Radimir Čačić, koliko god bio vjeran Milanoviću, a pragmatičan u odnosu s Plenkovićem, kao da zaboravlja kako je prošla njegova bivša stara stranka, koju je osnivao i gradio - HNS
Reformisti Radimira Čačića jučer nisu podržali vladajuću većinu i HDZ-ovog ministra zdravstva Vilija Beroša. Na glasanju o povjerenju njihova je zastupnica Natalija Martinčević bila suzdržana, što znači da je Čačić otkazao poslušnost šefu Vlade Andreju Plenkoviću, s kojim je u de facto koaliciji.
Rezultat je to izborne bitke protekle nedjelje za Varaždinsku županiju, gdje je HDZ nasuprot Čačiću, svom koalicijskom partneru na nacionalnoj razini, kandidirao svog Anđelka Stričaka – i pobijedio. Radimir Čačić nakon niza godina više nije župan. Jučerašnje glasanje o Berošu direktna je posljedica te činjenice.
Naravno, svaka stvar ima uzrok i posljedicu, i uvijek je pitanje što je prvo – kokoš ili jaje. A teško se ne prisjetiti da je nedavno Čačić bio podržao predsjednika Republike Zorana Milanovića u sukobu s premijerom i šefom vladajuće većine Plenkovićem oko Vrhovnog suda Hrvatske. Vrhovni sud je »ultimate fight« Milanovića i Plenkovića na kojem se broji tko je konačni pobjednik, a Čačić je u tom sukobu, iako HDZ-ov nacionalni partner i korisnik dijela apanaža u državnom javnom sustavu, podržao Milanovićevu kandidatkinju Zlatu Đurđević. Za HDZ, to je bilo ravno izdaji, i zato je na ovim izborima u Varaždinskoj županiji udario junak na junaka – HDZ na Reformiste, i pobijedio. Pobijedio je jači, a to je HDZ sa svojom teškom artiljerijom na terenu, mada je Čačić bio lokalni šerif godinama i vedrio i oblačio tom regijom.
No, svaka geneza je duga i zato prije kokoši i jaja postoji, kako bi rekao Milanović, i primordijalna juha u kojoj je rođen život, a taj život tada su u Milanovićevoj vladi činili baš on i Čačić, kao njegov potpredsjednik. U trenutku kad je Čačiću stigla presuda za nehotičnu smrt dvoje ljudi u automobilskoj nesreći u Mađarskoj, tadašnji premijer Milanović nije ga se odrekao i brutalno »sahranio«, nego uz sve počasti ispratio iz vlade u kaznionicu otvorenog tipa u Puli, gdje je Čačić odslužio svoju kaznu, i od svog tog dostojanstvenog odnosa ostao vječni dužnik Milanoviću.
Vjerojatno je to točka na kojoj je Čačić ostao lojalan sadašnjem šefu države, a možda bi i ostao vjeran i Plenkoviću – da je to imalo spojivo – da HDZ nije na ovim izborima u Varaždinu udario na njega, i na kraju ga natjerao na političku mirovinu. Tu nastupa Čačić kao »razjareni bik«, i rezultat imamo jučer u Saboru.
Sreća za premijera Plenkovića samo je u tome da se glasalo o oporbenom prijedlogu za smjenu ministra Beroša, pa je jedan suzdržani glas Reformista zapravo bio irelevantan, jer na kraju je oporba ta koja je podbacila i sa samo 57 svojih glasova nije uspjela srušiti Beroša. Da je bilo obrnuto, da se glasalo o premijerovom prijedlogu, Vlada bi faktički pala.
Naravno, nije ni premijer Plenković pao s Marsa da ne zna da sad pod hitno mora naći novog nacionalnog partnera za stabilnu većinu. No, da ga u rukavu nema, ne bi ni pokušao rušiti Čačića u Varaždinskoj županiji. A vrijeme će pokazati tko je to – je li to HSU koji se iznutra lomi između novog vodstva i starog ljevičara Silvana Hrelje koji je njihov zastupnik; ili je to možda dio Domovinskog pokreta oko kojeg možda ipak nije nužno dizati »sanitarni kordon«; možda na nekim projektima važnim za Istru i IDS, ili bilo tko drugi. To ćemo pričekati, pa ćemo vidjeti.
No, u svakom slučaju Radimir Čačić, koliko god bio vjeran Milanoviću, a pragmatičan u odnosu s Plenkovićem, kao da zaboravlja kako je prošla njegova bivša stara stranka, koju je osnivao i gradio – HNS. S ponešto malih lokalnih jedinica koje je u nedjelju osvojio, HNS danas čini marginalnu stranku koja podržava HDZ radi nekoliko sitnih sinekura, a to je upravo rezultat lutanja i vrludanja koje su obilježile njihov rad u zadnjh nekoliko godina nakon što su od SDP-ovog partnera preko noći postali partner HDZ-a. Birači kažnjavaju takva vrludanja, i iako se Čačić na ovim zadnjim izborima u Varaždinskoj županiji možda samo želio svidjeti tamošnjem lokalnom biračkom tijelu uvijek sklonijem centru i ljevici nego HDZ-u, pa je i zato možda koketirao s Milanovićem u zadnje vrijeme, ipak je smetnuo s uma da ljudi vole političku dosljednost, a ne »šetebandijere«. Ako si u savezu s HDZ-om i držiš većinu za jednu vladu desnog centra, onda ne možeš lokalno biti ljevičar i »milanovićevac«. Ne ide to.
I za to mu nije kriv Plenković, nego on sam. Više nije 2012., nego 2021. godina.
