Konačno se dogodilo ono što se već i prethodnih godina trebalo dogoditi: u Jasenovcu su svi uzvanici i dužnosnici bili u jednoj zajedničkoj koloni sjećanja
Konačno se dogodilo ono što se već i prethodnih godina trebalo dogoditi: u Jasenovcu su svi uzvanici i dužnosnici bili u jednoj zajedničkoj koloni sjećanja. Sjećamo se da su neki znali doslovce izlaziti iz busije u tu kolonu, nekad su se pak državni dužnosnici toliko klonili jedni drugih da su kolone i fizički morale biti odvojene, a bilo je godina i kad su pripadnici manjinskih zajednica postupali različito prema Jasenovcu, iako su komemorirali iste žrtve. Jer čovjek je čovjek.
Zato, bez obzira na to što se predsjednik Zoran Milanović i premijer Andrej Plenković jučer ponovo nisu ni pogledali, ipak je poruka zajedničke kolone ostala ovog puta iznad njihovih osobnih netrpeljivosti. Premda njihov sukob zadnjih dana ponovo bukti, on nije zasjenio ideju zajedničkog komemoriranja, i evo doživjeli smo da je predsjednik Sabora Gordan Jandrović pedagoški poručio obojici kako bi ovo trebao biti model i za sve iduće godine.
Jer žrtva Jasenovca je doista iznad dnevne politike. To je koncentracijski logor koji je postojao dugih 1.337 dana, a prema podacima Javne ustanove spomen-područje Jasenovac, ondje je smaknut ili je umro zastrašujuće ogroman broj od 83.145 ljudi, među kojima je najviše bilo Srba (47.627), Roma (16.173) i Židova (13.116). Ubijeno je 39.570 muškaraca, 23.474 žene i 20.101 dijete do 14 godina. Dana 22. travnja 1945. godine 600 zatočenika koncentracijskog logora u Jasenovcu, najvećeg u ustaškoj NDH, krenulo je u proboj, ali slobodu je dočekalo samo njih 103. To je bilo posljednjih 600 zatvorenika iz logora u koji su ustaške vlasti zatvarale i u njemu ubijale ljude zbog njihove vjerske, nacionalne ili ideološke pripadnosti.
Naravno da o Jasenovcu svi sve znamo. Naizgled. Ali zbog novih generacija ovakve komemoracije itekako imaju smisla jer zlo u ljudima nažalost nikad ne spava, bilo da ga se tumači tezama Hannah Arendt o »banalnosti zla« koje se u ratnim i drugim rubnim situacijama budi u ljudima, bilo da je riječ o onome što Philip Zimbardo naziva »Luciferovim učinkom« s pitanjem »kako dobri ljudi postaju zli«, govoreći o novovjekim zatvorima i mučilištima kao što su Gvantanamo i drugi. Kad iza svega još stoji sistem kakav je bio nacistički, a time i ustaški, s jasnim planom zla, tada se pogromi ne smiju zaboravljati. I koliko god folklorno to izgledalo, Jasenovac treba obilježavati svake godine. I ondje moraju biti svi.
Ove godine sve prolazi u svjetlu izglasavanja izmjena prekršajnog zakona, kojima su kazne za izvikivanje pokliča »Za dom spremni«, pod kojim su ljudi ubijani, drastično povećane i sada iznose do 4.000 eura, što zaista nije malo. Nije slučajno da je zakon u Saboru izglasan baš ovog petka, uoči ove komemoracije, jer vlast očito želi dati do znanja svoj stav o tome. Iako su pritom mnogi i nezadovoljni, jer drže da bi ZDS trebao biti kazneno tretiran, potpuno je jasno da ova vlast ide prema sankcioniranju ZDS-a politikom malih koraka. S tim pristupom, realno, ZDS polako umire prirodnom smrću, moglo bi se reći, a moguće je da će ga se kroz koju godinu i eutanazirati. Vlada očigledno ne želi nove društvene podjele do kojih bi sigurno došlo da se sada ZDS ide premjestiti u područje kaznenog zakona, ali ne može se reći ni da ne čini baš ništa da se odnos prema toj povijesnoj sramoti ipak promijeni. Uostalom, tu se šef Vlade Plenković ne da navući na sklizak teren, i jasno kaže: »ZDS je već zabranjen«. Mada se kažnjavanje njegova korištenja još uvijek tretira financijskim, a ne zatvorskim kaznama.
Prema tvrdnjama samih pripadnika nacionalnih zajednica ili manjina koje su doživjele jasenovački pogrom, policija je i dosad najčešće reagirala dobro prema počiniteljima koji koriste ZDS, a problem ostaju sudovi. No, s izmjenama zakona sigurno će se i ta praksa početi mijenjati.
Nezadovoljstvo koje još ima Ognjen Kraus ispred Židovske općine Zagreb, koji izravno kaže da je nezadovoljan činjenicom da su SDSS i zastupnik romske manjine Veljko Kajtazi nedovoljno podržali ideju da se ZDS ipak i kriminalizira, zapravo je još samo sredstvo javnog pritiska da se i to kad-tad dogodi. Jer zastupnici srpske i romske manjine čine vladajuću većinu, zajedno s HDZ-om, i jasno da Kraus upravo apelom prema njima može pomoći da do kriminalizacije jednom i dođe.
Dotad, ZDS odlazi prirodnim putem.
