Hoće li biti tektonskih poremećaja u vladajućoj stranci, i hoće li posljedice tektonskih poremećaja na Baniji biti sanirane, uskoro će se vidjeti
Iako je nekad volio govoriti kako je njegov cilj »dedramatizirati« političku scenu, sinoć je premijer Andrej Plenković baš dramatično čekao 19 sati da bi potvrdio koji ministri odlaze, a to su Ivan Paladina i Nataša Tramišak. Dapače, čak je rekao da će ostala kadrovska rješenja u samom resoru obnove, kao i Saboru, ostaviti za iduće dane da bude »dramatskog iščekivanja«. Pritom je predstavio svog suradnika potpredsjednika HDZ-a Branka Bačića kao novog ministra obnove, odnosno graditeljstva, a mladog Zadranina Šimu Erlića rođenog 1985. godine kao novog ministra EU fondova.
Neuspješni ministar obnove Ivan Paladina otišao je gotovo pa šutke, bez ispaljenog metka i na vlastiti zahtjev jer je bilo jasno da se nikad nije saživio s ulogom ministra. No, dramatičnosti je sinoć sigurno pridonijela i smijenjena ministrica Tramišak koja je sazvala izvanrednu konferenciju, i poručila kako se vraća u Sabor i kako će njezina podrška Vladi biti – uvjetna. Jasno je rekla da će glasati u korist građana jedinice iz koje dolazi, a to je Slavonija, te kako politika nije »one man band« posao, čime je jasno kritizirala premijera koji odgovornost za sve loše, a pogotovo sve dobro u Vladi pripisuje upravo sebi. Njezina ruka će dakle u parlamentu ubuduće biti »plutajuća« jer se HDZ-a ne odriče, ali premijera kritizira. Uostalom, s obzirom na to da joj Plenković nije ni objasnio razloge smjene, jasno da je ogorčena.
Također je jasno da njezine izjave i njezine najave o tome da se vraća u Sabor gdje će biti lojalna samo biračima svoje izborne jedinice, nisu izrečene bez zaleđa koje joj daje šef slavonskog HDZ-a, župan Ivan Anušić, koji je stajao i iza njezine kandidature, a očito stoji i iza ovih izjava, pogotovo ako je točno da je jedini bio protiv njezine smjene na telefonskoj sjednici Predsjedništva. Te bi izjave smijenjene ministrice Tramišak bile praktički politički bezvrijedne da je riječ samo o njoj. No, ako ona ili bilo tko uz nju iz redova HDZ-a u Saboru bude glasao kontra Plenkovića i njegove Vlade, tada će se pokazati da one ipak imaju specifičnu težinu, ili da predstavljaju prijetnju Vladi u smislu pokušaja preuzimanja dominacije u HDZ-u.
Ali… Postoji i ali. Smjenom ministrice Tramišak bliske Anušiću, koji je osvjedočeni oponent Plenkoviću i aspirant na mjesto šefa stranke, premijer Plenković zapravo je tog istog Anušića izručio javnosti i stranačkom članstvu na milost i nemilost. Nitko premijera nije tjerao da je smijeni, učinio je to samovoljno, a pritom od Anušića učinio disidenta. Izložio ga je tome da se pokaže u punom sjaju, odnosno da (ne)slavno propadne. Sada su stvari vani, na stolu – brzo će se vidjeti i kako će Tramišak u Saboru glasati, a i ono što je još važnije, hoće li netko stati uz nju. Ako na prvom glasanju kontra Vlade (dođe li do toga uopće) ostane usamljena, tada je Anušić »dead man walking«. Otkako se deklarirao kao oponent šefu stranke, na temi izbornih jedinica i regionalne politike, Anušić je već ostao bez nekih od potencijalnih saveznika. Plenković je takve već uzeo bliže k sebi. Sada Anušić možda ima novi instrument u rukama – glas Tramišak u Saboru, ali vrlo brzo vidjet će se kakav je doseg te akcije. Njegov je problem što uz tzv. disidente malo tko voli krenuti protiv struje. Ili se to malo tko usudi. Zato oklada ipak pada na Plenkovića.
No, važnija od ovih unutarstranačkih HDZ-ovih pitanja ipak je – obnova. I upravo će tu Plenković pokazati da ima smisla da bude odgovoran za baš sve, i dobro, i loše. On će se osobno tome posvetiti u 2023. godini, koja je i predizborna, pa je sigurno da će se stvari pomaknuti s mrtve točke, da ljudi uskoro više neće biti u kontejnerima, da će se olakšati procedure i još jednom promijeniti zakoni koji ih koče. I kadrovski će se promijeniti sustav, što je očito bilo nužno jer Paladina i Gordan Hanžek nisu dobro funkcionirali kao tim. De facto, proces će biti centraliziran – ali u rukama premijera.
Tako se Plenković sinoć upustio u dvije nove bitke – unutarstranačku, i bitku sa obnovom. Hoće li biti tektonskih poremećaja u vladajućoj stranci, i hoće li posljedice tektonskih poremećaja na Baniji biti sanirane, uskoro će se vidjeti. Radi se o vrlo mjerljivim stvarima, a s obzirom na to da je riječ o predizbornoj godini, velika je motivacija premijera da u tome pobijedi.
