Josipa Vuk sebe će opisati kao zaljubljenicu u more i prirodu, ali i veliku romantičarku koja vjeruje da su život u malim mistima i ritam nekih prošlih vremena bili polaganiji, smisleniji i više povezani s morem, ljudima i jednostavnim radostima.

Tu energiju odašilju i njena umjetnička djela, a upravo iz te ljubavi prema moru i jednom mirnijem, toplijem načinu života nastala su mala mista – svijet u kojem svako malo misto nosi svoju priču.

– To su prizori i trenuci koji odolijevaju vremenu, miljama daleko od apartmanizacije i konzumerizma koji su preplavili našu obalu. Umjesto toga, ona vraćaju ono što smo možda zaboravili – zvuk vesla koje para mirnu površinu mora, osjećaj toplog kamena pod bosim nogama i pogled na škurama zatvorene prozore starih dalmatinskih kuća koje su prošle sve bure i nevere.

SLIKE OD NAPLAVINA

Kako i kada je započela vaša priča s izradom slika od naplavina?

– S izradom radova od naplavinskog drveta započela sam prije četiri godine, kada se u mom rasporedu napokon otvorio prostor za realizaciju ideja koje su mi dugo bile na listi želja. Otkad znam za sebe, bavim se izradom različitih rukotvorina.

Još kao dijete, izrađivala sam odjeću za bebe, a kasnije sam s mojom najvećom podrškom – kumom malih mista – vikendima organizirala tematske radionice. Izrađivale smo sapune, božićne ukrase, igračke…

Imala sam i fazu opsesije decoupage tehnikom i izradom ukrasnih jastuka. No, ljubav prema drvetu i naplavinama došla je prirodno, vjerojatno kao rezultat svih onih sati provedenih na plaži, dok bih u rukama okretala komade drveta i zamišljala što bi mogli postati.

Kako je nastalo ime »mala mista«?

– Ime mala mista dala je najveća podrška i osoba koja me najviše kudi. Velika kreativka Anamarija, bez čijih savjeta ne bi bilo malih mista. Tko mislite da je prvi čitao ovaj tekst? (smijeh) U današnje doba konzumerizma teško je naći ljude koji cijene i izrađuju ručne radove, zato sam neizmjerno sretna što imam nekoga tko dijeli moju strast.

Koja je bila prva slika koju ste napravili?

– Prva slika malih mista nastala je davno, u mojoj mašti. Strpljivo je čekala trenutak kad ću imati vremena da je oživim. Nakon 17 godina u korporaciji, ukazao se mali vremenski prozor i iskoristila sam ga. Sjećam se kako sam bila uzbuđena dok sam izrađivala tu prvu sliku u dnevnom boravku, na oduševljenje moje djece, koja su odmah htjela sudjelovati.

Kako ste ih naučili izrađivati?

– Jako intuitivno. Jednostavno sam krenula i pustila mašti na volju. U početku mi je muž pomagao oko alata i strojeva, ali sada sam zaista sam svoj majstor. Svaki novi rad donosi neko novo iskustvo, iako su mi neke stvari i dalje veliki izazov. Jednom sam tri dana pokušavala napraviti savršeni mali brodić – svaki put bi nešto bilo malo krivo, dok konačno nisam pronašla pravi način. To su ti trenuci kada shvatiš koliko je strpljivost važna u izradi ručnih radova.

DIO OSOBNOSTI

Što sve postoji u vašoj ponudi?

– U ponudi se nalaze brodići, mini razglednice, box slike, slike na drvetu, skulpture, držači za ključeve, privjesci… Postoji i Božićna kolekcija s adventskim malim mistima i Svetom Obitelji. Najvažnije mi je da koristim naplavinsko drvo i reciklirane materijale. Primjerice, od ostataka tkanine koje šiva moja draga prijateljica izrađujem jedra brodića i odjeću koja se suši na buri i suncu. A ideja nikad ne nedostaje, možda uskoro osmislim još nešto novo!

Izrađujete li umjetnine po narudžbi?

– Da, izrađujem slike i skulpture po dogovoru. Klijent mi kaže svoje želje, a prije nego što krenem s radom, uvijek im pošaljem skicu na uvid kako bismo bili sigurni da su nam vizije usklađene. Nedavno sam radila svoju interpretaciju Murtera i presretna sam što je klijent rekao da je to bilo točno ono što je zamišljao.

Po čemu su vaši proizvodi posebni?

– Mislim da svaka rukotvorina nosi dio osobnosti onoga tko ju je izradio. Moji radovi nisu samo dekoracija, jer svako malo misto priča priču, budi uspomene i nosi emociju. Oni nisu industrijski savršeni, nego ručno oblikovani, s dušom i karakterom. Ono što ih posebno izdvaja jest to što su izrađeni isključivo od naplavinskog drveta i recikliranih materijala.

