Lovci sve učestalije doživljavaju divlje zečeve kao ures lovišta, a sve manje kao lovnu divljač. Unatrag četrdesetak godina nekontrolirana upotreba pesticida i noćno »lamparenje« krivolovaca gotovo su prepolovili populaciju ovog simpatičnog plašljivca u hrvatskim lovištima.

Mnoga lovačka društva biološke su gubitke pokušala nadoknaditi skupim podmlatkom zečeva uzgojenih u inozemstvu. U Budaku nadomak Gospića nalazi se uzgojna farma tih divljih razigranaca pa već godinama slovi kao mjesto gdje se može govoriti – u tom grmu leži zec!

Tridesetpetogodišnji Josip Sokolić ima OPG i bavi se uzgojem divljih zečeva već dvanaest godina. Na površini od tristo četvornih metara nalaze se kavezi s dvadeset parova odraslih jedinki i promjenjivim brojem mladih.

“Svaki par ima svoj apartman. Razmnožavanje traje od sredine veljače pa do jeseni. Zečevi su se odlično snašli u ovim uvjetima i njihovo je ponašanje gotovo prirodno. To znači da se redovno razmnožavaju, uzimaju hranu i na pojavu bilo kakve opasnosti zavlače se u kaveze. Godišnje svaki par daje oko osam mladih.

U okotu nalazimo od jednog do četiri zečića. Lovačka društva od mene kupuju mlade zečeve starosti od tri mjeseca pa naviše. Neki su uzimali i zečeve od mjesec dana starosti. Cijene zečeva su od 500 do 600 kuna po komadu, a lovci ih uzimaju za »obnovu krvi u lovištima«. Prije nekoliko dana sam LD-u »Kuna« iz Ličkog Osika prodao dvadeset zečeva i odmah su ih pustili na dvjema lokacijama u svojem lovištu”, kaže Josip Sokolić.

Josip uskoro kreće s izgradnjom poligona za »podivljavanje« zečeva. Razlog – da bi mladi zečevi navikli na otvoreniji, veći prostor, postali još brži i ostali u dobroj kondiciji. Obilaskom uzgajališta utekao je jedan zečić star jedan i pol mjesec. Bjesomučno je trčkarao, mijenjajući smjer i na koncu se »zabio« u vegetaciju na ogradi.

Josip već znade njihove navike i rute pa ga je ubrzo uhvatio i donio za fotografiranje. Josipov sin, osam i pol godina star dječarac imena Matej, dočim dođe iz škole u svemu rado pomaže ocu.

Pozirao nam je s mališanom starim 15-ak dana. Majke zečice odbaciju svoje mlade kada u vrijeme dojenja osjete tuđi miris, Josip pojašnjava:
“Ovaj mališan je siroče, majka mu je uginula ubrzo nakon koćenja. Podižemo ga na dudu. Mali je pa je zato ovako miran. Divlji zec nikada ne mijenja ćud i uskoro će se i ovaj skrivati i vrlo brzo trčati. Divljeg zeca se ne može pripitomiti”, naglašava Josip Sokolić.

Čim u lovištima iz kaveza zečeve puste u prirodu, oni pobjegnu velikom brzinom. Zov slobode i njegovi divlji nagoni ne daju mu vremena za razmišljanje. Pa čak ni kada odrastu na dudi!

Ne gladi zečića, ne činiš mu dobro! Mnogi izletnici griješe kada u prirodi ugledaju malog zečića pa ne mogu odoljeti da ga ne prime u ruke. Nažalost, na taj način su ga osudili na smrt jer mu majka zečica zbog nepoznatog mirisa na njegovoj dlaki nikada više neće prići niti ga podojiti.