Domaći pomidor, Boškarin s Unija, najbolje istarsko maslinovo ulje, slavonski pekmez od voća iz eko uzgoja i naravno domaća creska janjetina i divljač, te naravno najukusnija jadranska riba dio su ponude
Investicije lošinjske Jadranke u posljednje 3 do 4 godine intenzivnog ulaganja popele su se na 177 milijuna eura, a u to su, među ostalim, uključeni i gradnja prvog otočkog aquaparka koji je koštao gotovo 10 milijuna eura, uređenje hotela Bellevue s pet zvjezdica od oko 55 milijuna eura, uređenje boutique hotela Alhambra s pet zvjezdica od oko 23 milijuna eura, uređenje vile Hortensia, također s pet zvjezdica, kao i niz manjih investicija tipa wellness, bazenski kompleks, uređenje dizajnerske šetnice na obali uvale Čikat.
No, sada u ekskluzivnim hotelima Jadranke, gdje se inače iz Pariza na tjednoj bazi nabavlja najfinija guščja pašteta i sirevi, te vina i šampanjci, gosti u ponudi imaju i domaću hranu iz čak šezdesetak OPG-ova u prvom redu s Cresa i Lošinja, a onda i Istre i Slavonije i Baranje, te Međimurja. Boškarin sa Unija, domaći pomidor s OPG-a tek kilometar-dva od hotela u sklopu Grupe Jadranka, najbolje istarsko maslinovo ulje, slavonski pekmez od voća iz eko uzgoja i naravno domaća creska janjetina i divljač – sve je to, uz naravno ribu koju lošinjski ribari svako jutro dostavljaju, sada na stolu najprobirljivijih gostiju. Jadranka se na taj način upustila u veliki projekt podrške domaćoj proizvodnji, što nije bilo nimalo lako, no sada su već ugovoreni poslovi s cijelim nizom lokalnih proizvođača.
Gost traži kvalitet
– Nudimo najfinije što svjetska gastronomija nudi, jer smo shvatili da moderan gost traži, ne samo ekskluzivitet, nego i domaću kvalitetu. A kvalitetna i domaća hrana koju proizvode domaća gospodarstva, često je na dohvat ruke. Naravno, za velike hotelske kuće poput naše, to je zapravo neizvjesna avantura, jer je takva proizvodnja relativno mala i ne možemo gostu garantirati da će uvijek, u svakom trenutku, imati svaku vrstu divljači s otoka. No, to je pitanje koncepta: želimo biti drugačiji od drugih velikih hotelskih lanaca i pokušati inovirati pristup domaćih namirnica iz eko uzgoja, kaže Goran Filipović, član Uprave Grupe Jadranka, koji je mjesece proveo kako bi se osobno uvjerio koji su od malih proizvođača hrane najbolji, ali i najbolje organizirani, jer kod ove vrste nabavke distribucija je poseban problem, budući da takvi proizvođači najčešće nemaju riješenu logistiku kakvu imaju veliki trgovački lanci te ovaj koncept pretpostavlja, ne samo višu cijenu, nego i dvostruki trud. Među ostalim i zato jer su se u međuvremenu ti proizvođači morali dodatno angažirati na certificiranju svojih proizvoda, usporedo s rastom količine koju su za Jadranku počeli proizvoditi.
Prvi hektar
Na pitanje kako je sve počelo, kaže kako je uvidio da namirnice s OPG-ova trebaju postati predložak za sastavljanje menua te su im prvi partneri bili lokalni OPG-ovi Mašće i Ivković. Prije tri godine je zasađen na Lošinju prvi hektar domaće hrane – rajčice, paprika, salate, blitve, pod oznakom ekološke proizvodnje, i tako je sve počelo.
– Ne biste vjerovali kako ljudi u OPG-ima reagiraju na naša pitanja. Svima njima je veliko čudo da velika hotelska kuća naručuje domaću hranu. Nakon toliko godina truda, poticaja koje na jedvite jade dobivaju od države kako bi zadržali relativno malu, a skupu domaću proizvodnju, sada im netko od nas dođe i kaže: treba nam vaša petogodišnja proizvodnja, sve što imate. To su emocije, ljudi su osupnuti, ne mogu vjerovati da su napokon našli kupca koji im nudi višegodišnje ugovore, govori Filipović.