Svaki komadić drveta koji koristim prošao je dug put – oblikovali su ga more, vjetar, sunce i vrijeme. Meni je posebno uzbudljivo razmišljati o tome kakav je život taj komad drveta imao prije nego što je završio u mojim rukama. Osim toga, volim kombinirati različite materijale i detalje koje pronađem, od starih čavala, komada konopa i mreža, ostataka tkanina…

Sve ono što bi netko drugi možda bacio, ja vidim kao priliku za stvaranje nečeg novog i jedinstvenog. Tako, na primjer, jedra mojih brodića često su izrađena od ostataka tkanine koje mi donese draga prijateljica koja se bavi šivanjem. Još jedna posebnost malih mista je u tome što su ona odraz jednog sporijeg, mirnijeg života – onog u kojem se guštalo u jutarnjoj kavi uz rivu, u kojem su se barke pažljivo vezivale da ih ne odnese nevera, u kojem su se priče prenosile s koljena na koljeno.

Svako malo misto koje napravim nosi taj duh, tu nostalgiju za vremenima kad je život bio jednostavniji i povezaniji s morem. Na kraju, posebnost mojih radova leži u tome što svaki komad koji napravim ima svoju osobnost. Nema dva ista mala mista – baš kao što nema dva ista vala na moru.

ISPUŠNI VENTIL

Kako izgleda jedan prosječan dan »na poslu«?

– Nažalost, mala mista su zasad samo moj ispušni ventil i bijeg od svakodnevne gužve i stresa. Uz ‘pravi’ posao i troje školaraca sa svim njihovim treninzima i obavezama, svaki slobodan trenutak provodim u malim mistima. Organizacija vremena je ključna – uvijek treba pronaći barem malo vremena za ono što volimo.

Koliko traje izrada jedne vaš umjetnine?

– Nekome tko gleda sa strane može se činiti da samo zalijepim nekoliko kućica i to je to, ali ni blizu nije tako. Izrada se sastoji od više faza. Prva i jako draga je potraga za blagom, što znači duge šetnje po obalama u potrazi za naplavinama, u čemu sudjeluje cijela obitelj.

Slijedi obrada drveta: piljenje, brušenje, bojenje, slaganje i dodavanje detalja, poput ručno izrađenih škura, vrata, svjetionika, čempresa… Kad je sve spremno, drvo se lakira kako bi bilo dugotrajnije. I tek tada počinje kreativna faza – kada pustim da mala mista pronađu mene!

Koji vam je najljepši dio posla?

– Najljepši dio mog posla je taj osjećaj stvaranja nečega novog iz nečega što je more odbacilo. Svaki komadić drveta koji pronađem već ima svoju priču – bio je dio nečega što je služilo nekoj svrsi, a sada dobiva novi život i postaje dio mog malog svijeta.

Taj proces, kada od hrpice naplavina počinju nastajati mala mista, pravi je trenutak čiste radosti i inspiracije. Još ljepši trenutak je kada netko vidi moj rad i prepozna u njemu emociju, toplinu i priču. Kada mi kažu da ih podsjeća na djetinjstvo, na ljetovanja kod none, na miris mora i borova, na trenutke kada je život bio jednostavniji, tada znam da sam uspjela prenijeti ono što osjećam dok stvaram.

Volim i to što svaka slika nosi svoj ritam – nema žurbe, nema pritiska, samo ja, drvo, boje i beskonačne mogućnosti. Neki radovi nastanu u dahu, a neki traže da ih ostavim po strani i vratim im se kasnije, kada osjetim pravi trenutak.

I u tome je ljepota, pustiti da sve ide svojim prirodnim tokom. I možda najposebniji dio – osmijeh na licima ljudi koji prepoznaju moj rad i odaberu ga za svoj dom. Taj trenutak kada netko uzme jedno malo misto u ruke, pogladi drvo i kaže: ‘Ovo je baš to!’. To mi je potvrda da sve ima smisla.

BEZ VELIKIH PLANOVA

Otkuda crpite inspiraciju?

– Moja najveća inspiracija je otok Krapanj. To je otok bez automobila, na kojem kao da je vrijeme stalo. Male kamene kućice, stara crkvica, skromne lučice u kojima su uvijek usidrene ribarske barke… Sve to stvara sliku života kakav je nekada bio duž cijele naše obale. Osim toga, inspiraciju nalazim u starim dalmatinskim pričama, uspomenama iz djetinjstva i svemu onome što me podsjeća na mir i jednostavnost mora.

Nadate li se suradnjama?

– Kroz mala mista upoznala sam divne, hrabre ljude koji su odlučili uzeti sudbinu u svoje ruke i sada žive svoj san. To mi je velika inspiracija. Nadam se da ću jednog dana i sama skupiti hrabrost za taj iskorak, a do tada svaki slobodan trenutak koristim za uživanje u malim mistima.

Koji su vam planovi za budućnost?

– Nemam velike planove – više volim pustiti da se stvari događaju svojim tokom. No, voljela bih se jednog dana posvetiti malim mistima u potpunosti i možda stvoriti malu radionicu negdje uz more, gdje bih mogla izrađivati i dijeliti svoju ljubav prema rukotvorinama s drugima. Do tada, učim kako bolje fotografirati svoje radove, radim na novim idejama i uživam u svakom slobodnom trenutku provedenom u kreativnom stvaranju.