U tenzijama koje dominiraju političkim eterom uoči današnje proslave 25. obljetnice Oluje, dok se s nestrpljenjem čeka koliko će se branitelja pojaviti u majicama HOS-a s pozdravom ZDS, dok se čeka hoće li se predsjednik Milanović i premijer Plenković opet porječkati ili će netko od njih i napustiti skup u Kninu, na neki način ispod radara ostaje aspekt koji govori o poziciji samog SDSS-a uoči proslave u Kninu. Uz sve pohvale Borisu Miloševiću, novom potpredsjedniku Vlade koji je odlučio otići u Knin, na neki način bez posebne analize prolazi taj potez u odnosu na politiku Srbije, a on u velikoj mjeri govori kako se srpska nacionalna manjina ovime do kraja emancipira od politike Beograda, ili Banje Luke.
Dok se u srbijanskoj javnosti i posebno u medijima vrlo negativno komentira odluka SDSS-a i Borisa Miloševića da se ode u Knin, u hrvatskim medijima gotovo nezapaženo prolazi ta činjenica da je SDSS kao politički predstavnik Srba u Hrvatskoj ovom odlukom ujedno uvelike promijenio svoju poziciju prema politici Srbije. Naime, sve ove godine Beograd je Oluju nazivao isključivo etničkim čišćenjem, pa se upravo očekuje da se u Srbiji otkrije još jedan spomenik »žrtvama etničkog čišćenja u Oluji«, dok su u SDSS-u oduvijek vrlo pažljivo vagali riječi kojima će govoriti o tim događanjima, posebno onima nakon same akcije. Sada, nakon odluke da Milošević u Knin doista i ode, događa se značajan otklon političkih predstavnika Srba u Hrvatskoj u odnosu na dominantni narativ koji o tim događanjima vlada u Srbiji.
Kad je riječ o Borisu Miloševiću, on je pripadnik generacije koja nije ni mogla imati nikakve osobne veze s ratom i tim događanjima. Vidimo da je zastupnica Anja Šimpraga 1995. godine imala doslovno osam godina, a Milošević 21 godinu i nije sudjelovao u ratu, jer je rat započeo kad je on imao tek 17 godina, ali njegov otac jest, i to u Hrvatskoj vojsci u Šibeniku. Stoga nije nikakvo čudo što ti ljudi, bez obzira i na osobne tragedije koje su proživjeli i o kojima su odvažno javno progovorili, žele Hrvatsku bez opterećenja otprije 25 godina. Vidljivo je i da praktički nema nikakvih odskakanja u komentarima Miloševićeva čina ni od drugih aktera politike Srba u Hrvatskoj, ni u Vukovaru, niti igdje drugdje, što je također veoma značajno. No, bit priče dao je jučer sam premijer Andrej Plenković koji je na pitanje o negativnim reakcijama iz Srbije rekao kako je obilježavanje Oluje, kao i sudjelovanje političkih predstavnika Srba u Hrvatskoj u tome, unutarnja stvar Hrvatske. Tu se radi, rekao je, o odnosima između Vlade, koalicijskog partnera SDSS-a i srpske manjine unutar Hrvatske. »Naše odluke donosimo za nas«, rekao je. No, nije bitno samo što je to rekao Plenković, nego je bitno da to misli i SDSS. I dapače, pokazuje, izravnim sudjelovanjem Miloševića na proslavi u Kninu.
Naravno, iako premijer tvrdi da odlazak ministra Tome Medveda u Grubore krajem ovog mjeseca nije »quid pro quo«, vezana trgovina, jasno je da će politički predstavnik Srba u Hrvatskoj, dakle SDSS, od cijele ove situacije imati itekako koristi za same pripadnike srpske manjine u Hrvatskoj. Prvo i osnovno, riječ je o ulaganjima vlasti u elektrifikaciju zabačenih sela gdje žive Srbi u Hrvatskoj, a koja su nakon Oluje ostala bez struje, ili vode, pa povratnici u njima doista još uvijek žive ispod civilizacijskog minimuma. To nije skupo ulaganje, već je također gesta ove vlasti, koju uostalom sad zajedno s HDZ-om, i formalno čini SDSS. No, tu je svakako i pitanje nekih drugih političkih gesta, pa se svakako do kraja mandata ove Vlade može očekivati i promjena odnosa prema pozdravu ZDS. On se i dalje neće zabranjivati, kako se ne bi iritirala krajnja desnica i donosilo nove prijepore u društvo, no bit će sveden isključivo na komemorativnu ulogu za pripadnike HOS-a, dok za njega u javnom prostoru sigurno više neće biti tolerancije.
