Sijanje tikvica

Kalendar radova u vrtu: Vrijeme je za drugu sjetvu tikvica

Jelena Sedlak

Patišon je u tanjuru najbolja vrsta

Ova, od milja nazvana NLO tikvica, oblika spljoštenog diska, nije nikad prevelika rastom, može biti teška 200 do 300 g, ali je jednako ukusna i kada je manja. Podsjeća na okus tikvica zucchini, pa se u kuhinji može pripremati na iste načine, no kako sadrži manje vode, odlična je za pohanje, zapravo najbolja u tanjuru od svih drugih vrsta. Sadrži skoro sve vitamine grupe B, vitamin E i karotin.


Premda se vani sije u svibnju, bilo izravno u zemlju ili da biljku najprije uzgojimo u klijalištu, pa će je tada puževi manje napadati. Sije se u kućice na razmak oko 50 cm jer se biljka poslije prilično raširi. Ispod nje se može malčirati da plodovi ne budu u dodiru sa zemljom, ali lako se opere, pa to i nije nužna mjera.


Plodovi dospijevaju za oko tri mjeseca nakon sijanja, neke vrste čak i nakon tek 50 dana, pa se u ovo vrijeme može opet posijati, jednako kao i sve ostale vrste tikvica i imat ćemo ih za konzumaciju ujesen. Mlade plodove, kao i kod ostalih vrsta meke kože, ne moramo guliti, a ni vaditi im sjeme prije pripreme.


Foto: NL


Starijim patišonima nije teško oguliti kožicu ako ih se prije toga izreže na šnite, a mjesta koja ostaju prazna nakon vađenja sjemenki odlično izgledaju nakon što patišone ispohamo. Ove tikvice su veoma fine i kada ih skuhamo cijele i serviramo tople uz malo maslaca, maslinovog ulja ili kakvog drugog preljeva.


Tikvice je najbolje ubrati kad su mlade jer ne samo da su tada najukusnije, već na taj način potičemo rast novih plodova. Dakle za zucchini to znači kada narastu duge oko 10 cm. Tada možemo očekivati da se uskoro pojavi još nekoliko novih plodova, koje također treba brati dosta rano, čim dovoljno narastu. Ako na vriježi ostavimo tikvicu da raste veća, oko 20-25cm, dobit ćemo bundevu, no ni one nisu loše jer se njihovo meso može naribati za varivo, a sjeme iskoristiti za juhu.


Zrelost tikvica možemo provjeriti tako da noktom palca pritisnemo njenu površinu kod peteljke i ako je ona meka, može se ubrati kao zrela.


Zimske tikve i bundeve su velike, debele kože i sporije rastu. One donose plod tek nakon 80 do 120 dana, koliko im treba do pune zrelosti. Općenito je većim plodovima potrebno više vremena do sazrijevanja. Zimskim bundevama treba dopustiti da ostanu na vriježi sve dok im kora nije tvrda poput kamena.


Foto: NL


Sve tikvice su ljubiteljice tople klime i treba im zaštita od mraza. Njihovo sjeme će najbolje i najbrže klijati na temperaturi od 21° C ili višoj. Bilo bi idealno da se tikve, tikvice i bundeve siju pojedinačnim sjemenkama, svaka u svoj kontejnerić, dva tjedna nakon posljednjeg mraza ili vani, kada zemlja otopli, a vanjska temperatura se podigne na oko 20 stupnjeva.


Sve povrtnice ove vrste spadaju u vrlo gladne biljke, što znači da će tim bolje uspijevati što ih više prihranjujete, najbolje dobro odležanim stajskim gnojivom ili kompostom. Vole osunčane položaje, ali odlično uspijevaju i u polusjeni, gdje im je korijen zaštićen od jakog sunčevog zračenja, pa će trebati i manje zalijevanja jer inače spadaju i u vrlo žedne biljke.