Tihana Tomičić

Plan za BiH morat će biti oktroiran

Tihana Tomičić

Reuters

Reuters

Opet gledamo razne vrste "događanja naroda", pri čemu je jedna mala iskra dovoljna da se plamen rasplamsa i da se usred Europe, u najvećoj krizi od drugog svjetskog rata, ne dogodi novi oružani sukob

placeholder


Cijeli niz izbornih ciklusa u Bosni i Hercegovini već je protekao sa okrnjenim legitimitetom dijela političkih predstavnika. Skoro 25 god od potpisivanja Daytonskog sporazuma, Bosna je tako i dalje u permanentnoj političkoj krizi, a sada se vidi samo jedno – da se kriza nastavlja.


Iako su novi izbori najavljeni za 2. listopada i neće biti odgađani, barem prema riječima onih koji stoje iza njihove organizacije, i dalje se ne zna po kojim će se pravilima ti izbori održati. Bošnjačke stranke žele status quo, jer njihova zastupljenost dosad za njih nije bila sporna, predstavnici Srba uvijek su nezadovoljni čak i kad imaju izdvojeni status, a Hrvati nikako da prijeđu onu tanku crtu nakon koje će moći reći da je njihovo političko predstavništvo ostvareno. Visoki međunarodni predstavnik u BiH Christian Schmidt pokušava učiniti sve da te tri razine interesa triju konstitutivnih naroda pomiri, ali zasad mu to ne uspjeva. Obeshrabren prijetnjama s kojima se susreće, političkim manipulacijama i ispolitiziranim prosvjedima, opet je jučer odgodio dubinsku izmjenu izbornog zakona koju je bio najavio, i ostavio političarima triju strana da se još barem mjesec dana pokušavaju dogovarati.


Njegov plan predviđao je da se napokon postigne zastupljenost najmanje prisutnog, hrvatskog naroda, ali taktikom koja bi se mogla nazvati elegantnom – da se uvede kvota od 3 posto, a ondje gdje se to ne može ostvariti, kao na područjima gdje je broj Hrvata manji od toga, ostali bi imali obavezu svejedno osigurati njihovu zastupljenost. Mijenjao bi se i broj delegata koji se biraju, pa se može reći da je rješenje s kojim je Schmidt izašao u javnost, odnosno pustio prijedlog u medije na mala vrata, zapravo bio prilično uravnotežen i u konačnici iskomuniciran s predstavnicima Hrvata izravno u BiH, a i putem diplomatskih kontakata s hrvatskom vladom. No, reakcija onih koji žele sačuvati status quo, a to bi u prijevodu značilo bošnjačkih stranaka, bila je brutalna.




Stoga je Schmidt zasad odustao od oktroiranja rješenja i ostavio samim političarima u BiH da se dogovore. To je naravno čista iluzija, jer ako se nisu uspjeli dogovoriti od 1995. godine, sigurno neće ni sada, no kupljeno je još malo vremena da se tenzije sa političkih sastanaka ne preliju masovno i na ulice. Opet gledamo razne vrste “događanja naroda”, pri čemu je jedna mala iskra dovoljna da se plamen rasplamsa i da se usred Europe, u najvećoj krizi od drugog svjetskog rata, ne dogodi novi oružani sukob.


Bosansko-hervegovački političari pokazali su u ovom procesu, kao i već stoput dosad, da nisu dorasli rješavanju problema nego da se vode isključivo svojim nacionalističkim ciljevima i gramzljivo grabe sve pred sobom, samo kako bi minorizirali one druge. Svijest o nekoj modernoj zajedničkoj nadnacionalnoj državi apsolutno ne postoji (ne može se reći “građanskoj državi” jer je to u BiH poprimilo potpuno iskrivljene konotacije kroz politiku Željka Komšića), i ponovno su – svi nezadovoljni. BiH je nevjerojatni amalgam nezadovoljstva, rebus u kojem se uobičajeni politički pojmovi izgovaraju s potpuno drugačijim konotacijama, toga još nema u politološkoj literaturi, to je jednadžba u kojoj uvijek postoji barem jedna nerješiva nepoznanica – uvijek je bar jedna nacija nezadovoljna i smatra se ugroženom od svih ostalih.


Osim ako visokom predstavniku Schmidtu ne pukne film i on ne da ostavku, a nije došao da bi na kraju to učinio, sve je jasnije da će rasplet biti takav da će međunarodna zajednica kroz njegove odluke jednostavno donijeti rješenja koja će se morati poštivati. Time će BiH samo potvrditi da je protektorat kojim upravlja netko drugi, da se izmjene izbornog zakona i dijela ustava moraju oktroirati na silu, jer jednostavno nema unutarnje snage da se nađe rješenje koje bi bilo imalo pravedno i donijelo ravnopravnu zastupljenost svima.


A možda je visoki predstavnik Schmidt i u pravu kad kaže da kad on osobno razgovara s ljudima, posebno mladima u BiH, njihovi stavovi potpuno odudaraju od onoga kako nastupaju političke stranke. On je uvjeren da je politika u BiH čista manipulacija, a da je građanima zapravo dosta sukoba, i da samo žele biti građani svijeta. Nažalost, da bi dokazao da je u pravu, morat će biti još čvršći nego dosad i ne popuštati ultimatumima ulice. Jer ovo što je sada ponudio zaista je ispod očekivanja i nedovoljno. A izbori su za samo dva mjeseca.