Predsjednik Vlade Andrej Plenković baš je vidno uživao predstavljajući jučer reformu poreznog sustava, čiji bi rezultat trebao biti ujedno što i njegov slogan za naredne izbore: »Veće plaće za sve.« Jasno je da Plenković upravo s tom politikom, nakon godina krize, pandemije i ratova, želi na izbore 2024. godine, a pritom bi za ukupni dojam za svoj jučerašnji nastup mogao čuti i rečenicu: »And the Oscar goes to…«. Jer, jasno je da uživa u ulozi koju igra u ovom trenutku.

No, šalu na stranu. Radi se o reformi koja nije samo porezna, već je de facto i reforma lokalne samouprave, i to je najveća vrijednost ovog prijedloga. Prvi put lokalna samouprava i načelnici dobivaju konkretnu autonomiju i ovlasti da na svom području kreiraju ne samo urbanističku ili komunalnu nego i fiskalnu politiku. Limiti su naravno zadani, ali više se na lokalnoj razini nitko neće moći žaliti da nema slobodu da sam kreira ta rješenja.

Iako premijer tvrdi da u tome nema ničeg dnevnopolitičkog, jasno da i tajming ipak itekako ima veze – naime, primjena novih pravila kreće od 1. siječnja 2024. godine, a odluku lokalnih čelnika da na nov način kreiraju svoju fiskalnu politiku i izravno utječu na plaće zaposlenih, birači će ocjenjivati već u narednoj 2025. godini, kad se održavaju novi lokalni izbori. Lokalna samouprava dobiva dakle novi alat za svoje nove politike, za koje će potom direktno odgovarati i svojim građanima. Tome i služe lokalni izbori, kažu u Vladi. I da, u pravu su, bit će zanimljivo pratiti s kakvim programima će kandidati izaći na lokalne izbore 2025. godine. Pritom, HDZ ima mnogo više lokalnih načelnika od SDP-a i ostalih – stoga neće ni oni ostati pošteđeni tog preuzimanja rizika za donošenje odluka.

Uz to, na njih će se uskoro »spustiti« i ovlasti odlučivanja o opterećenosti brojem turista, a imat će slobodu da kao kompenzaciju za ukidanje prireza možda odluče podignuti namete za apartmane i kuće za odmor. To je neka vrsta »poreza na nekretnine« na mala vrata – MMF od Hrvatske to ionako traži, a premijer Plenković ne negira da će se to dogoditi »kad za to dođe vrijeme«. No, također i jasno kaže – sigurno ne sada u zadnjoj godini mandata. I tu, dakle, pušta da lokalne jedinice odrade dio posla za njega, da se vide reakcije javnosti na to. Ali zašto i ne bi? Lokalna samouprava kuka i plače za decentralizacijom već godinama. Pa eto, pazi što želiš da ti se želja ne bi ostvarila!

Pritom je situacija za oporbu neugodna – nije lako kritizirati prijedlog koji ide za povećanjem plaća, ma kakvim alatima se pritom Vlada služila. A onda još i posežu za kontraprijedlozima koji su međutim još problematičniji od Vladinih. Tako SDP izlazi s prijedlogom besplatnih vrtića za svu djecu, ali na način da ta ovlast sa samouprave prijeđe na državni proračun. Odnosno, da država to plati. Dakle, i ono što imaju u svom »portfelju ovlasti« sad žele vraćati državi. Apsurdno, s obzirom na to da najveće gradove baš i drže ljudi iz oporbe, ljevičari ili centristi čiji je glavni predizborni program upravo – decentralizacija.

Tako ispada da nekadašnji slogan SDP-a u Rijeci o »novom ritmu« ima mnogo više veze s Plenkovićem nego s oporbom. Kad se povuče crta, najviše reformi u državi predlažu upravo oni koji su već na vlasti, dok opozicija kaska za tim ritmom, bez svojih kontrarješenja. Uz to, ova Plenkovićeva reforma dosta je slojevita, i zahvaća niz područja, od donacija za sport, do fiskalizacije napojnica za ugostitelje, i naravno pitanja funkcioniranja mirovinskog sustava, tako da je mnogo šira od teme samouprave. Ali jedna od glavnih poruka je i ona – poslodavcima. Pokazalo se da kao što trgovci ne smanjuju cijene ni kad Vlada smanji PDV, ni poslodavci ne povećavaju plaće radnicima čak ni onda kad ih država rastereti. »Ova reforma ne sprečava poslodavce da dižu plaće zaposlenima«, objasnio je Plenković jučer tužnu činjenicu da država više daje građanima, a i poduzetnicima, nego što oni daju svojim zaposlenima, zloupotrebljavajući situaciju u korist svojih profita.

No, to je već druga tema. Možda je riješe stranke lijeve oporbe kad dođu na vlast.