Premijer Andrej Plenković bio je jučer na Baniji, gdje je govorio o obnovi. Koliko god slabo to išlo, on je zadovoljan. Ali i novinare i njega mnogo manje zanima obnova, nego – rekonstrukcija. Većina pitanja zadnjih tjedana tiče se samo jednoga – obnove Vlade.
Rekonstrukciju je potvrdio sam Plenković, a i stranačka tijela još početkom prošlog tjedna, nakon što je jedan ministar uhićen, dva su pod optužnicama, jedna ministrica nema povjerenje u premijera niti on u nju, jednome je svega dosta i želi svojoj (novoj) kući, neki su nevidljivi, neki umorni, a neki jednostavno žele veći utjecaj i još snažnije resore nego sada. No, kako je Plenković jasno i glasno kazao: »Kad ja odlučim, tad će biti«. I to je to. Dotad, premijer se, kako kaže, zabavlja brojnim neistinama, šaranjima i dezinformacijama koje se pišu. »Neka, dali smo vam da se zabavljate«, rekao je. Čini se da je u pravu predsjednik Zoran Milanović koji je prije dva dana rekao kako nema smisla stalno govoriti, pa ni pitati o rekonstrukciji, dok do nje ne dođe. »Ovo je kao neki sajam inovacija. Pa rekonstrukcija se prvo obavi, pa onda objavi«, rekao je. Ustvari slažu se obojica da je to logičan red stvari, problem je samo u tome što se novinari vole zabavljati raznim kombinacijama. Svi nestrpljivi i nervozni, a premijer »cool«. Doduše, razmislit će – minimalno tri tjedna.
U međuvremenu, dok to čekamo, zanimljivo je primijetiti da je upravo premijer Plenković, od svih dosadašnjih premijer, barem u zadnjih 20 godina, onaj koji najviše voli rekonstrukcije. U prvoj fazi u Vladi su bili Martina Dalić, Davor Ivo Stier, nekoliko mostovaca – četiri preciznije, ali te situacije s njihovom smjenom se bar dobro sjećamo, kad je tajnica dobila zadatak da pripremi razrješenja u izravnom prijenosu. Onda su 2019. godine, nakon što su morali otići Gabrijela Žalac i Tomislav Tolušić, došli Vesna Bedeković, Marija Vučković, Ivan Malenica, Gordan Grlić Radman, Marko Pavić i znameniti Bane, Mario Banožić, koji je tada prvo bio ministar državne imovine. Već 2020. bili su novi izbori, i to malo uranjeni zbog situacije s koronom, umjesto u listopadu već u srpnju, pa je dobar dio starog sastava ostao uz Plenkovića i u novom mandatu, a bilo je više-manje mirno do nedavnog uhićenja ministra Darka Horvata. On je pojedinačno zamijenjen Ivanom Paladinom, a sad slijedi i novo osvježenje. Ključno je da je većina u Saboru stabilna i da premijer ima podršku za svoja kadrovska rješenja. Samo Plenki stalan jest. No, ova rekonstrukcija očekuje se s mnogo više nestrpljenja nego prethodne jer se spominje mogućnost da čak sedam ministara bude zamijenjeno. Plenkovićeva Vlada ulazi u drugu polovicu ovog mandata, i on mora dati najjače i najstabilnije – one s kojima će moći dobiti izbore 2024. godine.
Doduše, možda iznenadi i raspiše nove izbore, kao što opozicija traži. Ako bi oni bili u pravu u tome da Plenković zapravo želi otići u Europsku komisiju, onda bi mu se više isplatilo skratiti mandat, pa ne čekati šest godina, nego samo još četiri do odlaska na takvu funkciju. Možda je i to jedna od opcija jer ljudima u Vladi sigurno se ne sviđaju prozivke o tome da se ministri izmjenjuju kao na ringišpilu.
Primjerice, u Milanovićevoj vladi dogodila se tek jedna i pol rekonstrukcija. Onih pola može se pripisati pojedinačnim odlascima Slavka Linića, Radimira Čačića, Nevena Mimice, Mirele Holy i Veljka Ostojića, a u rekonstrukciji koja je potom slijedila zamijenjena su samo dva tadašnja ministra – umjesto Željka Jovanovića i Rajka Ostojića tada su došli Vedran Mornar i Siniša Varga.
Ranije, u ljeto 2002. godine, zbog nesuglasica s glavnim koalicijskim partnerom HSLS-om, premijer Ivica Račan bio je podnio ostavku. No, kako dobiva mandat za sastav nove Vlade, Račan koristi odlazak Dražena Budiše za uvođenje nekih novih ljudi u svoju novu Vladu.
Ivo Sanader nije bilo sklon ovakvim zamjenama: nakon ubojstva Ivane Hodak, Sanader je odlučio smijeniti ministra unutarnjih poslova Berislava Rončevića na čije je mjesto došao Tomislav Karamarko te ministricu pravosuđa Anu Lovrin na čije je mjesto došao Ivan Šimonović. Jadranka Kosor krajem 2012. smijenila je četvero ministara, od kojih su je neki politički debelo nadživjeli.
