Beauty klasik

Crveni ruž: Već stoljećima neizbježan dio rituala uljepšavanja, a jedno je vrijeme bio i zabranjen

Dijana Ljubanović

Možete li zamisliti svoju kozmetičku torbicu bez crvenog ruža?

Crveni ruž smatra se jednim od najmoćnijih simbola ženske seksualnosti i ljepote u zapadnom svijetu. Njegova povijest obuhvaća stoljeća, a formulacije i konotacije tijekom godina znatno su varirale.


Kratka povijest crvenog ruža


Na temelju kozmetičkih slučajeva pronađenih na arheološkim nalazištima prije 5000 godina, smatra se da su drevni Sumerani bili prvi koji su nosili ruž za usne. Ova drevna kozmetika nastala je miješanjem drobljenih dragog kamenja s uljima i voskom.


Drevni Egipćani također su nosili crveni ruž kao pokazatelj socijalnog statusa. Egipatski crveni ruž napravljen je od zdrobljenih kukaca, sastojka koji se i danas pojavljuje u mnogim ruževima.


U drevnoj Grčkoj, prostitutke su prema zakonu morale nositi crveni pigment na usnama, kako bi se razlikovale od uglednih žena više klase. Starogrčki ruž za usne izrađen je od kombinacije crvene boje, ovčjeg loja i krokodilovog izmeta.



U Engleskoj u 16. stoljeću, kraljica Elizabeta oživjela je popularnost crvenog ruža svojim potpisom alabaster kože s grimiznim usnama. U to je vrijeme crveni ruž bio izrađen od pčelinjeg voska i crvene boje na biljnoj bazi, a nosile su ga samo žene više klase.


Međutim, do 1700-ih crveni ruž zabranjen je u Engleskoj na temelju toga što su žene koristile kozmetiku kao alat za zavođenje muškaraca. Povezivan je i s vradžbinama. Slični zakoni vladali su i u Sjedinjenim Državama, gdje bi se brak mogao poništiti ako se utvrdi da je žena tijekom udvaranja nosila crveni ruž.


View this post on Instagram

A post shared by Rosie HW (@rosiehw)



Do kasnih 1800-ih većina ruževa bila je “uradi sam”, napravljena od karminske boje ekstrahirane od insekata zvanih kohineal. Prvi komercijalno proizvedeni ruž izumili su 1884. godine francuski parfumeri.


Ovaj ruž je formuliran iz kombinacije jelenskog loja, ricinusovog ulja i pčelinjeg voska. U to se vrijeme ruž nije prodavao u metalnim ili plastičnim cijevima koje danas poznajemo. Umjesto toga, prodavao se u papirnatim cijevima, malim lončićima ili zamotan u papir.


Krajem 1800-ih Guerlain je počeo proizvoditi crveni ruž izrađen od grejpa, maslaca i voska. Katalog Sears Roebuck prodavao je ruž za usne i obraze krajem 1890-ih.


Do 1912. godine uporaba kozmetike bila je popularna među modno osviještenim ženama zapadne kulture. Metalne cijevi za ruževe postale su dostupne 1911., što je ženama olakšalo opetovano nanošenje ruža.


James Brace Mason mlađi, 1923., izumio je prvu zaokretnu cijev za ruž za usne, dizajn koji se i danas često koristi, patentirao je tijekom Drugog svjetskog rata metalne cijevi zamijenjene plastičnim cijevima.


View this post on Instagram

A post shared by Rosie HW (@rosiehw)



Simbolika crvenog ruža


Kao simbol, crveni ruž prošao je brojne permutacije. Za drevne Egipćane i elizabetansku Englesku crveni ruž bio je simbol statusa, rezerviran samo za više slojeve. Između renesanse i kraja 19. stoljeća, očita upotreba kozmetike u zapadnom svijetu više je bila povezana s glumcima i prostitutkama, a ne s uglednim ženama.


Početkom 20. stoljeća, nakon što su stoljeća muški autoriteti ograničavali upotrebu kozmetike, nošenje crvenog ruža doživljavalo se kao čin ženske pobune.


Zapravo, crveni ruž bio je vrlo popularan među sufražetkinjama. Pokretom flapera i porastom nijemih filmova u 1920-ima, crveni ruž, posebno tamnocrveni ruž, postao je izuzetno popularan. U to je vrijeme crveni ruž počeo predstavljati žensku seksualnost, prenosi Axiology.


View this post on Instagram

A post shared by Alex Rivière (@ariviere)



Iz tog su se razloga mnogi namrštili na tinejdžerice koje nose ruž za usne. Istraživanje iz 1937. otkrilo je da se preko 50 % tinejdžerica borilo s roditeljima oko nošenja ruža. Podrazumijevalo se da su djevojke koje su nosile crveni ruž djelovale provokativno.


Tijekom 1950-ih crveni ruž ušao je u mainstream, a dvije trećine tinejdžerica izjavile su da su ruž nosile u istraživanju iz 1951. godine. U drugom istraživanju, 98 % Amerikanki tvrdi da svakodnevno nose ruž. Do 1960-ih, ruž se učvrstio kao simbol ženstvenosti i zadržao je taj status i u 21. stoljeću.


Sadašnjost


Danas se većina crvenih ruževa i dalje pigmentira smrvljenim kukcima koji se nazivaju kohineal ili se koriste sintetičke boje. Iako ovi ruževi mogu postići glamuroznu crvenu nijansu, štetni su za životinje i naše zdravlje.


Mnogi brendovi nastoje stvoriti posve prirodnu, vegansku kozmetiku koja njeguje, hidratizira i bogato pigmentira. Pritom je nježna prema planetu i usnama.