Robert Ježić svojedobno je na sudu obećao kako će novac vratiti i da mu za to treba 30 dana. Svi se dobro sjećamo te scene, kad je skrušeno sjedio pred sucem Ivanom Turudićem. Prošlo je točno 13 godina. Treba li išta dalje reći?!
Nakon što je Vrhovni sud ukinuo osuđujuću presudu od dvije i pol godine zatvora za ratno profiterstvo u aferi Hypo, u ponovljenom suđenju na Županijskom sudu u Zagrebu sudsko vijeće je oslobodilo krivnje bivšeg premijera Ivu Sanadera. Naravno, riječ je o još nepravomoćnoj presudi, ali zbog ovakvog pravorijeka, troškovi sudskog postupka, kao i troškovi obrane Sanaderova odvjetničkog tima, platit će se iz proračuna.
Ivo Sanader od početka tvrdi da nije kriv i da nikakav novac primio nije, uz ponovljene tvrdnje da USKOK nije identificirao osobe koje su za njega primile proviziju pa počinitelja i nema. Kako je poznato, optužnica tužiteljstva ga tereti da je krajem 1994. i početkom 1995. kao zamjenik ministra vanjskih poslova zloporabio položaj te uzeo proviziju od 3,6 milijuna kuna nakon što je austrijska Hypo banka odobrila Hrvatskoj kredit za kupnju zgrada diplomatskih predstavništava. Kako se radilo o vremenu u kojem je zemlja bila u neposrednoj ratnoj opasnosti, Sanader je optužen i da je ratni profiter.
Nakon svega viđenog jučer, može se samo reći da je ovo za Ćaću treća sreća – ovo je treći sudski proces za istu aferu, dvaput je osuđen, presude su potom srušene, a sada je doživio oslobađajuću presudu. Naravno, to nema veze s nekim drugim slučajevima koji se protiv njega vode, i to nije njegov direktni put na slobodu, ali odvjetnički tim će naravno pokušati zbrojiti sve njegove kazne i igrati na kartu sveukupnosti odslužene kazne te vrlo brzo za njega zatražiti i uvjetnu slobodu. Tome će prethoditi procedura objedinjavanja kazni iz predmeta Fimi Media, Planinska i Ina-MOL u kojima je pravomoćno osuđen, pri čemu je Sanader više od pola tih kazni već odležao i uskoro bi mogao biti na izlaznim vratima iz Remetinca.
Upravo zbog svega toga, ovo je naravno slučaj koji još jednom može poljuljati povjerenje građana Hrvatske u institucije, u prvom redu u samo pravosuđe. Po svim istraživanjima javnosti u zadnjih deset godina, zapravo sve otkako je Sanader prvi put priveden davne, davne 2010. godine, upravo nepovjerenje u pravosuđe glavna je ocjena koju javnost daje hrvatskoj državi. Ovaj slučaj, kao zasad najistaknutiji, jer nije baš česta pojava da neka država goni svog bivšeg premijera, sigurno je jedan od onih koji maksimalno ruši vjeru u državu. Tri suđenja, tri različite reakcije institucija za isti slučaj Hypo.
Pritom su i vrapci na grani mogli zaključiti kako se inkriminacija za ratno profiterstvo teško može dokazati Sanaderu, s obzirom na to da se ovo nije događalo niti 1991. godine, niti je bila riječ o bilo čemu izravno povezanom s vojskom ili oružjem, robnim rezervama, ili bilo čim drugim što bi imalo veze s klasičnim pojmom ratnog profiterstva, ili bilo kakve veleizdaje u vojno-političkom smislu. Jedina poveznica bila je razdoblje u kojem se slučaj dogodio, a s obzirom na to da je to bilo prije Oluje, sve se uguralo pod pojam »ratnog profiterstva«. Kaznena djela ratnog profiterstva odnose se naravno i na duboko nemoralne i bezobzirne modalitete u kojima počinitelji u vrijeme rata i neposredne ugroze ovisnosti države iskorištavaju pravne poslove na štetu stanovništva, i svakako da se ovdje nesporno radi o duboko nemoralnom ponašanju, ali budući da šteta nije nanesena izravno državi, ne treba biti profesor prava da bi se uočilo da je ta inkriminacija otpočetka bila ponešto nategnuta od strane tužiteljstva.
No, ako postoji gori primjer koji potpiruje potpuno opravdano nepovjerenje građana u pravosuđe, to je sigurno slučaj Roberta Ježića. Švicarski Savezni vrhovni sud, kojem se obratila sama hrvatska Vlada za slučaj Ina-MOL, morao nam je objasniti da taj čovjek, koji unatoč striktnoj naredbi suda nikad nije vratio pet milijuna eura u svojoj famoznoj torbi, nije svjedok kojeg se može smatrati vjerodostojnim. To je bio jedan od glavnih argumenata da se odbije cjelokupni zahtjev Hrvatske za revizijom arbitraže o Ini, što je jučer i potvrđeno.
Robert Ježić svojedobno je na sudu obećao kako će novac vratiti i da mu za to treba 30 dana. Svi se dobro sjećamo te scene, kad je skrušeno sjedio pred sucem Ivanom Turudićem. Prošlo je točno 13 godina. Treba li išta dalje reći?!
