Vlada je donijela mega-paket mjera za energetsku i gospodarsku krizu. On je iznenađujuće velik, jer su svi očekivali da će se državna intervencija zaustaviti na 5 do 7 milijadi kuna, kao što je bilo dosad u Covid krizi i početku inflatnorne spirale na proljeće. On je daleko iznad očekivanja, i iznosi sveukupno oko 21 milijardu kuna, a to je ohrabrujuće jer, među ostalim, govori i o tome da unatoč globalnoj ekonomskoj krizi Hrvatska nema krizu svog državnog budžeta.

Dapače, ima onih koji govore kako će u ovoj situaciji država sa svojim proračunom možda biti i najveći “profiter” – sa odličnom turističkom sezonom i prihodima od turizma s jedne strane, a istovremeno snažnim rastom potrošnje zbog inflacije s druge strane, u proračunu je naplata PDV-a iznad prosjeka prethodnih godina. Ima kritičara koji tvrde da time država zapravo građanima ništa ne “daje” već i dalje kroz PDV i visoke cijene hrane i troškova života, samo dalje uzima. No, činjenica je da je prihod od PDV-a iznad očekivanja na razini od oko četiri milijarde, dok je ovdje sada riječ o čak 21 milijardi kuna. To je praktički petina cijelog proračuna.

Naravno, sve to ne bi bilo moguće bez činjenice da smo dio Europske unije, gdje ne samo da smo dio zajedničke europske politike, nego imamo i dodatne izvore prihoda kroz tzv. europsku energetsku omotnicu, koja vrti milijarde eura za pokrivanje gubitaka onih državnih tvrtki koje će se diljem Europe morati odreći svojih dobiti zbog ove krize. Ali, dapače, Hrvatska je s ovim mjerama čak i ispred mnogih europskih država, kad je riječ i omjeru državne intervencije. Naime, Europski parlament tek idući tjedan raspravlja o zajedničkim mjerama EU, a hrvatski Plenkovićev paket vjerojatno je jedan od onih koji će postati model i za druge države, koje te mjere tek pripremaju.

Plenković je ovakvom politikom potpuno u svoje ruke, odnosno ruke Vlade, preuzeo upravljanje krizom. Građani će morati samo paziti na vlastite troškove, i to kako bi bili dovoljno informirani da znaju zatražiti svaku vrstu poticaja na koju imaju pravo (po prosječnoj potrošnji dosad, socijalnim kategorijama i slično). No, država je odlučila upravljati, i preuzeti na sebe odgovornost za to. Iako je HDZ stranka desnog centra, ova Vlada je u cijelosti prigrlila politiku državne intervencije, koju inače najčešće provode lijeve vlade i politike. No, čini se da joj nije preostalo drugo ako želi zaštititi sve socijalne kategorije, a čini se da želi.

Naime, iako to zvuči kao Plenkovićeva matra, koju ponavlja i u snu, ove mjere zaista jesu sveobuhvatne. Nema nikoga koga se ne tiču – svatko je ili korisnik toplane, ili se grije na drva, ili ima dječji doplatak, ili je umirovljenik koji dobiva dodatak, ili je student čija stipendija raste, ili je poduzetnik u razvoju, ili naprosto koristi struju. Mora se priznati da je Vlada zahvatila skoro sve građane, a za one kojima ništa od toga ne treba jer imaju vlastitu ekonomsku snagu uskoro stiže i “bonus” – porez na ekstraprofite koji je u pripremi. Politika koja bi se skoro mogla nazvati lijevom, no čini se jedina moguća u današnjoj Europi. Isto će, uz nijanse, napraviti na kraju i Njemačka i Francuska i svi ostali jer jednostavno nema drugog odgovora sve dok Putin drži prst na gumbu kojim pokreće plinovod, ili nedajbože na crvenom dugmetu.

Da li su mjere i populističke, u smislu da je Vlada možda ponudila čak i izdašniji paket nego je ranije planirala nakon što joj se rejting zatresao pod utjecajem afere Ina – možda. No, u međuvremenu je i sama Ina postala dio paketa – plin se neće moći izvoziti dok se ne namire domaće potrebe, a pred Mađare će stići zahtjev da smanje doživljaj s korištenjem hrvatskih resursa za svoje potrebe. Uostalom, i jučerašnja odluka kojom Vlada traži razrješenje kompromitirane uprave Ine, dio je istog političko-ekonomskog paketa.

Ovime je premijer Andrej Plenković uvelike na sebe preuzeo odgovornost za rasplet ove krize. No, pitanje glasi: što mu je drugo i preostalo?!