Zvjezdani ili asteri pravi su jesenski raj za oči. Sade se u proljeće, da bi sada bili prekriveni cvjetovima. Tako vrtovi završavaju svoju cvjetnu godinu zvjezdanom rapsodijom u intenzivno plavoj, bijeloj, roza, ljubičastoj, žutoj ili crvenoj boji. I za pčele je ovo doba zadnjih većih jesenskih paša, koje će trajati sve dok je vrijeme lijepo i bez previše kiša jer tada asteri cvjetaju i tijekom listopada. Inače, riječ je o biljci koja dobro podnosi kišovito i maglovito vrijeme, a neće joj smetati ni prvi slabiji mraz, jer je vrlo otporna vrsta. Uostalom, nije joj smetala ni ljetna suša koju je vrlo dobro podnosila.

Asteri su zbog oblika svog cvijeta dobili ime po grčkoj riječi koja znači zvijezda. Danas je ostalo oko 180 europskih i nekoliko sjevernoameričkih vrsta astera od nekadašnjih oko 600 vrsta. Ima ih puzajućih, prekrivača tla, jastučastih, grmolikih niskih za obrube gredica, a i onih viših od 1,5 m. Razlikuju se i po krupnoći cvijeta i po tome jesu li jednostruki ili punog cvata.

Zbog te raznolikosti imaju mnogostruku primjenu u vrtu.

Jastučasti zvjezdan, visine do 40 cm, može se posaditi kao mala cvjetna živica. Visoki asteri, teški zbog obilne cvatnje, obično će trebati potpornje, a bit će razgranatiji ako ih prije formiranja cvjetnih pupova skratite za trećinu biljke. Asteri se brzo šire i samozasijavanjem i s pomoću korijena i predstavljaju invazivne biljke, zauzimajući sve veći prostor oko sebe. Najbolje ih je stoga s kasne jeseni rasaditi. Ima i vrsta koje se ne šire rizomatskim korijenjem, ali se šire u samom grmu. U kasnu jesen, kada biljke uvenu, trebat će ih odrezati.

S obzirom na to da asteri imaju različite uzgojne zahtjeve, mogu se podijeliti u više skupina:
* asteri koji trebaju srednje plodno tlo i potpunu izloženost suncu,
* asteri koji trebaju plodno, vlažno tlo na sunčanom ili djelomično zasjenjenom području,
* asteri koji trebaju vlažno, srednje plodno tlo i djelomično zasjenjeno mjesto.

Od bolesti i štetnika najčešće se javljaju: biljne uši, bijele mušice, gljivične bolesti (pepelnica, siva plijesan, rizoktonija).
Kako bismo smanjili mogućnosti nastanka i širenja gljivičnih bolesti, trebamo ih saditi s odgovarajućim razmakom.

Time ćemo pomoći boljoj cirkulaciju zraka oko biljaka. Također ćemo morati pripaziti na vlažnost tla i ne zalijevati ih previše. Trebat će smanjiti gustoću vegetacije i orezivanjem precvjetalih dijelova biljke, a naročito uklanjanjem dijelova na kojima smo uočili pojavu bolesti.