U vremenu kada brzi ritam života i industrijska proizvodnja diktiraju pravila, mjesta koja čuvaju autentične, rukom rađene proizvode postaju prava rijetkost.

Jedno takvo mjesto nalazi se u Bakru, gdje obitelji Gaćeša već desetljećima održava tradiciju pripreme bakarskog baškota, prepoznatljivog prstenastog peciva koje je odgojilo generacije.

S obzirom na to da ove godine Kvarner nosi titulu europske regije gastronomije, odlučili smo saznati više o bakarskom baškotu, jednom od najprepoznatljivijih gastro simbola Kvarnera.

Otac Nenad Gaćeša i sin Filip Gaćeša. Foto: Ana Križanec

Tko rano rani…

Iako mnogi miris svježeg kruha povezuju s ranim jutrom, u obiteljskoj baškotarni u Bakru radni dan započinje puno ranije.

“Nije jutro nego noć”, kroz smijeh nam priča pekar Filip Gaćeša, pa dodaje: “Mi uvijek krenemo oko 10 i 30 navečer. Negdje do 1 ujutro traju pripreme, a onda kreće proizvodnja. To je više-manje sve uštimano, svaku noć isto, tako da nema nepredviđenih situacija.”

Ručna izrada baškota. Foto: Ana Križanec

U toj noćnoj smjeni nema modernih strojeva za kalupljenje. Svaki se baškot izrađuje ručno – tijesto se rola u duguljaste oblike, takozvane “zmije”, a potom se spaja u prepoznatljive kolute. U samo jednoj noći, kroz ruke ovih majstora prođe oko tisuću velikih i tisuću malih baškota.

Vrijedna tradicija

Da bakarski baškot nije samo pekarski proizvod, već simbol pomorske tradicije i identiteta grada, potvrđuje nam i Sonja Jelušić Marić, direktorica Turističke zajednice Grada Bakra.

“Nastao je kao hrana za pomorce koji su mjesecima plovili svjetskim morima, a zahvaljujući posebnom načinu pripreme i dvostrukom pečenju mogao je ostati svjež i do šest mjeseci. Vjeruje se da su ga u Bakar donijeli ribari iz talijanske Chioggie, no upravo je u Bakru postao dio svakodnevnog života i identiteta grada. Generacije Bakrana odrasle su uz miris baškota, a mnogima je bio nezaobilazan dio doručka uz bijelu kavu”, priča nam.

Proces pečenja. Foto: Ana Križanec

Pravi, tvrdi baškot specifičan je po tome što se peče dvaput, a Filip nam je laički objasnio taj postupak.

“Mekani se peče jednom i on je dnevni proizvod. No, da bi se dobio tvrdi, on se mora izvaditi iz pećnice i ponovno vratiti na sušenje. Tako dobiva svoju čvrstoću i rok trajanja od šest mjeseci. Pomorci su ga nosili na duža putovanja kao zamjenu za kruh”, ističe.

Kako prepoznati pravi baškot?

Danas se na tržištu svašta prodaje pod “domaće” i “tradicijski”, no Sonja ističe da se pravi bakarski baškot prepoznaje po jednostavnosti.

“Nema umjetnih dodataka ni skrivenih sastojaka. Karakterističnog je prstenastog oblika, ručno je izrađen i ima prepoznatljivu zlatno-pečenu koricu”, kaže Sonja, te dijeli jednu povijesnu anegdotu: “Nekada se kvaliteta provjeravala tako da se baškot bacio na pod s visine, a u što se više komada razbio, smatrao se kvalitetnijim. To možda danas zvuči neobično, ali pokazuje koliko je važna bila njegova suhoća i trajnost.”

Originalna receptura rezultira vrhunskim proizvodom. Foto: Ana Križanec

Na priču o sastojcima nadovezao se i Filip, otkrivši koliko je današnji recept sličan originalnom.

“Receptura je ista kao i u originalu, ista je već preko sto godina, i način proizvodnje je isti. Tajni sastojak ne postoji; sastojke možete svi vidjeti na deklaraciji. Ali, omjer sastojaka i način pečenja je tajna”, otkriva.

Iz starih vremena u Bakru je ostala i navika snalaženja s onim što se ima kod kuće. Kada bi komadići peciva od tijesta za baškote, takozvane bigice, stajali i stvrdnuli se, mještani ih nisu bacali, već bi ih topili u toplom mlijeku i od toga radili jednostavne domaće kolače.

 Baškoti. Foto: Ana Križanec

Hit među gostima

Iako živimo u vremenu brzih prehrambenih navika, interes za ovim tradicijskim proizvodom ne popušta. Danas je bakarski baškot službeni suvenir Grada Bakra i jedan od najprepoznatljivijih gastronomskih simbola Kvarnera.

“Velika nam je radost što vidimo da interes ne jenjava. Baškot vole i starije generacije koje ga pamte iz djetinjstva, ali i mladi te turisti koji ga otkrivaju po prvi put. Svakoj grupi koja posjeti Bakar ponudimo baškotine (manje veličine prigodne za degustaciju) i gotovo uvijek ostanu oduševljeni, bilo tvrdom ili mekom varijantom”, zadovoljno će Sonja.

Iako je bakarski baškot prvenstveno bitan dio lokalne tradicije i svojevrsan simbol jednostavnosti, moderni chefovi u njemu danas vide idealnog partnera za suvremena jela, jer se savršeno sljubljuje s vrhunskim vinima, kavom ili kreativnim desertima.

“Upravo zato što je jednostavan i autentičan, bakarski baškot pruža mnogo mogućnosti za nove interpretacije. Može se posluživati uz kavu ili vino, baš kako se nekada radilo, ali može postati i dio suvremenih jela, kreativnih deserata ili zanimljivih gastronomskih priča koje povezuju tradiciju i moderno”, zaključuje.