Uvodnik
Pravosuđu trajno palac dolje
Tihana Tomičić
13. listopad 2022 13:00
Snimio Davor KOVAČEVIĆ
Robert Ježić svojedobno je na sudu obećao kako će novac vratiti i da mu za to treba 30 dana. Svi se dobro sjećamo te scene, kad je skrušeno sjedio pred sucem Ivanom Turudićem. Prošlo je točno 13 godina. Treba li išta dalje reći?!
Nakon što je Vrhovni sud ukinuo osuđujuću presudu od dvije i pol godine zatvora za ratno profiterstvo u aferi Hypo, u ponovljenom suđenju na Županijskom sudu u Zagrebu sudsko vijeće je oslobodilo krivnje bivšeg premijera Ivu Sanadera. Naravno, riječ je o još nepravomoćnoj presudi, ali zbog ovakvog pravorijeka, troškovi sudskog postupka, kao i troškovi obrane Sanaderova odvjetničkog tima, platit će se iz proračuna.
Ivo Sanader od početka tvrdi da nije kriv i da nikakav novac primio nije, uz ponovljene tvrdnje da USKOK nije identificirao osobe koje su za njega primile proviziju pa počinitelja i nema. Kako je poznato, optužnica tužiteljstva ga tereti da je krajem 1994. i početkom 1995. kao zamjenik ministra vanjskih poslova zloporabio položaj te uzeo proviziju od 3,6 milijuna kuna nakon što je austrijska Hypo banka odobrila Hrvatskoj kredit za kupnju zgrada diplomatskih predstavništava. Kako se radilo o vremenu u kojem je zemlja bila u neposrednoj ratnoj opasnosti, Sanader je optužen i da je ratni profiter.
Nakon svega viđenog jučer, može se samo reći da je ovo za Ćaću treća sreća – ovo je treći sudski proces za istu aferu, dvaput je osuđen, presude su potom srušene, a sada je doživio oslobađajuću presudu. Naravno, to nema veze s nekim drugim slučajevima koji se protiv njega vode, i to nije njegov direktni put na slobodu, ali odvjetnički tim će naravno pokušati zbrojiti sve njegove kazne i igrati na kartu sveukupnosti odslužene kazne te vrlo brzo za njega zatražiti i uvjetnu slobodu. Tome će prethoditi procedura objedinjavanja kazni iz predmeta Fimi Media, Planinska i Ina-MOL u kojima je pravomoćno osuđen, pri čemu je Sanader više od pola tih kazni već odležao i uskoro bi mogao biti na izlaznim vratima iz Remetinca.
Upravo zbog svega toga, ovo je naravno slučaj koji još jednom može poljuljati povjerenje građana Hrvatske u institucije, u prvom redu u samo pravosuđe. Po svim istraživanjima javnosti u zadnjih deset godina, zapravo sve otkako je Sanader prvi put priveden davne, davne 2010. godine, upravo nepovjerenje u pravosuđe glavna je ocjena koju javnost daje hrvatskoj državi. Ovaj slučaj, kao zasad najistaknutiji, jer nije baš česta pojava da neka država goni svog bivšeg premijera, sigurno je jedan od onih koji maksimalno ruši vjeru u državu. Tri suđenja, tri različite reakcije institucija za isti slučaj Hypo.
Pritom su i vrapci na grani mogli zaključiti kako se inkriminacija za ratno profiterstvo teško može dokazati Sanaderu, s obzirom na to da se ovo nije događalo niti 1991. godine, niti je bila riječ o bilo čemu izravno povezanom s vojskom ili oružjem, robnim rezervama, ili bilo čim drugim što bi imalo veze s klasičnim pojmom ratnog profiterstva, ili bilo kakve veleizdaje u vojno-političkom smislu. Jedina poveznica bila je razdoblje u kojem se slučaj dogodio, a s obzirom na to da je to bilo prije Oluje, sve se uguralo pod pojam »ratnog profiterstva«. Kaznena djela ratnog profiterstva odnose se naravno i na duboko nemoralne i bezobzirne modalitete u kojima počinitelji u vrijeme rata i neposredne ugroze ovisnosti države iskorištavaju pravne poslove na štetu stanovništva, i svakako da se ovdje nesporno radi o duboko nemoralnom ponašanju, ali budući da šteta nije nanesena izravno državi, ne treba biti profesor prava da bi se uočilo da je ta inkriminacija otpočetka bila ponešto nategnuta od strane tužiteljstva.
No, ako postoji gori primjer koji potpiruje potpuno opravdano nepovjerenje građana u pravosuđe, to je sigurno slučaj Roberta Ježića. Švicarski Savezni vrhovni sud, kojem se obratila sama hrvatska Vlada za slučaj Ina-MOL, morao nam je objasniti da taj čovjek, koji unatoč striktnoj naredbi suda nikad nije vratio pet milijuna eura u svojoj famoznoj torbi, nije svjedok kojeg se može smatrati vjerodostojnim. To je bio jedan od glavnih argumenata da se odbije cjelokupni zahtjev Hrvatske za revizijom arbitraže o Ini, što je jučer i potvrđeno.
Robert Ježić svojedobno je na sudu obećao kako će novac vratiti i da mu za to treba 30 dana. Svi se dobro sjećamo te scene, kad je skrušeno sjedio pred sucem Ivanom Turudićem. Prošlo je točno 13 godina. Treba li išta dalje reći?!