Ljudi se zaraze konzumirajući termički nedovoljno obrađeno meso, najčešće se radi o svinjskom mesu ili o mesu divljih životinja
Moguća i sepsa
Zaraza suhomesnatim proizvodima
Klinički se bolest očituje u 2 stadija: crijevni oblik i tkivni oblik. Ovisno u kojoj fazi se nalazi parazit. U crijevnom obliku u ljudi se pojavljuju abdominalna bol, povraćanje, dijarea, opstipacija (začep) što se vremenski poklapa s bušenjem stijenke crijeva domaćina. U tkivnom obliku bolesti pojavljuje se visoka temperatura i do 40 C, duboka i tupa bol u mišićima, osjećaj iscrpljenosti, bolovi u grlu, problemi s gutanjem, što ovisi i o lokaciji parazita koji preferira prokrvljenije mišićje dijafragme, žvačno mišićje, mišićje oka… Ponekad se dogodi da larve budu krvlju odplavljene i u druge dijelove organizma kao što su srce ili pluća pa se takvo stanje očituje malo drugačijim simptomima. Simptomi će ovisiti o jačini invazije, a pojavljuju se 2-15 dana nakon konzumacije termički nedovoljno obrađenog mesa invadiranog trihinelama, pogotovo su opasan izvor suhomesnati proizvodi od trihineloznog mesa koji se u svom tehnološkom procesu nastajanja ne izlažu višim ili vrlo niskoj temperaturi.
Sigurni testovi
Dijagnostičke metode i potvrđivanje bolesti kod životinja su trihineloskopija (kompresijska metoda) i metoda umjetne probave. Kod njih se direktno nalaze ličinke u muskulaturi. Testovi su sigurni, relativno jeftini i brzi, a provode se u gotovo svim objektima koji pružaju veterinarske usluge. Trihineloskopija je zakonski predviđena metoda pregleda sirovog mesa za konzum na trihinelu iako je metoda umjetne probave točnija i pouzdana gotovo 100 %, možda bi ona trebala biti izborna metoda dijagnostike.
Teške posljedice
Do danas nema pouzdanog lijeka za tkivni stadij bolesti, stoga se čitavo liječenje fokusira na crijevne adulte, a lijekovi izbora su Mebendazol, Albendazol, Tiabendazol. Kod rekonvalescenata se preporučuje mirovanje uz upotrebu vitaminskih i mineralnih preparata kao i dijetalna ishrana.
Zbog toga što su bolest i njene posljedice opasne i teške, trebalo bi više pažnje posvetiti prevenciji u vidu veterinarskog pregleda mesa svinja i divljači pogotovo mesa koje je namijenjeno preradi (kobasice, šunke, pršut, kulen…), a da taj postupak ne osigurava uništavanje invazivnih oblika trihinele. Isto tako u uništavanju parazitoze našu pažnju bi trebalo usmjeriti prema smanjenju broja glodavaca, deratizacijom, jer na taj način kidamo važnu kariku u prijenosu parazita.