Marta Maričić rođena je Riječanka koja 365 dana u godini živi u malom mjestu Kukljica na otoku Ugljanu te se krije iza brenda keramike Blebetuša. U Kukljicu se preselila prije pet i pol godina, dosta impulzivno vođena intuicijom, a sama kaže kako je u Kukljici pronašla svoje mjesto ispod sunca na kojem stvara prekrasne kreacije od keramike.

„Ispalo je da mi to jedna od najboljih odluka u životu. Do tada sam u Kukljicu dolazila samo ljeti. Ljude iz Kukljice znala sam površno i nisam znala što znači Kukljica zimi. Uselila sam se u praznu obiteljsku ljetnu kućicu i smrzla se prve zime. Zasluge za tako hrabru odluku idu i mom psu Grgi jer bez njega mislim da se ne bi usudila preseliti. On mi pruža osjećaj sigurnosti i odlično je društvo“, započinje svoju priču Marta. 

U Rijeci je završila srednju Školu za primijenjenu umjetnost, smjer kiparstvo te je nakon toga diplomirala na Akademiji primijenjenih umjetnosti u Rijeci gdje je stekla zvanje magistre umjetnosti. Na završnoj godini počela se više posvećivati menadžmentu u umjetnosti, a manje umjetničkom stvaranju. S godinama jaz je počeo biti sve veći što joj nije odgovaralo, no životne okolnosti su bile takve da se jednostavno nije mogla posvetiti umjetničkom stvaranju. A zatim se prije godinu dana počela baviti keramikom i tako je nastala Blebetuša.

„Ime brenda Blebetuša ima svoju dugu povijest, iako se bavim keramikom pod tim imenom tek godinu dana. Sam naziv našla sam u Rječniku kukljiškog govora svog nonota Tomislava Maričića. Prvo je bio naziv za džem od smokava, zatim su od toga nastale Riječke Blebetuše gdje sam zajedno s prijateljicama Anom Hrćan i Sunčanom Simichen kuhala sezonska lokalna jela bez mesa te ih dostavljala. Kuhale smo i za filmske setove, domjenke i slično, šivale smo pregače i izrađivali i druge kuhinjske potrepštine. Desio se život, svaka je otišla na svoju stranu svijeta, a ime Blebetuša je ostalo uz mene, sad više kao nadimak“, pojašnjava te kaže kako je, dok je pokretala priču s keramikom imala plan da se brend drugačije zove, ali nije išlo jer je ljudima jednostavno bila Blebetuša. I tako je ostala Blebetuša.

„S keramikom sam se prvi puta susrela na akademiji i nije to baš bila ljubav na prvi pogled. Tada sam bila u fazi ekspresivnog, konceptualnog, a spori proces izrade keramike i njena pravila bila su mi zamorna. Zamislite da zec mora pratiti ritam kornjače. To je meni tada bilo u glavi. S vremenom, valjda kako mi se duh smirio, a i sam stil otočkog života gdje je sve pomalo sve sam se više počela interesirati za tu tehniku“, otkriva Marta. 

S glinom je radila cijelo svoje srednjoškolsko i akademsko obrazovanje i to je nešto što joj je od prije poznato, ali keramika ima svoja posebna pravila koja još uvijek uči i to je iznimno veseli.

“Potrebno je jako malo znanja i vještina da napravite nešto što će biti za upotrebu i nešto što je vama lijepo, a opet toliko je mogućnosti da doslovno možete učiti i razvijati vještine cijeli svoj život i uvijek se osjećati kao početnik. Sve ono što mi je na početku bilo zamorno  sada najviše cijenim. Taj spori i meditativni proces. Vrijeme koje mora proći da bi se vidjeli rezultati. Za moj duh nema veće lekcije od te. Sve ima svoje vrijeme, neke stvari ne možeš požuriti i vjeruj procesu“, naglašava Marta te kaže kako se u otvaranje obrta za izradu predmeta od keramike doslovno „bacila“.

“Bila sam zaposlena na rukovodećem mjestu u turističkoj zajednici Kukljica i kako je krenula pandemija, kako svima tako i meni, izvrtjele su mi se neke vrijednosti i ciljevi u životu. Glas u meni koji mi je govorio da moram nešto promijeniti je postajao sve glasniji i nisam ga mogla više ignorirati. Nakon pauze obavijestila sam svog nadređenog da ne planiram više raditi u TZ-u i predala sam zahtjev za poticaje za samozapošljavanje od HZZ-a. Prvi zahtjev su mi odbili, onda sam napisala žalbu i nakon samo dva dana su mi javili da je zahtjev prihvaćen. Sve sam pisala sama uz pomoć prijateljice Liberte Mišan koja je isti put prošla te mi je njeno iskustva bilo dragocjeno. Potičem ljude koji razmišljaju o istom da pišu sami jer najbolje znanju što žele i kako žele. Ako imaju kakvih pitanja slobodno mi se mogu javiti putem Instagrama ili na mail, rado ću pomoći svakome“, prepričava svoje iskustvo i otkriva kako je zapravo prvi puta na kolu vrtjela glinu kada je to kolo – prvi puta došlo u njezine ruke.