Tihana Tomičić
Plenković želi bitku za stranku, kao i za obnovu
Tihana Tomičić
12. siječanj 2023 12:05
Foto: D. KOVAČEVIĆ
Hoće li biti tektonskih poremećaja u vladajućoj stranci, i hoće li posljedice tektonskih poremećaja na Baniji biti sanirane, uskoro će se vidjeti
Iako je nekad volio govoriti kako je njegov cilj »dedramatizirati« političku scenu, sinoć je premijer Andrej Plenković baš dramatično čekao 19 sati da bi potvrdio koji ministri odlaze, a to su Ivan Paladina i Nataša Tramišak. Dapače, čak je rekao da će ostala kadrovska rješenja u samom resoru obnove, kao i Saboru, ostaviti za iduće dane da bude »dramatskog iščekivanja«. Pritom je predstavio svog suradnika potpredsjednika HDZ-a Branka Bačića kao novog ministra obnove, odnosno graditeljstva, a mladog Zadranina Šimu Erlića rođenog 1985. godine kao novog ministra EU fondova.
Neuspješni ministar obnove Ivan Paladina otišao je gotovo pa šutke, bez ispaljenog metka i na vlastiti zahtjev jer je bilo jasno da se nikad nije saživio s ulogom ministra. No, dramatičnosti je sinoć sigurno pridonijela i smijenjena ministrica Tramišak koja je sazvala izvanrednu konferenciju, i poručila kako se vraća u Sabor i kako će njezina podrška Vladi biti – uvjetna. Jasno je rekla da će glasati u korist građana jedinice iz koje dolazi, a to je Slavonija, te kako politika nije »one man band« posao, čime je jasno kritizirala premijera koji odgovornost za sve loše, a pogotovo sve dobro u Vladi pripisuje upravo sebi. Njezina ruka će dakle u parlamentu ubuduće biti »plutajuća« jer se HDZ-a ne odriče, ali premijera kritizira. Uostalom, s obzirom na to da joj Plenković nije ni objasnio razloge smjene, jasno da je ogorčena.
Također je jasno da njezine izjave i njezine najave o tome da se vraća u Sabor gdje će biti lojalna samo biračima svoje izborne jedinice, nisu izrečene bez zaleđa koje joj daje šef slavonskog HDZ-a, župan Ivan Anušić, koji je stajao i iza njezine kandidature, a očito stoji i iza ovih izjava, pogotovo ako je točno da je jedini bio protiv njezine smjene na telefonskoj sjednici Predsjedništva. Te bi izjave smijenjene ministrice Tramišak bile praktički politički bezvrijedne da je riječ samo o njoj. No, ako ona ili bilo tko uz nju iz redova HDZ-a u Saboru bude glasao kontra Plenkovića i njegove Vlade, tada će se pokazati da one ipak imaju specifičnu težinu, ili da predstavljaju prijetnju Vladi u smislu pokušaja preuzimanja dominacije u HDZ-u.
Ali… Postoji i ali. Smjenom ministrice Tramišak bliske Anušiću, koji je osvjedočeni oponent Plenkoviću i aspirant na mjesto šefa stranke, premijer Plenković zapravo je tog istog Anušića izručio javnosti i stranačkom članstvu na milost i nemilost. Nitko premijera nije tjerao da je smijeni, učinio je to samovoljno, a pritom od Anušića učinio disidenta. Izložio ga je tome da se pokaže u punom sjaju, odnosno da (ne)slavno propadne. Sada su stvari vani, na stolu – brzo će se vidjeti i kako će Tramišak u Saboru glasati, a i ono što je još važnije, hoće li netko stati uz nju. Ako na prvom glasanju kontra Vlade (dođe li do toga uopće) ostane usamljena, tada je Anušić »dead man walking«. Otkako se deklarirao kao oponent šefu stranke, na temi izbornih jedinica i regionalne politike, Anušić je već ostao bez nekih od potencijalnih saveznika. Plenković je takve već uzeo bliže k sebi. Sada Anušić možda ima novi instrument u rukama – glas Tramišak u Saboru, ali vrlo brzo vidjet će se kakav je doseg te akcije. Njegov je problem što uz tzv. disidente malo tko voli krenuti protiv struje. Ili se to malo tko usudi. Zato oklada ipak pada na Plenkovića.
No, važnija od ovih unutarstranačkih HDZ-ovih pitanja ipak je – obnova. I upravo će tu Plenković pokazati da ima smisla da bude odgovoran za baš sve, i dobro, i loše. On će se osobno tome posvetiti u 2023. godini, koja je i predizborna, pa je sigurno da će se stvari pomaknuti s mrtve točke, da ljudi uskoro više neće biti u kontejnerima, da će se olakšati procedure i još jednom promijeniti zakoni koji ih koče. I kadrovski će se promijeniti sustav, što je očito bilo nužno jer Paladina i Gordan Hanžek nisu dobro funkcionirali kao tim. De facto, proces će biti centraliziran – ali u rukama premijera.
Tako se Plenković sinoć upustio u dvije nove bitke – unutarstranačku, i bitku sa obnovom. Hoće li biti tektonskih poremećaja u vladajućoj stranci, i hoće li posljedice tektonskih poremećaja na Baniji biti sanirane, uskoro će se vidjeti. Radi se o vrlo mjerljivim stvarima, a s obzirom na to da je riječ o predizbornoj godini, velika je motivacija premijera da u tome pobijedi.