Piše Tihana Tomičić

Predizborni “aufiderzen”

Tihana Tomičić

Foto Vjeran Zganec Rogulja/PIXSELL

Foto Vjeran Zganec Rogulja/PIXSELL

Neka čudna atmosfera je na političkoj sceni.

placeholder


Neka čudna atmosfera je na političkoj sceni. Kao da su izbori pred vratima, pa se otvaraju teme kojih na stolu zapravo i nema. A do izbora za Sabor je još više od godinu dana, dok je za izbore za Pantovčak tek prošlo malo više od polovine mandata, i novog predsjednika birat će se tek krajem 2024. godine, a s obzirom da ti izbori uvijek završe s drugim krugom, to znači početkom 2025. godine.


No, u javnosti kao da se osjeća neka čudna predizborna atmosfera, i to ne samo po tome što ponovo eskaliraju verbalni sukobi dva državna čelnika, Zorana Milanovića i Andreja Plenkovića.


Tako, primjerice, predsjednik Republike Zoran Milanović obilazi županiju po županiju, i u većini njih daje izjave u kojima kaže kako teritorijalni ustroj ne bi trebalo mijenjati, kako županije ne treba prekrajati, kako bi neka nova regionalizacija bila čak i opasna, jer jedna Dalmacija je prejaka da bi se “borila” sa Zagrebom i slično.




Iako nitko nigdje ne spominje nikakve preustroje, pa tako Vlada ne predlaže nikakva nova rješenja u tom smislu, niti Sabor o ičemu takvom treba glasati, ta tema odjednom dominira u eteru.


Slično je i s pravosuđem. Iako tu postoje dvije razine problema – jedno su plaće sudaca i njihovi uvjeti rada, a drugo je tema pritiska politike na suce, DORH ili Uskok, i tu je predsjednik Milanović nametnuo temu koja zapravo ne postoji. Status sudaca nije tako loš, sigurno ne toliko da bi sada oni tražili povećanje plaće od 1.300 eura (!), ali evo, ipak je tema štrajka sudaca odjednom na stolu.


Primjer suca s Krka koji je u spisu naveo kako je zlovoljan zbog male plaće, već je ušao u legendu, i iako je to zaista nezapamćeno, da u službenom dokumentu suda stoji takva primjedba, cijela Hrvatska se digla na noge i sad odjednom svi suci žele u štrajk.


Čini se da je ovih dana štrajk u modi, pa nakon liječnika i sestara, sad i suci prijete obustavom rada. Za ljude koji gomilaju neriješene predmete, to je dosta olak pristup.


Drugo je pitanje pritiska politike na pravosuđe, a i ta je tema predimenzionirana. Zanimljivo, čim je jedna velika afera buknula i u Rijeci, gdje europsko tužiteljstvo EPPO ispituje svjedoke oko slučaja Sortirnica, s Pantovčaka se pojačalo prekomjerno granatiranje s tvrdnjama da Vlada radi pritisak na pravosudne institucije.


Predsjednik Milanović za sebe kaže, pak, da on to baš i mora raditi kao šef države jer druge ovlasti nema, a za Vladu kaže kako stalno pritišće suce i dovodi ih u neravnopravan položaj s drugim javnim službama, mada je sudstvo zasebna vlast, podsjeća Milanović.


No, iako bi baš europski EPPO trebao biti još neovisniji od DORH-a ili Uskoka, izvan dosega Vlade, odjednom se stalno govori o pritisku izvršne vlasti na suce.


Jednako je tako zanimljivo i kako je predsjednik Vrhovnog suda Radovan Dobronić, kad je došao na tu dužnost, među ostalim na tom “natječaju” pobijedio s tezom o neriješenim predmetima i sucima koji ne obavljaju svoj posao, te koje će čak sankcionirati da bi sustav profunkcionirao, a evo vrlo brzo promijenio je ploču i sad je glavni lobist za to da se suce bolje plati, da se osiguraju bolji materijalni uvjeti, te ima tezu da je pritisak na njih prevelik i da su oni postali žrtve sustava.


Slično je i s temom agencija za naplatu potraživanja, koju gura lijeva oporba, mada je tema blokiranih relativno davno apsolvirana, barem kad su u pitanju krediti u švicarcima koji su riješeni prije skoro deset godina.


Uglavnom, u eteru je niz tema koje de facto zaokupljaju pažnju medija i javnosti, a da novih zakonskih prijedloga nema, pa ni povoda za te polemike. Tako je moguće i da jedan “aufiderzen”, koji je zastupnici Daliji Orešković upućen en passant u Saboru, ni na kakvoj važnoj temi, već skoro cijeli tjedan dominira eterom.


Očito vladajući imaju problem da javnosti nametnu teme koje su njima stvarno važne. Morat će poraditi, čini se, na udaranju ritma. Koliko god premijer Plenković i sam obilazio Hrvatsku, sada je dojam da njegova Vlada kaska za događajima umjesto da ih stvara.


To je na nekim drugim razinama vlasti nezamislivo – primjerice, u Rijeci ili Zagrebu gradonačelnici su ti koji diktiraju tempo i nameću agende. Ali istina je i da oni nemaju tako glasnog oponenta kakvog Plenković ima u Milanoviću.