Tko je kome politički tutor, a tko je kome politički mentor? Tko koga ima pravo zvati, a tko misli da pritisak putem javnih prozivki nije pritisak? Kako sačuvati apsolutnu neovisnost od politike, ako se baviš pravosuđem?

To su dileme koje su ostale više-manje neodgovorene na javnom saslušanju glavne državne odvjetnice Zlate Hrvoj Šipek jučer u Saboru na Antikorupcijskom vijeću. Ona tvrdi da je neovisna i da pritisaka na nju nema, niti može biti. To može zvučati “na majke mi”, i na nama je da joj vjerujemo ili ne. Ali svejedno su se jučer dogodile dvije bitne stvari: prvo, glavna državna odvjetnica odazvala se na poziv Nikole Grmoje i oporbe, i došla u Sabor na javno saslušanje, što nije baš najugodnija pozicija sama po sebi. Saslušanje je bilo otvoreno za novinare, kamere, druge zastupnike i cjelokupnu javnost, i svatko je mogao pratiti sjednicu. To je dobrodošao oblik transparentnosti i ipak korak više u pokušajima da se pravosuđe ne samo po pravima, nego i po obavezama izjednači s drugim javnim funkcijama. Ako glavnog odvjetnika bira Sabor, tada ta osoba ima obavezu odgovarati ne samo politici, nego javnosti. Naši tužitelji i suci su uglavnom u dubokoj hladovini, ispod radara, i njihovo izlaganje svjetlu javnosti itekako je korisno, da se podsjete tko ih bira i kome su odgovorni.

I drugo, glavna državna odvjetnica rekla je da nikad nije bila izložena pritisku predsjednika Vlade. To je izrijekom ustvrdila. Dodala je uz to da premijer nema nijednu informaciju koju ne bi trebao znati, a isto vrijedi za predsjednika Republike. “Pokušava se voditi politička borba među stranakama i uvući u to DORH, ali ja u tim igrama nisam, niti neću sudjelovati”, kazala je Hrvoj Šipek. Bili skloni povjerovati u to ili ne, činjenica je da sad pred sobom imamo vrlo jasne riječi glavne držane odvjetnice i ako se u bilo kojem političkom trenutku pokaže da nije tako, ona će odmah morati odstupiti. Dala je javno svoju riječ o tome da pritisaka nema, i sada je za tu riječ možemo držati. Čim se pokaže da nije tako, slijedi odlazak, i nema tog pustog otoka ili vikendice u brdima na koje se Hrvoj Šipek poziva, na kojem je te riječi neće sustići. Ona je ovom izjavom zapečatila svoju karijeru, odnosno dala bianco potpis na vlastiti odlazak ako se pokaže da je drugačije.

A kad je riječ o tutorima i mentorima, koji su se u raspravi isto spominjali, o njima su najviše grmili upravo oni koji i sami pristaju na tu poziciju. Vidljivo je u čiji rog trenutno puše Hrvoje Zekanović, kao i tko suflira Mostu i Nikoli Grmoji. Zekanović često govori ono što ni Plenković ne bi izgovorio, a ide mu u korist, jednako kao što i Grmoja odnosno Most, ima istu misiju kao Milanović, a to je demontaža HDZ-a, pa se u zadnje vrijeme vrlo često poklapaju i u stavovima i u izjavama. I to je golim okom vidljivo.

No, zanimljivo je kako je Hrvoj Šipek jučer dio pažnje usmjerila i na javne kritike koje doživljava upravo od predsjednika Republike koji je osobno proziva da pokrene istragu protiv ministra obrane Marija Banožića. “Zabranjeno je korištenje medija za pritiske”, kazala je ona, govoreći o ovlastima i pravima DORH-a. Da li je pritom mislila na pisanje nekih tjednika, koji su tvrdili da na mjesečnoj bazi odlazi na brifinge kod premijera, ili na samog predsjednika Republike koji joj javno savjetuje protiv koga bi trebala otvarati istrage, to samo ona zna. No, činjenica je da je i to spomenula kao oblik prisile nad DORH-om.

U svakom slučaju, dobro je da je ovo saslušanje održano. To je možda nova dobra praksa i za neke druge dužnosnike koji su na tapeti javnosti, a koji se pokušavaju skrivati od davanja odgovora. Javnost ima pravo čudi i propitivati, i utoliko je Grmojina inicijativa bila dobra. “Možda nećemo dobiti sve odgovore koje tražimo, ali ćemo biti bliže istini”, rekao je jučer Grmoja tijekom rasprave o radu DORH-a. I to je točno, jer neke su dileme jučer ipak otklonjene, a svojom odlučnošću da pred Sabor ipak dođe i odgovara na neugodna pitanja, i glavna državna odvjetnica kupila si je vrijeme za daljnji ostanak na ovoj dužnosti.

Do neke sljedeće afere.