UVODNIK

Turizam naš svagdašnji

Tihana Tomičić

Foto Marko GRACIN

Foto Marko GRACIN

Htjeli mi svi zajedno priznati ili ne, domaći gosti mogli bi ove godine činiti većinu turističkog prometa, i država mora pokušati učiniti sve da im olakša, pa čak da im, doslovno, na ovaj način i sufinancira odlazak na more

placeholder


Onog trenutka kad se pokrene turizam, tada će uslijediti i ukupni ekonomski oporavak Hrvatske – to je misao vodilja mnogih hrvatskih ekonomista, a jednako tako i političara i članova Vlade.


Zato se čini sve da se turizam vrati na staze stare slave, pa je Vlada jučer izašla s inicijativom da se famozna Cro-kartica primijeni ne samo za hotelske aranžmane, nego i za privatni smještaj i nautičare, odnosno najam plovila.


Prije toga, predstavljajući svoj izborni program, vladajući HDZ izašao je i s idejom Cro-bookinga. Iako je taj prijedlog na prvu završio s ogromnim kritikama, pa čak i podsmijehom onih koji su mislili kako Hrvatska ni na koji način ne može konkurirati globalnim platformama za najam turističkog smještaja, kao što su booking.com i airbnb.com, reakcije »na drugu« zapravo uopće nisu loše – pokazalo se da svjetske platforme uzimaju proviziju za oglašavanje smještaja od čak 15 pa i do 18 ili 20 posto, dok bi Cro-booking uz podrške države imao proviziju za iznajmljivače od svega pet posto.




Tih pet posto provizije pritom bi se slijevalo u državni proračun, i tvorilo novi proračunski prihod. Ako bi on bio isključivo namjenski, i vraćao se u sam turistički sektor, jednako kao što se, primjerice, prihodi od koncesija za korištenje pomorskog dobra mogu slijevati samo u namjensko održavanje luka i obale, tada nije nemoguće da i taj prijedlog uhvati korijena.


Ako bi turisti izvana znali da najbolji smještaj u Hrvatskoj, bilo hotelski, bilo privatni, bilo nautički, mogu naći na specijaliziranom servisu bookinga s hrvatskom domenom, tada to postaje posve realan model – dobar za one koji nude smještaj, a dobar i za državni budžet.


Je li to politika koja se može karakterizirati kao »suverenistička«, ili kako god je nazvali, ideja zapravo uopće nije loša.


Državni intervencionizam, nažalost ili možda na sreću, u vremenima ovako velike krize kao što je post-korona kriza, jednostavno je neminovan, svidjelo se to raznim svjetonazorima ili ne.


Njemačka, Italija, Britanija, sve zemlje jako pogođene koronom, a ujedno i turističke velesile – sve su posezale zadnjih tjedana za rješenjima kojima će pokušati nadomjestiti ogromne manjkove što će ih izazvati post-korona razdoblje, u kojem više neće biti toliko putovanja kao ranije. Zapravo, bit će ih znatno manje.


Svjedoci smo da Njemačka ili Češka otvoreno pozivaju svoje građane da ovo ljeto ostanu kući, i one države koje su tradicionalne destinacije za te goste, poput Grčke ili Hrvatske, moraju iskoristiti sve načine da privuku goste.


Neki to čine bitnim smanjenjem cijena, a neki, poput Hrvatske, otvaranjem granica, reklamiranjem kao korona-free zona, ili pak formiranjem ovakvih jeftinijih buking platformi, kakve predlaže vladajuća stranka. Ono što je pritom također bitno jest i angažman državnih vlasti u tim procesima – svjedoci smo da je kontakt premijera Andreja Plenkovića s austrijskim vlastima, kao i njemačkim, polako počeo rezultirati liberalizacijom graničnih režima u postkorona eri.


Sada se ipak već može očekivati znatniji priljev Austrijanaca, a možda onda i Nijemaca. Rezultati u turizmu ove godine neće biti dobri, to je sigurno. No, možda ipak ne budu katastrofalni.


U tom smislu imaju logike i sve inicijative koje idu k snažnijim ponudama prema domaćim gostima, poput jučer proširene Cro-kartice.


Htjeli mi svi zajedno priznati ili ne, domaći gosti mogli bi ove godine činiti većinu turističkog prometa, i država mora pokušati učiniti sve da im olakša, pa čak da im, doslovno, na ovaj način i sufinancira odlazak na more. Jedino značajnija potrošnja može ponovo pokrenuti gospodarstvo, a turizam predstavlja najbrži obrt novca.


Koronakriza nam je pokazala mnoge nedostatke našeg gospodarskog profila, od činjenice da se nedovoljno proizvodi vlastita hrana, da su oranice zapuštene, da nismo u dovoljnoj mjeri samoodrživi…


No, turizam je najbrži način ostvarivanja prihoda, i bez obzira na to što postajemo svjesni koliko smo fragilni sa svojom ekonomijom na globalnoj sceni, opet nam kao prvi korak oporavka ne preostaje drugo nego okrenuti se – turizmu.


U tom smislu, svaka nova inicijativa više je nego dobrodošla.