Sva se ona koriste samo kada se temperature spuste ispod poželjne ili se očekuju jaki vjetrovi.



Presadnice iz zaštićenog prostora trebat će kasnije prilagoditi za sadnju na otvorenom. Na otvorenom su niže temperature zraka i veći je intenzitet svjetla danju, pa će rasad trebati prilagoditi na nove uvjete, što se naziva kaljenjem. Ono podrazumijeva izlaganje biljčica noćnim temperaturama, ali postupno, te pojačanoj solarnoj radijaciji, odnosno ultraljubičastom zračenju danju.


Naime, staklo i polimerni materijali ne propuštaju ultraljubičaste zrake i dolaskom biljaka na otvoreno mogu biti oštećeni listovi i stabljika u obliku sivih izduženih ulegnuća. Presadnice uzgojene u niskim tunelima mogu se potpuno prilagoditi pojačanoj radijaciji na otvorenom jer se ovi zaštićeni prostori mogu potpuno otvoriti i danju i noću.