Jesu li točne procjene analitičara da je time sačuvano čak dvjesto tisuća radnih mjesta, zapravo nikad nećemo moći točno utvrditi. Srećom, jer nitko od nas ne bi volio na svojoj koži to iskušati
Kad se COVID-19 pojavio i kad smo se prvi put zatvorili u lockdown, ekonomija je stala. Slično je bilo i u sljedećim zatvaranjima. Odnosno, izgledalo je da je tako. Ali čini se da digitalna ekonomija doista postoji jer podaci govore kako hrvatsko gospodarstvo doista funkcionira, a sad kad smo na putu povratka u »staro normalno«, da se i značajno oporavlja, nakon objava da je rast BDP-a na oko 16 posto, a moguće da u trećem kvartalu dosegne i 18 posto.
Podaci su dobri, posebno za potrošnju, iako još nema prostora za euforiju. No svakoga dana dolaze potvrde o tome da je glava poduzetnika u Hrvatskoj još »iznad vode«. Jedan od razloga za to je i činjenica da je država već dala više od deset milijardi kuna na potpore i mjere za očuvanje radnih mjesta. Radi se o mjeri koju gotovo svatko od nas poznaje, jer gotovo da nema poslodavca koji je nije koristio, a riječ je o potporama od 4.000 kuna za svako radno mjesto za koje je takav vid podrške bio odobren. Ta se mjera odnosila na čak oko 120 tisuća poslodavaca i 680 tisuća radnika, a unatoč dobrom oporavku BDP-a i gotovo pa normalnom nastavku života, postoje sektori u kojima Vlada i dalje izravno podupire zaposlene i poslodavce. Koliko god to stajalo državu, dobro je da se s mjerama nastavi kod najugroženijih sektora, upravo zato jer se pokazalo da hrvatski sustav potpora jest efikasan.
U tom smislu itekako su signifikantni podaci koje je objavila Fina, a po kojima prihodi poslodavca u prošloj godini, očekivano, jesu padali, kao i broj zaposlenih u jednom manjem apsolutnom iznosu, no kod poduzetnika u privatnom vlasništvu broj radnika je čak i porastao, i to za više od tri tisuće. U tom kontekstu, još je zanimljiviji podatak o samim plaćama. Naime, ako se gleda ukupan iznos bruto plaća isplaćenih u 2020. godini, država je privatnom sektoru proslijedila iznos koji čini 8,4 posto ukupnog troška plaća kod 137 tisuća poduzeća iz privatnog vlasništva koji čine glavninu domaćeg gospodarstva.
No, kako je cijeli iznos potpora, uz koji je država plaćala i doprinose, trebao završiti u neto plaćama radnika, to znači da je lani u deset mjeseci država za plaće radnika u privatnim tvrtkama dala 14,58 posto iznosa koji su tvrtke u privatnom sektoru isplatile svojim zaposlenicima. Taj podatak govori nekoliko stvari: prvo, poslodavci ipak imaju na raspolaganju određene unutarnje financijske rezerve jer je većina njih nakon koronakrize ipak nastavila poslovati iz vlastite baze (osim dijela manjih ugostitelja možda), ali također i da je Vlada svojim mjerama praktički presudno pomogla opstanku na tisuće tvrtki i radnika.
Hrvatsko gospodarstvo sazdano je na malom i srednjem poduzetništvu, i ovi podaci govore da je politika vlasti u tom smislu bila više nego ispravna. Pritom, nisu sve zemlje takvim izravnim intervencijama spašavale radna mjesta. Dapače, manji je broj takvih koji su modelom »novog državnog intervencionizma« direktno upumpavali novac u privredu, ali mora se priznati, uz sve zadrške, da je takva politika doista direktno utjecala na svako pojedinačno radno mjesto, a i gospodarstvo u cjelini.
Pritom je sam prihod države od poreza na dobit pao skoro za trećinu u 2020. godini, što jasno pokazuje da su poduzetnici jeli svoju supstancu u pokušaju da opstanu, no bitno je da su i radna mjesta, i biznisi na kraju preživjeli ovu nevjerojatnu prošlu godinu. Jesu li točne procjene analitičara da je time sačuvano čak dvjesto tisuća radnih mjesta, zapravo nikad nećemo moći točno utvrditi. Srećom, jer nitko od nas ne bi volio na svojoj koži to iskušati. No, radi se zaista o ozbiljnoj brojci koja je zacijelo sačuvala stabilnost gospodarstva, a time i ukupno atmosferu u društvu, pa i političku. U cijeloj toj pandemijskoj godini, Hrvatska nije bila suočena s ozbiljnijom socijalnom krizom, što je doista velika stvar.
Uz to, izvoz roba je početkom ove godine počeo rasti po spektakularno visokih 35 posto i u realnom iskazu dostigao 21 posto višu razinu od vrijednosti iz drugog kvartala 2019. Rast investicija u fiksnu imovinu također je rastao po 18 posto, što ukazuje na široko zasnovan investicijski oporavak, slažu se analitičari, poput Velimira Šonje, kojeg ovdje citiramo. Naravno, zahvaljujući potporama EU-a, hrvatska Vlada je mogla u praksi provesti ovakvu politiku i zadržati i stabilnost budžeta.
