Marčeljin je slučaj doista apsurdan - čovjek je štedio općinski proračun, nikoga nije oštetio, a dobio je kaznu možda tek dvostruko manju nego akteri nekih afera nakon kojih su padale vlade i premijeri, a predsjednici gubili izbore
Povjerenstvo za odlučivanje o sukobu interesa znalo je igrati vrlo važnu ulogu u demokratskoj praksi Hrvatske. U padu bivše Oreškovićeve vlade, koja je de facto bila Karamarkova vlada, itekako je pomoglo odlasku ekipe koja je tada drmala u donošenju odluka. Ni bivša predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović nije bila oduševljena nalazima ovog tijela, posebno u vrijeme kad je Povjerenstvo još vodila Dalija Orešković.
To je Daliji u određenom trenutku bilo priskrbilo i atribut nove nade hrvatske politike, no stvari su otišle u nekom drugom smjeru. Došli su novi političari koje treba istraživati, a i novo vodstvo Povjerenstva, na čelu s Natašom Novaković. I ona, kao i Dalija Orešković, voli kamere i svoju ulogu u tijelu koje je nepolitično, ali itekako ima utjecaj na političke procese.
Naročito u ovo predizborno vrijeme njihova riječ čini čuda. No, postoje i primjeri koji dovode u pitanje zdravorazumsko odlučivanje toga tijela, pa čak i smisao postojanja u smislu tumačenja o »načelima obnašanja dužnosti«, a cijeli ih je niz već dosad.
Primjerice, prije nekoliko dana predsjednik SDP-a Davor Bernardić dobio je vijest koja mu itekako daje krila uoči izbora 5. srpnja: Upravni sud u Zagrebu je presudio u njegovu korist u žalbi protiv odluke Povjerenstva zbog stipendije od 263.000 kuna koju je, u vrijeme dok je bio saborski zastupnik i predsjednik zagrebačkog SDP-a, primio od privatne škole Cotrugli.
Upravni sud je prihvatio Bernardićeve argumente – da Povjerenstvo za odlučivanje o sukobu interesa preširoko tumači svoje ovlasti. Naime, bilo je riječi o tome je li stipendija dar, ili nešto mnogo »teže«, a znamo da političari smiju primati samo darove do 500 kuna.
Odlukom Upravnog suda Bernardić je dobio veliku satisfakciju uoči parlamentarnih izbora – ime mu je oprano, mada se radi samo o pravnim tumačenjima toga »dara« od strane Cotruglija.
Gotovo identično obrazloženje Upravnog suda koristi se i u presudama koje su posljednjih mjeseci išle u korist Milana Bandića, Andreja Plenkovića, kao i u dokazivanju Tomislava Karamarka koji zbog afere »konzultantica« još vodi pravne bitke.
Svi oni na sudu nastoje umanjiti važnost Povjerenstva, odnosno dokazati da to neovisno tijelo sebi uzima previše ovlasti. De facto, radi se o pritisku politike na Povjerenstvo, no sudovi uvažavaju argumente političara o tome da ovo tijelo jednostavno nema pravo, a ni potrebu, toliko duboko ulaziti u meritum njihova postupanja.
Najdalje je vjerojatno otišao sam premijer i šef HDZ-a Andrej Plenković koji Povjerenstvu jednostavno nikad nije dostavio dokumentaciju za slučaj Helsinki, kad se Vladin avion navodno koristio neopravdano, u stranačke svrhe. Premijer je jednostavno igonorirao Povjerenstvo, ali odluke sudova tome – nažalost – idu u prilog.
No, što je najgore, i samo Povjerenstvo ponekad dokazuje tvrdnje kojima ih politika pritišće – da predoslovno tumače svoje ovlasti. Zadnji primjer dogodio se upravo jučer: načelnik Općine Jelenje Robert Marčelja kažnjen je što u svoju imovinsku karticu nije unio – smanjenje plaće.
On je bio prijavljen Povjerenstvu jer u svoju imovinsku karticu nije unio podatak o smanjenju plaće krajem 2017. godine, što je propustio napraviti misleći kako smanjenje imovine nije potrebno unositi u imovinsku karticu.
To je, naknadno, učinio početkom 2019. godine, no iako je nepobitno utvrđeno da time nije oštetio općinski proračun, niti ikoga drugoga pod milim bogom, on je ipak dobio opomenu, i mora platiti dvije tisuće kuna.
Kad su u pitanju ozbiljni propusti i afere što se mjere desecima milijuna kuna, nažalost, sankcije koje Povjerenstvo može izreći opet su simbolične, pa tako i za mnogo ozbiljnije propuste političara novčane kazne iznose obično pet, šest ili sedam tisuća kuna.
Stoga je Marčeljin slučaj doista apsurdan – čovjek je štedio općinski proračun, nikoga nije oštetio, a dobio je kaznu možda tek dvostruko manju nego akteri nekih afera nakon kojih su padale vlade i premijeri, a predsjednici gubili izbore.
Takvim tumačenjem famoznog »načela obnašanja dužnosti« Povjerenstvo diskreditira samo sebe i daje »pappa in bocca« političarima kada svoje grijehe peru uz pomoć sudova, koji gotovo nikada nisu na strani Povjerenstva, vjerojatno opet iz političkih razloga.