„I to je bilo blago rečeno katastrofa! Još se uvijek nasmijem kad se sjetim zabrinutog pogleda svog dečka dok me gleda kako se borim centrirati glinu. Ali nisam odustajala i sad već posjedujem neke vještine. Na ovaj proces gledam kao povratak svom umjetničkom duhu i umjetničkom stvaralaštvu i jako sam ponosna na svoju odvažnost“, s osmijehom otkriva svoje početke poduzetništva.

A sam proces od ideje do realizacije je iznimno interesantan. Marta nam pojašnjava kako pokušava što više crtati jer kroz crtež istražuje svoj stil, a također voli raditi u fazama. Kaže kako to možda nije najpraktičnije, ali za sada joj tako odgovara. Ako modelira, samo to radi tjednima.

“Tada se samo posvetim formi i obliku. Kad završim s tom fazom i kad mi se popune police s biskvitom, onda krećem na drugu fazu, a to je oslikavanje i crtež. Minus kod tog pristupa je taj što ionako spori proces postaje još sporiji, a plus je to što ne multitaskam. Dajem si vremena za svaku fazu i pokušavam ju što više doživjeti. Kada zamišljam predmet, zamišljam osjećaj. Naprimjer, prilikom izrade šalice zamišljam kako ću ju držati s obje ruke. Zamišljam taj mali ritual i koja forma bi bila  najprirodnija. Zamišljam koji motiv, koja kombinacija boje najbolje budi osjećaj zahvalnosti i pripadanja trenutku. To mi je polazna točka. Jako puno učim i educiram se, maštam i pokušavam što više istraživati što mi otvara nove mogućnosti u izražavanju“, približava nam svoj kreativni proces, ali i otkriva najveće izazove u radu s keramikom.

Ima ih puno, kaže, ali se polako hvata u koštac sa svakim izazovom koji naiđe. Vođenje vlastitog obrta i stvaranje autentične kreativne priče je jako kompleksan proces i ne ide preko noći. Naglašava kako je tek na početku i jako je puno toga još ima za usvojiti. Najveća lekcija koju je do sada naučila i koju bi htjela podijeliti je da si nađete pouzdanog dobavljača sirovina, jer dok ste na početku morat ćete im vjerovati na riječ jer još ne posjedujete dovoljno znanja. Ako je drugoj strani samo stalo do prodaje, onda se možete naći u problemima. Također, toj osobi se možete obratiti ako naiđete na neke tehničke pogreške prilikom izrade. Pouzdani dobavljač sa stručnim znanjem je vrlo važna karika u procesu izrade.

A u Blebetušinoj izradi se mogu naći predmeti rađeni na kolu i izrađeni tehnikom štipanja odnosno pinching tehnika. Za ljeto 2022. sprema dosta široku ponudu te će se moći naći šalice raznih veličina, zdjelice, tanjurići, vaze, bokali, nakit od keramike, ilustrirane razglednice i slični radovi. Svaki predmet je unikatan, može se pronaći sličan, ali ne teži tome da proizvodi serije. Stoga je svaki komad za sebe, oblikom, bojom ili motivom.

„Najviše uživam izrađivati oble oblike tehnikom štipanja. Volim nesavršenosti i takvi predmeti su mi najautentičniji. Iste te predmete najviše volim oslikavati. A inspiracija? Inspiraciju pronalazim gotovo svugdje. Najveća inspiracija mi je priroda koja me okružuje.  Boje i oblici iz prirode, folklorna umjetnost i kulturna baština. Život i običaji otočke zajednice. Akvarelna tehnika je nešto što sam zavoljela još za vrijeme studiranja te nju pokušavam aplicirati na predmete. Volim boje i botaničke motive. Inspiriraju me i radovi drugih keramičara, obrtnika i umjetnika“, otkriva nam Marta te kroz smijeh govori kako namjerava dodatno proširiti svoju ponudu s obzirom na to da je tek krenula tako da još uvijek lebdi na valovima svježe energije.

“Želja mi je eksperimentirati s keramikom u kombinaciji sa staklom. Nedavno sam otkrila, a sad mi se to čini vrlo logičnim, da se staklo može peći u peći za keramiku. Bitno je pripaziti na položaj u peći i krivulju paljenja. Odmah mi se otvorio novi svijet mogućnosti i jedva čekam da počnem istraživati. Želja mi je raditi i modularne keramičke stijene koje bi se potapale u more i koje bi služile za oporavak ribljeg fonda i kao hotspot za ronjenje. Sada kada sam se vratila svojoj struci, umjetničkom stvaranju imam osjećaj da mi je samo nebo granica“, zaključila je simpatična Marta.

U planu je izrada web shopa, a trenutno Blebetušine komade možete nabaviti putem Instagrama i ljeti u mjestu Kukljica. Ovo ljeto ćete shopping vjerojatno moći obaviti i u gradu Krku na štandu Martine prijateljice, ilustratorice Tamare Travaš. Također, Marta ima plan do sljedećeg ljeta u sklopu kuće urediti galerijski prostor koji bi imao malo drugačiju ponudu nego na štandu, više skulpturalnu keramiku.

Ne sumnjamo u njezinu kreativnost i provođenje ideje u stvarnost i radujemo se novim Blebetuša komadima!