– Dojam je da hotelske kuće i turističko tržište nisu bili svjesni koji se potencijal krije u domaćoj proizvodnji. Za nas se taj biznis model pokazao idealnim, jer gosti izvrsno reagiraju na domaću hranu, a koliko to znači za lokalno gospodarstvo vjerojatno ne treba ni napominjati. Primjerice, kad smo počeli koristiti meso boškarina s Unija, uzgajalo se tek pet grla, sad ih ima 35. Dakle lokalni proizvođač je suradnjom s nama itekako promijenio svoju poziciju, kaže Filipović. Ali i ističe: »Cijeli proces nije bio brz ni lak – radi se o relativno maloj količini proizvedenih namirnica, puno veće otkupne cijene. No, taj trošak za nas nije teret, jer je kvaliteta proizvoda neusporediva s dirigiranom proizvodnjom. Danas, tri godine od pokretanja ovog koncepta, mi surađujemo sa 60-ak OPG-ova iz cijele Hrvatske, kaže Filipović, koji je upravo nekoliko dana ranije bio, primjerice, u Baranji u OPG-u Orlov put te u požeškoj Zlatnoj dolini i dogovarao nabavku domaćih pekmeza te sokova, ali i mesa, a dok smo razgovarali na terasi hotela Bellevu bio je prisutan i jedan od najboljih istarskih proizvođača maslinovog ulja.
Skladišta i veleprodaja
Ono što posebno ističe jest da je distribucija tih proizvoda u međuvremenu bitno napredovala: mali proizvođači sad su se prilagodili traženim kriterijima Jadranke i sada se u najviše 24 sata dostavljaju sve namirnice. Jadranka, naime, ima i svoja skladišta, veleprodaju i trgovinu, a domaća hrvatska hrana ne nudi se samo u njihovim hotelima s 5 zvjezdica, nego je uobičajena ponuda i u hotelima nižeg cjenovnog ranga: istarska salama s tartufima, naravno sve pod zaštitom Agencije za razvoj ruralne Istre, domaći sirevi, slavonska šunka, salata koja je ubrana to jutro na Lošinju – uobičajena je ponuda za sve Jadrankine hotele. Filipović ističe da je lokalna klima posebna blagodat – rajčica ili krumpir imaju u blagoj lošinjskoj klimi i po dvije berbe godišnje pa uz dobre poticaje proizvođači imaju interesa i sami ulagati više nego ranije.
Kuhinja radi 24 sata
– Evo sad na kraju sezone napravit ćemo rezime i sastati se s proizvođačima da utvrdimo ulaganja za narednu godinu, kaže Filipović, koji ističe da je među ostalim i ova vrsta ponude pridonijela maksimalnim ocjenama za njihove restorane: Bellevue ima najvišu ocjenu u Hrvatskoj – 9,8, a Alhambra praktički desetku.
– Gosti odlično reagiraju kada vide da se nudi svježe i domaće. Primjerice nedavno smo u hotelu imali gofa od 27 kilograma, kojega smo onda spravljali pred gostima na sve moguće načine, to je bio cijeli ritual – od carpaccia, do pripreme in forno. I velika sabljarka od 20 kg im je nedavno ponuđena, to je bila prava atrakcija, a traži se i domaća divljač, kao i creska janjetina, koje imaju poseban okus zbog načina na koji se hrane. Ali proces certificiranja je trajao mjesecima jer je riječ o domaćim lokalnim zadrugama. Uvijek kada nije riječ o masovnoj proizvodnji, certificiranje i ugovaranje puno duže traje, govori Filipović, ali tvrdi da Jadranka neće odustati od ovog koncepta. Dapače, pojačat će ga.
– Naši gosti su izrazito visokih zahtjeva. Mi u svojim ekskluzivnim objektima, vilama, imamo 24-satnu kuhinju sa chefovima i servisom na raspolaganju, kao i butlera i dodatnu personaliziranu uslugu, i doslovno moramo u ponudi imati sve što takvom gostu u pola noći može pasti na pamet. Stalno ulažemo u edukaciju naših ljudi i širenje ponude, ali i prezentiranje ponude svugdje po svijetu – nedavno, na EURO-u u Francuskoj, u Bordouxu, primjerice, ali i sada u Riu, na Olimpijskim igrama, u restoranima gdje, na drugom kraju svijeta, predstavljamo naša hrvatska vina, najfinije meso i najbolju ribu naših ljudi, zaključuje Filipović.