UVODNIK
Povjerenstvo za sukob principa
Tihana Tomičić
06. lipanj 2020 17:47
Foto D. Kovačević
Marčeljin je slučaj doista apsurdan - čovjek je štedio općinski proračun, nikoga nije oštetio, a dobio je kaznu možda tek dvostruko manju nego akteri nekih afera nakon kojih su padale vlade i premijeri, a predsjednici gubili izbore
Povjerenstvo za odlučivanje o sukobu interesa znalo je igrati vrlo važnu ulogu u demokratskoj praksi Hrvatske. U padu bivše Oreškovićeve vlade, koja je de facto bila Karamarkova vlada, itekako je pomoglo odlasku ekipe koja je tada drmala u donošenju odluka. Ni bivša predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović nije bila oduševljena nalazima ovog tijela, posebno u vrijeme kad je Povjerenstvo još vodila Dalija Orešković.
To je Daliji u određenom trenutku bilo priskrbilo i atribut nove nade hrvatske politike, no stvari su otišle u nekom drugom smjeru. Došli su novi političari koje treba istraživati, a i novo vodstvo Povjerenstva, na čelu s Natašom Novaković. I ona, kao i Dalija Orešković, voli kamere i svoju ulogu u tijelu koje je nepolitično, ali itekako ima utjecaj na političke procese.
Naročito u ovo predizborno vrijeme njihova riječ čini čuda. No, postoje i primjeri koji dovode u pitanje zdravorazumsko odlučivanje toga tijela, pa čak i smisao postojanja u smislu tumačenja o »načelima obnašanja dužnosti«, a cijeli ih je niz već dosad.
Primjerice, prije nekoliko dana predsjednik SDP-a Davor Bernardić dobio je vijest koja mu itekako daje krila uoči izbora 5. srpnja: Upravni sud u Zagrebu je presudio u njegovu korist u žalbi protiv odluke Povjerenstva zbog stipendije od 263.000 kuna koju je, u vrijeme dok je bio saborski zastupnik i predsjednik zagrebačkog SDP-a, primio od privatne škole Cotrugli.
Upravni sud je prihvatio Bernardićeve argumente – da Povjerenstvo za odlučivanje o sukobu interesa preširoko tumači svoje ovlasti. Naime, bilo je riječi o tome je li stipendija dar, ili nešto mnogo »teže«, a znamo da političari smiju primati samo darove do 500 kuna.
Odlukom Upravnog suda Bernardić je dobio veliku satisfakciju uoči parlamentarnih izbora – ime mu je oprano, mada se radi samo o pravnim tumačenjima toga »dara« od strane Cotruglija.
Gotovo identično obrazloženje Upravnog suda koristi se i u presudama koje su posljednjih mjeseci išle u korist Milana Bandića, Andreja Plenkovića, kao i u dokazivanju Tomislava Karamarka koji zbog afere »konzultantica« još vodi pravne bitke.
Svi oni na sudu nastoje umanjiti važnost Povjerenstva, odnosno dokazati da to neovisno tijelo sebi uzima previše ovlasti. De facto, radi se o pritisku politike na Povjerenstvo, no sudovi uvažavaju argumente političara o tome da ovo tijelo jednostavno nema pravo, a ni potrebu, toliko duboko ulaziti u meritum njihova postupanja.
Najdalje je vjerojatno otišao sam premijer i šef HDZ-a Andrej Plenković koji Povjerenstvu jednostavno nikad nije dostavio dokumentaciju za slučaj Helsinki, kad se Vladin avion navodno koristio neopravdano, u stranačke svrhe. Premijer je jednostavno igonorirao Povjerenstvo, ali odluke sudova tome – nažalost – idu u prilog.
No, što je najgore, i samo Povjerenstvo ponekad dokazuje tvrdnje kojima ih politika pritišće – da predoslovno tumače svoje ovlasti. Zadnji primjer dogodio se upravo jučer: načelnik Općine Jelenje Robert Marčelja kažnjen je što u svoju imovinsku karticu nije unio – smanjenje plaće.
On je bio prijavljen Povjerenstvu jer u svoju imovinsku karticu nije unio podatak o smanjenju plaće krajem 2017. godine, što je propustio napraviti misleći kako smanjenje imovine nije potrebno unositi u imovinsku karticu.
To je, naknadno, učinio početkom 2019. godine, no iako je nepobitno utvrđeno da time nije oštetio općinski proračun, niti ikoga drugoga pod milim bogom, on je ipak dobio opomenu, i mora platiti dvije tisuće kuna.
Kad su u pitanju ozbiljni propusti i afere što se mjere desecima milijuna kuna, nažalost, sankcije koje Povjerenstvo može izreći opet su simbolične, pa tako i za mnogo ozbiljnije propuste političara novčane kazne iznose obično pet, šest ili sedam tisuća kuna.
Stoga je Marčeljin slučaj doista apsurdan – čovjek je štedio općinski proračun, nikoga nije oštetio, a dobio je kaznu možda tek dvostruko manju nego akteri nekih afera nakon kojih su padale vlade i premijeri, a predsjednici gubili izbore.
Takvim tumačenjem famoznog »načela obnašanja dužnosti« Povjerenstvo diskreditira samo sebe i daje »pappa in bocca« političarima kada svoje grijehe peru uz pomoć sudova, koji gotovo nikada nisu na strani Povjerenstva, vjerojatno opet iz političkih razloga.