Javnost i mediji zgroženi su načinom na koji komunicira politika – lopine, lažovi, shizofreničari, paranoičari, talog, to su izrazi kojima se služi vrh politike zadnjih dana kad govore jedni o drugima. A sve je počelo oko inicijative Pantovčaka da se reformira i način izbora i kadriranje oko Vrhovnog suda Hrvatske. Reforma je riječ koja je svima na ustima, ali umjesto reforme dobili smo, barem zasad, samo reformu načina komunikacije. Koji se srozao na dno.

Vjerojatno je najbolju dijagnozu trenutne situacije dala ustavna stručnjakinja iz Rijeke prof. Sanja Barić koja je, komentirajući istupe i napade predsjednika Republike na političke (re)aktere zbivanja oko Vrhovnog suda i kasnijih događanja vezanih za glasanje u Saboru, kazala kako je sve zajedno postalo političko, a prestalo biti pravno pitanje. Ocijenila je da je taktika predsjednika Republike pogrešna, i to zato jer ga ne dovodi do cilja. I to je najpreciznija dijagnoza, jer se Milanović svojim napadačkim stilom zapravo odmaknuo od mogućnosti da njegova kandidatkinja Zlata Đurđević bude izabrana na čelo Vrhovnog suda. Možda je ranije i bilo mogućnosti da je vladajuća većina podrži – nakon svega, to sada sigurno više nije opcija.

Pritom, do neke je mjere i legitimna ambicija predsjednika Republike da ne samo pokuša reformirati pravosuđe nego i izvesti svoju ofenzivu na vladajuću većinu u Saboru. Iako se kao šef države morao odreći partijske iskaznice i postati predsjednikom svih građana, on ima pravo iskazati svoje neslaganje s politikom vladajuće većine u parlamentu, jer tu politiku smatra koruptivnom. No, pokušaj da na svoju stranu pritom, osim Čačićevih Reformista, pridobije i Pupovčev SDSS, otpočetka nije bila realna. SDSS je sastavni dio Vlade i glasanje za Milanovićevu inicijativu automatski bi ih isključilo iz vladajuće većine, što bi dovelo do pada Vlade.

Nažalost, Milanović je previše fokusiran na svoj cilj, a to je izbor Zlate Đurđević u Vrhovni sud, da bi uočio da je sudjelovanje SDSS-a u izvršnoj vlasti Hrvatske pozitivna stvar za Hrvatsku i hrvatsko društvo, a ne negativna. Kad su svi zajedno slavili pobjedu u Oluji, to je bilo svima jasno, ali je u međuvremenu za Pantovčak tu valjda postalo pitanje drugorazredne važnosti. A možda bi za Hrvatsku bilo korisnije da se predsjednik Republike zajedno sa SDSS-om, koji je u vlasti, bori za zabranu pozdrava ZDS ili slično, umjesto što je ušao u rat sa strankom pripadnika jedne manjine, znajući da je dio vladajuće većine. Prozivati SDSS zbog toga beskorisno je, jednako kao što je potpuno nevjerodostojno sadašnje oslanjanje na izjave iz Mosta, koji se odjednom svrstava uz bok Milanoviću. Ako bi Most za Milanovića i SDP postao taj jezičac na vagi kojim bi se spašavao njegov mandat na Pantovčaku, to bi bilo jednako kao da SDP u Rijeci čestita Marinu Miletiću na ulasku u drugi krug lokalnih izbora i još nagovori birače da glasaju za njega. Valjda će politika Pantovčaka ostati vjerodostojnija od toga, jednako kao što bi bilo neuvjerljivo i da spasitelj Vlade u parlamentu sada postane Škorin Domovinski pokret, nakon svih verbalnih ratova koje su vodili zadnjih godinu dana.

Nakon svega onoga što smo vidjeli zadnjih dana i nakon bačene rukavice, moguća su samo dva scenarija: kompromis ili totalni rat. Prije ili kasnije, na neki način bi se izbor novog predsjednika Vrhovnog suda morao odraditi. Predsjednik Republike i premijer morat će na kraju doći do zajedničkog kandidata, jer je sustav postavljen tako da zahtijeva dogovor dvaju poluga vlasti – šefa države koji ima ustavno pravo na svoj prijedlog, i vladajuće većine koja glasa u Saboru, a koja je pod kontrolom premijera.

Alternativa je totalni rat, doslovno do istrebljenja: ako dogovora ne bude, ili će predsjednik Republike uspjeti rasklimati vladajuću većinu i zabiti klin među one zastupnike koje podržavaju Plenkovićevu Vladu, a kroz poruke koje smo čitali vidimo da je sklon utjecati osobno na zastupnike. Ili će HDZ pokušati opozvati predsjednika Republike dvotrećinskom većinom, koja će biti truli kompromis s onima s kojima u vlast nisu htjeli ulaziti, pa će i Plenkovićev HDZ iz svega izaći kompromitiran i uvaljan u blato, a Milanović ostati poražen.
Sve zajedno, teško se ne složiti, u priči su i ružni, i prljavi, i zli. A sve skupa fa schifo. Umjesto reforme, dobili smo kal.