Tihana Tomičić
Potporama očuvan socijalni mir
Tihana Tomičić
07. rujan 2021 14:08
Foto S. Drechsler
Jesu li točne procjene analitičara da je time sačuvano čak dvjesto tisuća radnih mjesta, zapravo nikad nećemo moći točno utvrditi. Srećom, jer nitko od nas ne bi volio na svojoj koži to iskušati
Kad se COVID-19 pojavio i kad smo se prvi put zatvorili u lockdown, ekonomija je stala. Slično je bilo i u sljedećim zatvaranjima. Odnosno, izgledalo je da je tako. Ali čini se da digitalna ekonomija doista postoji jer podaci govore kako hrvatsko gospodarstvo doista funkcionira, a sad kad smo na putu povratka u »staro normalno«, da se i značajno oporavlja, nakon objava da je rast BDP-a na oko 16 posto, a moguće da u trećem kvartalu dosegne i 18 posto.
Podaci su dobri, posebno za potrošnju, iako još nema prostora za euforiju. No svakoga dana dolaze potvrde o tome da je glava poduzetnika u Hrvatskoj još »iznad vode«. Jedan od razloga za to je i činjenica da je država već dala više od deset milijardi kuna na potpore i mjere za očuvanje radnih mjesta. Radi se o mjeri koju gotovo svatko od nas poznaje, jer gotovo da nema poslodavca koji je nije koristio, a riječ je o potporama od 4.000 kuna za svako radno mjesto za koje je takav vid podrške bio odobren. Ta se mjera odnosila na čak oko 120 tisuća poslodavaca i 680 tisuća radnika, a unatoč dobrom oporavku BDP-a i gotovo pa normalnom nastavku života, postoje sektori u kojima Vlada i dalje izravno podupire zaposlene i poslodavce. Koliko god to stajalo državu, dobro je da se s mjerama nastavi kod najugroženijih sektora, upravo zato jer se pokazalo da hrvatski sustav potpora jest efikasan.
U tom smislu itekako su signifikantni podaci koje je objavila Fina, a po kojima prihodi poslodavca u prošloj godini, očekivano, jesu padali, kao i broj zaposlenih u jednom manjem apsolutnom iznosu, no kod poduzetnika u privatnom vlasništvu broj radnika je čak i porastao, i to za više od tri tisuće. U tom kontekstu, još je zanimljiviji podatak o samim plaćama. Naime, ako se gleda ukupan iznos bruto plaća isplaćenih u 2020. godini, država je privatnom sektoru proslijedila iznos koji čini 8,4 posto ukupnog troška plaća kod 137 tisuća poduzeća iz privatnog vlasništva koji čine glavninu domaćeg gospodarstva.
No, kako je cijeli iznos potpora, uz koji je država plaćala i doprinose, trebao završiti u neto plaćama radnika, to znači da je lani u deset mjeseci država za plaće radnika u privatnim tvrtkama dala 14,58 posto iznosa koji su tvrtke u privatnom sektoru isplatile svojim zaposlenicima. Taj podatak govori nekoliko stvari: prvo, poslodavci ipak imaju na raspolaganju određene unutarnje financijske rezerve jer je većina njih nakon koronakrize ipak nastavila poslovati iz vlastite baze (osim dijela manjih ugostitelja možda), ali također i da je Vlada svojim mjerama praktički presudno pomogla opstanku na tisuće tvrtki i radnika.
Hrvatsko gospodarstvo sazdano je na malom i srednjem poduzetništvu, i ovi podaci govore da je politika vlasti u tom smislu bila više nego ispravna. Pritom, nisu sve zemlje takvim izravnim intervencijama spašavale radna mjesta. Dapače, manji je broj takvih koji su modelom »novog državnog intervencionizma« direktno upumpavali novac u privredu, ali mora se priznati, uz sve zadrške, da je takva politika doista direktno utjecala na svako pojedinačno radno mjesto, a i gospodarstvo u cjelini.
Pritom je sam prihod države od poreza na dobit pao skoro za trećinu u 2020. godini, što jasno pokazuje da su poduzetnici jeli svoju supstancu u pokušaju da opstanu, no bitno je da su i radna mjesta, i biznisi na kraju preživjeli ovu nevjerojatnu prošlu godinu. Jesu li točne procjene analitičara da je time sačuvano čak dvjesto tisuća radnih mjesta, zapravo nikad nećemo moći točno utvrditi. Srećom, jer nitko od nas ne bi volio na svojoj koži to iskušati. No, radi se zaista o ozbiljnoj brojci koja je zacijelo sačuvala stabilnost gospodarstva, a time i ukupno atmosferu u društvu, pa i političku. U cijeloj toj pandemijskoj godini, Hrvatska nije bila suočena s ozbiljnijom socijalnom krizom, što je doista velika stvar.
Uz to, izvoz roba je početkom ove godine počeo rasti po spektakularno visokih 35 posto i u realnom iskazu dostigao 21 posto višu razinu od vrijednosti iz drugog kvartala 2019. Rast investicija u fiksnu imovinu također je rastao po 18 posto, što ukazuje na široko zasnovan investicijski oporavak, slažu se analitičari, poput Velimira Šonje, kojeg ovdje citiramo. Naravno, zahvaljujući potporama EU-a, hrvatska Vlada je mogla u praksi provesti ovakvu politiku i zadržati i stabilnost budžeta.