Uvodnik
Obnova Vlade kao trajni proces
Tihana Tomičić
07. travanj 2022 17:29
Snimio Davor KOVAČEVIĆ
Premijer Andrej Plenković bio je jučer na Baniji, gdje je govorio o obnovi. Koliko god slabo to išlo, on je zadovoljan. Ali i novinare i njega mnogo manje zanima obnova, nego – rekonstrukcija. Većina pitanja zadnjih tjedana tiče se samo jednoga – obnove Vlade.
Rekonstrukciju je potvrdio sam Plenković, a i stranačka tijela još početkom prošlog tjedna, nakon što je jedan ministar uhićen, dva su pod optužnicama, jedna ministrica nema povjerenje u premijera niti on u nju, jednome je svega dosta i želi svojoj (novoj) kući, neki su nevidljivi, neki umorni, a neki jednostavno žele veći utjecaj i još snažnije resore nego sada. No, kako je Plenković jasno i glasno kazao: »Kad ja odlučim, tad će biti«. I to je to. Dotad, premijer se, kako kaže, zabavlja brojnim neistinama, šaranjima i dezinformacijama koje se pišu. »Neka, dali smo vam da se zabavljate«, rekao je. Čini se da je u pravu predsjednik Zoran Milanović koji je prije dva dana rekao kako nema smisla stalno govoriti, pa ni pitati o rekonstrukciji, dok do nje ne dođe. »Ovo je kao neki sajam inovacija. Pa rekonstrukcija se prvo obavi, pa onda objavi«, rekao je. Ustvari slažu se obojica da je to logičan red stvari, problem je samo u tome što se novinari vole zabavljati raznim kombinacijama. Svi nestrpljivi i nervozni, a premijer »cool«. Doduše, razmislit će – minimalno tri tjedna.
U međuvremenu, dok to čekamo, zanimljivo je primijetiti da je upravo premijer Plenković, od svih dosadašnjih premijer, barem u zadnjih 20 godina, onaj koji najviše voli rekonstrukcije. U prvoj fazi u Vladi su bili Martina Dalić, Davor Ivo Stier, nekoliko mostovaca – četiri preciznije, ali te situacije s njihovom smjenom se bar dobro sjećamo, kad je tajnica dobila zadatak da pripremi razrješenja u izravnom prijenosu. Onda su 2019. godine, nakon što su morali otići Gabrijela Žalac i Tomislav Tolušić, došli Vesna Bedeković, Marija Vučković, Ivan Malenica, Gordan Grlić Radman, Marko Pavić i znameniti Bane, Mario Banožić, koji je tada prvo bio ministar državne imovine. Već 2020. bili su novi izbori, i to malo uranjeni zbog situacije s koronom, umjesto u listopadu već u srpnju, pa je dobar dio starog sastava ostao uz Plenkovića i u novom mandatu, a bilo je više-manje mirno do nedavnog uhićenja ministra Darka Horvata. On je pojedinačno zamijenjen Ivanom Paladinom, a sad slijedi i novo osvježenje. Ključno je da je većina u Saboru stabilna i da premijer ima podršku za svoja kadrovska rješenja. Samo Plenki stalan jest. No, ova rekonstrukcija očekuje se s mnogo više nestrpljenja nego prethodne jer se spominje mogućnost da čak sedam ministara bude zamijenjeno. Plenkovićeva Vlada ulazi u drugu polovicu ovog mandata, i on mora dati najjače i najstabilnije – one s kojima će moći dobiti izbore 2024. godine.
Doduše, možda iznenadi i raspiše nove izbore, kao što opozicija traži. Ako bi oni bili u pravu u tome da Plenković zapravo želi otići u Europsku komisiju, onda bi mu se više isplatilo skratiti mandat, pa ne čekati šest godina, nego samo još četiri do odlaska na takvu funkciju. Možda je i to jedna od opcija jer ljudima u Vladi sigurno se ne sviđaju prozivke o tome da se ministri izmjenjuju kao na ringišpilu.
Primjerice, u Milanovićevoj vladi dogodila se tek jedna i pol rekonstrukcija. Onih pola može se pripisati pojedinačnim odlascima Slavka Linića, Radimira Čačića, Nevena Mimice, Mirele Holy i Veljka Ostojića, a u rekonstrukciji koja je potom slijedila zamijenjena su samo dva tadašnja ministra – umjesto Željka Jovanovića i Rajka Ostojića tada su došli Vedran Mornar i Siniša Varga.
Ranije, u ljeto 2002. godine, zbog nesuglasica s glavnim koalicijskim partnerom HSLS-om, premijer Ivica Račan bio je podnio ostavku. No, kako dobiva mandat za sastav nove Vlade, Račan koristi odlazak Dražena Budiše za uvođenje nekih novih ljudi u svoju novu Vladu.
Ivo Sanader nije bilo sklon ovakvim zamjenama: nakon ubojstva Ivane Hodak, Sanader je odlučio smijeniti ministra unutarnjih poslova Berislava Rončevića na čije je mjesto došao Tomislav Karamarko te ministricu pravosuđa Anu Lovrin na čije je mjesto došao Ivan Šimonović. Jadranka Kosor krajem 2012. smijenila je četvero ministara, od kojih su je neki politički debelo nadživjeli.