Tihana Tomičić
Razjareni bik
Tihana Tomičić
03. lipanj 2021 12:10
Dalibor Urukalovic/PIXSELL
Radimir Čačić, koliko god bio vjeran Milanoviću, a pragmatičan u odnosu s Plenkovićem, kao da zaboravlja kako je prošla njegova bivša stara stranka, koju je osnivao i gradio - HNS
Reformisti Radimira Čačića jučer nisu podržali vladajuću većinu i HDZ-ovog ministra zdravstva Vilija Beroša. Na glasanju o povjerenju njihova je zastupnica Natalija Martinčević bila suzdržana, što znači da je Čačić otkazao poslušnost šefu Vlade Andreju Plenkoviću, s kojim je u de facto koaliciji.
Rezultat je to izborne bitke protekle nedjelje za Varaždinsku županiju, gdje je HDZ nasuprot Čačiću, svom koalicijskom partneru na nacionalnoj razini, kandidirao svog Anđelka Stričaka – i pobijedio. Radimir Čačić nakon niza godina više nije župan. Jučerašnje glasanje o Berošu direktna je posljedica te činjenice.
Naravno, svaka stvar ima uzrok i posljedicu, i uvijek je pitanje što je prvo – kokoš ili jaje. A teško se ne prisjetiti da je nedavno Čačić bio podržao predsjednika Republike Zorana Milanovića u sukobu s premijerom i šefom vladajuće većine Plenkovićem oko Vrhovnog suda Hrvatske. Vrhovni sud je »ultimate fight« Milanovića i Plenkovića na kojem se broji tko je konačni pobjednik, a Čačić je u tom sukobu, iako HDZ-ov nacionalni partner i korisnik dijela apanaža u državnom javnom sustavu, podržao Milanovićevu kandidatkinju Zlatu Đurđević. Za HDZ, to je bilo ravno izdaji, i zato je na ovim izborima u Varaždinskoj županiji udario junak na junaka – HDZ na Reformiste, i pobijedio. Pobijedio je jači, a to je HDZ sa svojom teškom artiljerijom na terenu, mada je Čačić bio lokalni šerif godinama i vedrio i oblačio tom regijom.
No, svaka geneza je duga i zato prije kokoši i jaja postoji, kako bi rekao Milanović, i primordijalna juha u kojoj je rođen život, a taj život tada su u Milanovićevoj vladi činili baš on i Čačić, kao njegov potpredsjednik. U trenutku kad je Čačiću stigla presuda za nehotičnu smrt dvoje ljudi u automobilskoj nesreći u Mađarskoj, tadašnji premijer Milanović nije ga se odrekao i brutalno »sahranio«, nego uz sve počasti ispratio iz vlade u kaznionicu otvorenog tipa u Puli, gdje je Čačić odslužio svoju kaznu, i od svog tog dostojanstvenog odnosa ostao vječni dužnik Milanoviću.
Vjerojatno je to točka na kojoj je Čačić ostao lojalan sadašnjem šefu države, a možda bi i ostao vjeran i Plenkoviću – da je to imalo spojivo – da HDZ nije na ovim izborima u Varaždinu udario na njega, i na kraju ga natjerao na političku mirovinu. Tu nastupa Čačić kao »razjareni bik«, i rezultat imamo jučer u Saboru.
Sreća za premijera Plenkovića samo je u tome da se glasalo o oporbenom prijedlogu za smjenu ministra Beroša, pa je jedan suzdržani glas Reformista zapravo bio irelevantan, jer na kraju je oporba ta koja je podbacila i sa samo 57 svojih glasova nije uspjela srušiti Beroša. Da je bilo obrnuto, da se glasalo o premijerovom prijedlogu, Vlada bi faktički pala.
Naravno, nije ni premijer Plenković pao s Marsa da ne zna da sad pod hitno mora naći novog nacionalnog partnera za stabilnu većinu. No, da ga u rukavu nema, ne bi ni pokušao rušiti Čačića u Varaždinskoj županiji. A vrijeme će pokazati tko je to – je li to HSU koji se iznutra lomi između novog vodstva i starog ljevičara Silvana Hrelje koji je njihov zastupnik; ili je to možda dio Domovinskog pokreta oko kojeg možda ipak nije nužno dizati »sanitarni kordon«; možda na nekim projektima važnim za Istru i IDS, ili bilo tko drugi. To ćemo pričekati, pa ćemo vidjeti.
No, u svakom slučaju Radimir Čačić, koliko god bio vjeran Milanoviću, a pragmatičan u odnosu s Plenkovićem, kao da zaboravlja kako je prošla njegova bivša stara stranka, koju je osnivao i gradio – HNS. S ponešto malih lokalnih jedinica koje je u nedjelju osvojio, HNS danas čini marginalnu stranku koja podržava HDZ radi nekoliko sitnih sinekura, a to je upravo rezultat lutanja i vrludanja koje su obilježile njihov rad u zadnjh nekoliko godina nakon što su od SDP-ovog partnera preko noći postali partner HDZ-a. Birači kažnjavaju takva vrludanja, i iako se Čačić na ovim zadnjim izborima u Varaždinskoj županiji možda samo želio svidjeti tamošnjem lokalnom biračkom tijelu uvijek sklonijem centru i ljevici nego HDZ-u, pa je i zato možda koketirao s Milanovićem u zadnje vrijeme, ipak je smetnuo s uma da ljudi vole političku dosljednost, a ne »šetebandijere«. Ako si u savezu s HDZ-om i držiš većinu za jednu vladu desnog centra, onda ne možeš lokalno biti ljevičar i »milanovićevac«. Ne ide to.
I za to mu nije kriv Plenković, nego on sam. Više nije 2012., nego 2021. godina.