Piše Tihana Tomičić

Vlada bez žetončića

Tihana Tomičić

Foto Reuters

Foto Reuters

U toj vladi neće biti nikakvih ekstremista, i to je ono što je u ovoj situaciji za hrvatsko društvo veoma zdravo. To je razlog zašto se ovoj HDZ-ovoj pobjedi ne treba gledati u zube

placeholder


Ovo nije tekst o tome kako je Andrej Plenković super, nego o tome koliko je za hrvatsko društvo dobro da Andrej Plenković nije prisiljen u svoju novu vladu uzimati krajnju desnicu. Već za tjedan-dva dobit ćemo novu vladu, koju će uz pobjednički HDZ podržati samo manjinski zastupnici i nekoliko centrističkih zastupnika, poput Reformista i HNS-a, možda na kraju i umirovljenici i slično, čisto kako većina ne bi kihnula od korone na golih 76 ruku.


U toj vladi neće biti nikakvih ekstremista, i to je ono što je u ovoj situaciji za hrvatsko društvo veoma zdravo. To je razlog zašto se ovoj HDZ-ovoj pobjedi ne treba gledati u zube.


Naravno, HDZ dlaku mijenja, ali ćud nikada. I sam Plenković na zadnjim je sučeljavanjima prošlog tjedna uporno odbijao odgovoriti hoće li zabraniti ZDS. Nikako mu to nije prelazilo preko usta, jer se bojao da ne isprovocira svoje biračko tijelo.




HDZ i dalje ostaje čista stranka desnice, i to uopće nije sporno. Nju uglavnom čine ljudi koji su nacionalisti, samo što pojam nacionalizma ne mora uvijek imati samo pogrdno značenje. Kad smo kod ćudi HDZ-a, ne zaboravimo da su na njihovim listama prošli i neki od onih ljudi koji su bili sinonimi za najgoru korupciju i kriminal u povijesti Hrvatske.


Na primjer, u Saboru će ponovo biti Božidar Kalmeta. On je u međuvremenu dobio oslobađajuću sudsku presudu i kao takav se i mogao kandidirati, što naravno više govori o hrvatskom pravosuđu nego o njemu. Ali, evo i on je sada ponovo HDZ-ov zastupnik. Stoga HDZ nije ništa novo što nije već ranije bio.


Izuzetak je možda sam lider te stranke Andrej Plenković koji sigurno nije neki fanatični nacionalist, a zacijelo nije ni fašist – što je karta na koju je SDP u samom finišu kampanje htio zaigrati, i brutalno izgubio.


Plenković je umjeren političar desnog centra, i kao takav uspio je HDZ-u osigurati i glasove čistog centra. I to je jedini odgovor na pitanje kako je moguće da je HDZ, uz postojanje Škorinog pokreta i sve desnijeg Mosta, uspio ostvariti takvu pobjedu da sam može formirati vladu – Plenković je uspio ozbiljno zagrabiti u bazen centrističkih birača, a sada se po rezultatu SDP-a vidi da je čak i među biračima te stranke bilo dosta onih koji su jednostavno ovog puta glasali za umjereni Plenkovićev HDZ.


Bez ikakvih dilema, treba reći da je dobro da je taj i takav HDZ, s ipak novim licem ponešto modernije stranke i ponešto prilično efikasnih ministara poput Zdravka Marića ili Olega Butkovića, sada u prilici formirati vlast bez krajnje desnice.


Zamislimo vladu u kojoj bi kulturu vodio Zlatko Hasanbegović, policiju Hrvoje Zekanović, a gospodarstvo neka gospođa koju prvi put vidimo, a zove se Vesna Vučemilović i sestra je Miroslava Škore, što joj je jedina referenca.


Što bi Plenković i sam radio u toj vladi?! Sada ćemo imati situaciju u kojoj će vlada moći normalno funkcionirati i bez kupovine žetončića u Saboru, u kojoj ćemo vjerojatno imati i jednog manjinskog ministra, a koja će na sebi imati i punu političku odgovornost za svaku svoju odluku.


Kad je riječ o žetončićima, uvjerili smo se koliko je političke trgovine u donedavnom sazivu Sabora bilo, a i koliko se to zgadilo građanima. Kad je riječ o manjincima, i Ivo Sanader je u svojoj vladi imao manjinca, Slobodana Uzelca, i to još prije punih deset godina, i mislili smo da je to postalo standard koji više nikome neće bosti oči.


U međuvremenu, Hrvatska se u Karamarkovo vrijeme bila opasno unazadila, uz šatoraše i desničarsku ulicu vratili smo se praktički u 90-e godine, i zato je za hrvatsko društvo izuzetno zdravo da Plenković u svoju vladu vraća manjinske predstavnike.


Nitko se od zadrtih desničara ne treba bojati da će to biti Milorad Pupovac, koji i sam zna da je crvena krpa za dio društvenih skupina, a ova vlada neće imati za cilj daljnje društvene podjele, upravo suprotno, i zato će to biti netko od low profile manjinaca mlađe generacije.


I na kraju, što se političke odgovornosti tiče – sada će za sve biti odgovoran sam Andrej Plenković. Sastavlja si praktički jednostranačku vladu, uz golemu podršku birača. Reforme, spas od nove korona krize, funkcioniranje krizom poharanog proračuna – sve je sada samo na njemu. Što je htio, to je i dobio.