Na dan kad se »obilježava« punih šest mjeseci od napada Rusije na Ukrajinu i podvlači crta što je taj nesretni rat napadnutoj Ukrajini već odnio i uskratio, i mi nažalost možemo podvući crtu i konstatirati koje smo posljedice tog rata i sami doživjeli. To je u prvom redu golema energetska kriza koja bi mogla završiti poskupljenjima plina za šest ili sedam puta, struje za 30 posto, vode za 50 posto itd.

Nekim poduzetnicima plin je već i dosad poskupio za 450 posto, a Grad Zagreb koji osigurava 60 posto plina za cijelu Hrvatsku, nema dovoljne zalihe pa cijene mogu dalje samo rasti. Uz to, danas govorimo i o tome da djecu možda ne treba slati u školu ako ne bude grijanja, a legitimna politička tema su redukcije, kao da smo u 1983. godini. Čeka nas crna i hladna jesen, to je svima jasno, pa čak i Plenkovićeva Vlada koja je uvijek dosad bila »joker zovi« za svaku krizu, sada poručuje da novaca za sve kategorije građana jednostavno više neće biti. U Vladi se boje da je ovo tek početak, i čekaju kraj godine da vide hoće li nakon posljednjeg rebalansa ostati što novca za nove, veće socijalne izdatke. Prije toga, kažu, ne mogu se rukovoditi politikom u kojoj će prvo novac trošiti, pa onda gledati gdje namaknuti nove izvore. Kriza je tolika da se »u čarapi« čuva sve što se može, čak i kad je državni proračun u pitanju.

U takvim okolnostima Hrvatska još ulazi i u eurozonu – ona će nam biti od velike pomoći, primjerice realan rast plaća iznosio je u Sloveniji nakon uvođenja eura oko 26 posto, barem tako tvrdi premijer. Ali treba proći i period psihološke prilagodbe. Dok se plaće iskazuje u kunama, još kako-tako, ali kad je vidimo u eurima troznamenkastu, većini ljudi neće biti lako.

Na nesreću, euro upravo zbog ove krize na istoku Europe bilježi najveći pad vrijednosti u dugo vremena, pa automatski raste interes za dolarom i švicarskim frankom. Nećemo se još ni priviknuti na euro, a već ćemo od njega bježati. Sad se možda postavi i pitanje je li trebalo štititi fiksni tečaj eura koji je Vlada, odnosno HNB, odredio za konverziju?! Htjeli su nas zaštititi, sad nam to možda postane i preskupo.

Ne može se reći da Vlada u svemu tome ne traži rješenja i pomoć – smanjuje se PDV na ogrjev i solare, istovremeno rastu obiteljske mirovine, a Europska komisija upravo je jučer prihvatila Sporazum o partnerstvu s Hrvatskom, strateški dokument za programiranje ulaganja iz fondova kohezijske politike koji otvara put za povlačenje ukupno 9 milijardi eura sredstava kohezijske politike za razdoblje 2021. – 2027. Riječ je, dakako, o socijalnoj koheziji i ostvarenju nacionalnih socijalnih ciljeva do 2030. godine. Samo, nama su poskupljenja na vratima već u rujnu i listopadu, a ne 2030. godine, stoga je na vladama i politikama golem posao zadržavanja standarda građana iznad socijalnog minimuma.

Plenković uvjerava kako članstvo u eurozoni jamči državi, gospodarstvu i građanima veću sigurnost i bolju zaštitu od kriza i ekonomskih šokova. Time ulazimo u krug najrazvijenijih zemalja Europe i najbolje povezanih s najsnažnijim mehanizmima solidarnosti i potpore u trenucima gospodarskih kriza, kaže, uz tvrdnju da će članstvo u eurozoni omogućiti gospodarstvu niže kamate, veću otpornost i veću konkurentnost, a također i viši međunarodni rejting u političkom, ekonomskom i financijskom smislu.

Sve to je točno, samo je pitanje koliko strpljenja će građani imati ove jeseni za ovakve dugoročne planove politike. Već sada sindikati najavljuju burnu jesen, a školski sindikati čak ne mogu prihvatiti niti da u školama grijanje optimizira kad iz njih izađu djeca, nakon prve smjene, jer će čistačicama biti hladno?!

Dok Nijemci propisuju maksimalno grijanje na radnom mjestu do 19 stupnjeva, kod nas se pobuna najavljuje već i na javnu debatu o mjerama koje mogu pomoći za štednju energije. Nitko nije voljan na sebe preuzeti dio tereta, čini se. A teško da Plenković baš sam može na svoja leđa preuzeti svačiji račun za režije, bio on u kuni ili euru.