Argentinski pisac Osvaldo Soriano tvrdio je da je »nogomet umjetnost inteligencije. Igrajući se nauči razmišljati nogama!«. Riječani su u četvrtak  u pećnici Kantride demonstrirali kako se igra nogomet kada su glava i noge u kratkom spoju. Ni pameti (discipline taktičke), ni trke (okomitosti i brzine ofenzivne), deset igrača (vratar Vargić je priča za sebe…) vrtjelo se u krug. Lutalo  u škotskoj šumi defenzivne taktike (3-6-1). Na kraju su sami sebe skuhali – Škoti su im nanijeli najbolniji poraz u povijesti europskih nastupa. Poput onog s Partizanom, prije petnaestak godina, isti je rezultat bio na sefamoru, ali nakon 1:3 u Beogradu, ali razlika u kvaliteti bila je debelo na strani »beogradskih grobara«. Kantrida je na kraju pjevala (Armada), kao i nakon debakla s Aberdeenom. U nogometu miš može pojesti mačku!  Ako stavimo sve na vagu, Rijeka je bolja i kvalitetnija momčad. Problem je u tome što je čekala darove s neba, da se Škoti sami predaju. Da je nogomet egzaktna znanost, rezultat bi bio obrnut. Čari nogometa i Rijeka se sudarila sa šleperom. Nevjerojatno kako ozbiljna momčad, a to bi Rijeka trebala biti, može primiti tri jeftina pogotka nakon grešaka zbog kojih se u utakmicama »debeli i mršavi« dobiva nogom u stražnjicu. S jedne je strane bila organizirana momčad koja je  taktikom skrivala svoje slabosti i čekala suparničku grešku, a na drugoj strani purani koji su na kraju očerupani završili u loncu.

Za velike pobjede zaslužni su igrači, za poraze kriv je trener. Uvijek je tako bilo i bit će. Slava pripada strijelcima (gdje ste?), i pobjednicima (izgubljeni u snovima). Kek se ispričao svima, preuzeo odgovornost kako dolikuje vojskovođi čija je vojska dotučena do nogu. »Preuzimam odgovornost za blamažu!«.

Kaže Kek kako ne želi nikoga optuživati, ali poručio je nekim igračima da se pogledaju u ogledalo. To je zrcalo prokletstvo svlačionice. Tvrdio je genijalni trener Del Bosque. Dao ih je razbiti, jer su igrači previše vremena provodile diveći se vlastitoj ljepoti… »Svi ćemo snositi posljedice, počevši od mene. Ovo se nije smjelo dogoditi«.

Matjaž, glavu gore! Nogomet će se igrati i dalje, kako ste kazali poslije utakmice, a prestat će se pričati o milijunima, pa se možda neki igrači okrenu poslu… Nemoguće je, Matjaž, smrad gurati pod tepih. Krivi ste utoliko što niste bili – Matjaž Kek. Niste imali hrabrosti maknuti iz ekipe  igrače (gnjile jabuke svlačionice), koji šire virus nezadovoljstva zbog osobnih interesa. Bogatih ugovora. Rijeka je zbog toga bila »skupina igrača«, dok je Aberdeen bio – momčad.

»Ako nisam u stanju kontrolirati svlačionicu, zna se što slijedi…« Kek nikada nije živio u iluziji besmrtnosti trenerske. Ali ova je Rijeka njegovo djelo. Nije svima simpatičan, razumljivo, ali je uspješan i svi mu moraju skinuti kapu. Jedan je veliki trener, Bela Guttmann (dvostruki prvak Europe s Benficom i puno toga još…), jednom napustio klupu, otišao na tribine, zapalio cigaru i čitao reviju o konjičkim utrkama, kada mu je Puškaš rekao da jedan  igrač mora ostati u igri… Dao je ostavku nakon utakmice, kući se vratio tramvajem. Nepobitno je da svlačionica Rijeke kuha, ali u njoj nema zvijezda, lidera poput Puškaša, već puno malih samozvanih »šerifa«. Rijeci i Keku moraju zahvaliti što su postali vrijedna roba na europskom mercatu. Rijeka ih je stvorila, i oni Rijeku, ali…

U četvrtak su pali iz oblaka u bačvu škotskog viskija, uvjereni da ogledalo ne laže o njihovoj ljepoti. Nije smak svijeta, čak se i taj nevjerojatan rezultat da nadoknaditi u uzvratu u Aberdeenu, ali tek nakon što bude grmjelo u Kekovoj svlačionici, između četiri zida. Prikazano u nadmetanju sa skromnim, ali marljivim i discipliniranim Škotima, bilo je ispod svake razine HNK Rijeke. U 13.  domaćoj međunarodnoj utakmici Miškovićeve i Kekove ere. Ako je Stuttgart bio susret sa snovima (Nemojte me buditi, do četvrtka je poručivao Mišković…), onda je Aberdeen – skok u pakleni oganj.

Utakmica u kojoj je Vargić hvatao leptire, kompletna obrana (najbolja u HNL-u!), plesala kao da je na reviji na ledu, igrači sredine terena zaboravili linije kretanja bez imalo smisla za kreaciju, brzine puževa i kornjača… A napad mekši od onih špageta za pikado, više se nije moglo očekivati. Rijeka kao amorfna masa bez identiteta. Naravno, Kekova je odgovornost ogromna. Kako sam kaže, bira igrače i postavlja ih u momčad. Sezona nije najbolje počela. Zapravo, počela je  – kafastrofalno. Nijedan pogodak u dvije službene utakmice nakon što su bijeli punili mreže slovenskim »pastirima i rudarima« u Sloveniji.

Bio sam uvjeren da će biti 3:0, ali za Rijeku, naravno. Još uvijek ne mislim da je gotovo, igra se još 90 minuta… Bez obzira na to što je uzvrat u Aberdeenu. Jer Rijeka ne može odigrati tako deprimirajuću utakmicu. Najgoru od Kekove vladavine.  A u trećem kolu čeka bolji iz susreta Kazahstanaca i Armenaca, Almaty – Alashkert…

Kako će Riječani zabiti više od tri gola u Aberdeenu, ako nisu uspjeli nijedan u Zaprešiću i na Kantridi protiv Škota? Mah, igra se još… A vidjet ćemo sigurno jednu dugu Rijeku. Nikakve iluzije nakon riječke sramote.