UVODNIK
ZDS umire prirodnom smrću
Tihana Tomičić
24. travanj 2023 15:42
Foto Davor Kovačević
Konačno se dogodilo ono što se već i prethodnih godina trebalo dogoditi: u Jasenovcu su svi uzvanici i dužnosnici bili u jednoj zajedničkoj koloni sjećanja
Konačno se dogodilo ono što se već i prethodnih godina trebalo dogoditi: u Jasenovcu su svi uzvanici i dužnosnici bili u jednoj zajedničkoj koloni sjećanja. Sjećamo se da su neki znali doslovce izlaziti iz busije u tu kolonu, nekad su se pak državni dužnosnici toliko klonili jedni drugih da su kolone i fizički morale biti odvojene, a bilo je godina i kad su pripadnici manjinskih zajednica postupali različito prema Jasenovcu, iako su komemorirali iste žrtve. Jer čovjek je čovjek.
Zato, bez obzira na to što se predsjednik Zoran Milanović i premijer Andrej Plenković jučer ponovo nisu ni pogledali, ipak je poruka zajedničke kolone ostala ovog puta iznad njihovih osobnih netrpeljivosti. Premda njihov sukob zadnjih dana ponovo bukti, on nije zasjenio ideju zajedničkog komemoriranja, i evo doživjeli smo da je predsjednik Sabora Gordan Jandrović pedagoški poručio obojici kako bi ovo trebao biti model i za sve iduće godine.
Jer žrtva Jasenovca je doista iznad dnevne politike. To je koncentracijski logor koji je postojao dugih 1.337 dana, a prema podacima Javne ustanove spomen-područje Jasenovac, ondje je smaknut ili je umro zastrašujuće ogroman broj od 83.145 ljudi, među kojima je najviše bilo Srba (47.627), Roma (16.173) i Židova (13.116). Ubijeno je 39.570 muškaraca, 23.474 žene i 20.101 dijete do 14 godina. Dana 22. travnja 1945. godine 600 zatočenika koncentracijskog logora u Jasenovcu, najvećeg u ustaškoj NDH, krenulo je u proboj, ali slobodu je dočekalo samo njih 103. To je bilo posljednjih 600 zatvorenika iz logora u koji su ustaške vlasti zatvarale i u njemu ubijale ljude zbog njihove vjerske, nacionalne ili ideološke pripadnosti.
Naravno da o Jasenovcu svi sve znamo. Naizgled. Ali zbog novih generacija ovakve komemoracije itekako imaju smisla jer zlo u ljudima nažalost nikad ne spava, bilo da ga se tumači tezama Hannah Arendt o »banalnosti zla« koje se u ratnim i drugim rubnim situacijama budi u ljudima, bilo da je riječ o onome što Philip Zimbardo naziva »Luciferovim učinkom« s pitanjem »kako dobri ljudi postaju zli«, govoreći o novovjekim zatvorima i mučilištima kao što su Gvantanamo i drugi. Kad iza svega još stoji sistem kakav je bio nacistički, a time i ustaški, s jasnim planom zla, tada se pogromi ne smiju zaboravljati. I koliko god folklorno to izgledalo, Jasenovac treba obilježavati svake godine. I ondje moraju biti svi.
Ove godine sve prolazi u svjetlu izglasavanja izmjena prekršajnog zakona, kojima su kazne za izvikivanje pokliča »Za dom spremni«, pod kojim su ljudi ubijani, drastično povećane i sada iznose do 4.000 eura, što zaista nije malo. Nije slučajno da je zakon u Saboru izglasan baš ovog petka, uoči ove komemoracije, jer vlast očito želi dati do znanja svoj stav o tome. Iako su pritom mnogi i nezadovoljni, jer drže da bi ZDS trebao biti kazneno tretiran, potpuno je jasno da ova vlast ide prema sankcioniranju ZDS-a politikom malih koraka. S tim pristupom, realno, ZDS polako umire prirodnom smrću, moglo bi se reći, a moguće je da će ga se kroz koju godinu i eutanazirati. Vlada očigledno ne želi nove društvene podjele do kojih bi sigurno došlo da se sada ZDS ide premjestiti u područje kaznenog zakona, ali ne može se reći ni da ne čini baš ništa da se odnos prema toj povijesnoj sramoti ipak promijeni. Uostalom, tu se šef Vlade Plenković ne da navući na sklizak teren, i jasno kaže: »ZDS je već zabranjen«. Mada se kažnjavanje njegova korištenja još uvijek tretira financijskim, a ne zatvorskim kaznama.
Prema tvrdnjama samih pripadnika nacionalnih zajednica ili manjina koje su doživjele jasenovački pogrom, policija je i dosad najčešće reagirala dobro prema počiniteljima koji koriste ZDS, a problem ostaju sudovi. No, s izmjenama zakona sigurno će se i ta praksa početi mijenjati.
Nezadovoljstvo koje još ima Ognjen Kraus ispred Židovske općine Zagreb, koji izravno kaže da je nezadovoljan činjenicom da su SDSS i zastupnik romske manjine Veljko Kajtazi nedovoljno podržali ideju da se ZDS ipak i kriminalizira, zapravo je još samo sredstvo javnog pritiska da se i to kad-tad dogodi. Jer zastupnici srpske i romske manjine čine vladajuću većinu, zajedno s HDZ-om, i jasno da Kraus upravo apelom prema njima može pomoći da do kriminalizacije jednom i dođe.
Dotad, ZDS odlazi prirodnim putem.