Tihana Tomičić

Srbija na pogrešnoj strani povijesti

Tihana Tomičić

Reuters

Reuters

Hrvatska vlast ima sve razloge da u potpunosti ignorira beogradske optužnice i zaštiti svoje pilote

placeholder


Na pravoj strani povijesti, tako otprilike glasi jingle koji se emitira na javnoj televiziji, HRT-u, otkako je počeo rat u Ukrajini. U odnosu na rusku agresiju na Ukrajinu, Hrvatska definitivno jest na pravoj strani povijesti, to nitko ne spori.


No, kako izgleda kad jesi na pogrešnoj strani povijesti, i još pritom ne odustaješ od svoje pozicije gubitnika u ratu, pokazuje inzistiranje Srbije da “kazni” hrvatske pilote za zbivanja tijekom Oluje i Domovinskog rata. Viši sud u Beogradu potvrdio je, naime, jučer optužnicu protiv hrvatskih pilota zbog navodnog ratnog zločina nad srpskim civilima tijekom akcije Oluje 1995. godine, a u tom kontekstu aktualna srbijanska vlast, od premijerke Ane Brnabić do predsjednika Aleksandra Vučića, još i Oluju nazivaju “drugim činom Jasenovca” i slično, optužujući hrvatsku stranu za nasilje nad civilima i zločine protiv čovječnosti.


Ono što je u optužnici protiv četiri hrvatska pilota, međutim, ključno i najspornije jest činjenica da se Srbija poziva na takozvanu “univerzalnu jurisdikciju”, pravni instrument novijeg datuma i spornog karaktera, na koji se države i njihovi pravni sustavi pozivaju uglavnom onda kad na svojoj strani nemaju nikakve argumente, osim voljnog faktora da




negdje tjeraju mak na konac.


Univerzalna jurisdikcija je naziv koji se u međunarodnom krivičnom pravu upotrebljava za pojavu koja se ogleda u tome da određene zemlje propisuju proširenje primjene vlastitog krivičnog prava na osnovu univerzalnog principa. To proširenje se ogleda u tome da te zemlje ne zahtijevaju ni da se počinitelj međunarodnog krivičnog djela nalazi na njihovom teritoriju, pa to znači da sudovi u tim zemljama mogu primjeniti nacionalno krivično pravo na počinitelja-stranca, ili čak strane države. Ovo je zapravo supstitut međunarodnom krivičnom zakonodavstvu, a zemlje koje su ranije predviđale bezvjetnu primjenu ovog principa bile su Belgija i Španjolska, s tim da je Belgija odustala od ovog principa 2004. godine. Bilo je i drugih primjera, ali pojedinačno i sporadično.


Potreba za univerzalnom jurisdikcijom trebala bi nestati osnivanjem Međunarodnog krivičnog suda, poput onoga u Haagu, što znači da Srbija niti priznaje sud u Haagu i njegove presude, pa i Slobodanu Miloševiću, niti želi uvažavati nalaze nacionalnih sudišta, pa ni hrvatskog, a glede i unatoč svemu, nije da presuda oko Oluje nije bilo i na hrvatskim sudovima.


Stoga optužnica pilotima zaista jest duboko politizirano pitanje, i hrvatske vlasti imaju sve razloge da te optužnice odbiju, kako su i ranije najavili. Nažalost, čini se da Srbija jest na pogrešnoj strani povijesti, a to ne potvrđuje samo ovaj slučaj s hrvatskim pilotima, nego i njihova recentna uloga u situaciji oko rata u Ukrajini. Srbija se de facto stavila na stranu Putinova režima i Putinove agresije, umjesto da poradi na vlastitom putu ka EU. To vjerojatno čini s figom u džepu, jer je srbijanska vlast svjesna da njihov put ka EU neće biti kratak, pa onda kratkoročno igra na kartu Rusije, jer se nada da će do okončanja tog rata i ruskog poraza biti dovoljno vremena da se “prešalta” na europsku stranu. Ali politika s figom u džepu je uvijek gubitnička politika, pa će tako biti i sa aktualnom srbijanskom politikom.


Europa i SAD itekako pažljivo promatraju postupke Vučićeve vlasti, a priča oko Oluje samo je dio istog paketa. Zato hrvatska vlast ima sve razloge da u potpunosti ignorira beogradske optužnice i zaštiti svoje pilote.