Nakon ove proslave Oluje, dakle, definitivno se može očekivati da bilo kakva pitanja koja se tiču srpske manjine u Hrvatskoj, ostanu nadalje isključivo u sferi unutarnjih odnosa Hrvatske, i to je možda jedna od najvažnijih stvari kad je sudjelovanje SDSS-a u proslavi u Kninu u pitanju.
Tihana Tomičić
Nova emancipacija od Beograda
Tihana Tomičić
05. kolovoz 2020 12:00
foto Hrvoje Jelavić PIXSELL
U tenzijama koje dominiraju političkim eterom uoči današnje proslave 25. obljetnice Oluje, dok se s nestrpljenjem čeka koliko će se branitelja pojaviti u majicama HOS-a s pozdravom ZDS, dok se čeka hoće li se predsjednik Milanović i premijer Plenković opet porječkati ili će netko od njih i napustiti skup u Kninu, na neki način ispod radara ostaje aspekt koji govori o poziciji samog SDSS-a uoči proslave u Kninu. Uz sve pohvale Borisu Miloševiću, novom potpredsjedniku Vlade koji je odlučio otići u Knin, na neki način bez posebne analize prolazi taj potez u odnosu na politiku Srbije, a on u velikoj mjeri govori kako se srpska nacionalna manjina ovime do kraja emancipira od politike Beograda, ili Banje Luke.
Dok se u srbijanskoj javnosti i posebno u medijima vrlo negativno komentira odluka SDSS-a i Borisa Miloševića da se ode u Knin, u hrvatskim medijima gotovo nezapaženo prolazi ta činjenica da je SDSS kao politički predstavnik Srba u Hrvatskoj ovom odlukom ujedno uvelike promijenio svoju poziciju prema politici Srbije. Naime, sve ove godine Beograd je Oluju nazivao isključivo etničkim čišćenjem, pa se upravo očekuje da se u Srbiji otkrije još jedan spomenik »žrtvama etničkog čišćenja u Oluji«, dok su u SDSS-u oduvijek vrlo pažljivo vagali riječi kojima će govoriti o tim događanjima, posebno onima nakon same akcije. Sada, nakon odluke da Milošević u Knin doista i ode, događa se značajan otklon političkih predstavnika Srba u Hrvatskoj u odnosu na dominantni narativ koji o tim događanjima vlada u Srbiji.
Kad je riječ o Borisu Miloševiću, on je pripadnik generacije koja nije ni mogla imati nikakve osobne veze s ratom i tim događanjima. Vidimo da je zastupnica Anja Šimpraga 1995. godine imala doslovno osam godina, a Milošević 21 godinu i nije sudjelovao u ratu, jer je rat započeo kad je on imao tek 17 godina, ali njegov otac jest, i to u Hrvatskoj vojsci u Šibeniku. Stoga nije nikakvo čudo što ti ljudi, bez obzira i na osobne tragedije koje su proživjeli i o kojima su odvažno javno progovorili, žele Hrvatsku bez opterećenja otprije 25 godina. Vidljivo je i da praktički nema nikakvih odskakanja u komentarima Miloševićeva čina ni od drugih aktera politike Srba u Hrvatskoj, ni u Vukovaru, niti igdje drugdje, što je također veoma značajno. No, bit priče dao je jučer sam premijer Andrej Plenković koji je na pitanje o negativnim reakcijama iz Srbije rekao kako je obilježavanje Oluje, kao i sudjelovanje političkih predstavnika Srba u Hrvatskoj u tome, unutarnja stvar Hrvatske. Tu se radi, rekao je, o odnosima između Vlade, koalicijskog partnera SDSS-a i srpske manjine unutar Hrvatske. »Naše odluke donosimo za nas«, rekao je. No, nije bitno samo što je to rekao Plenković, nego je bitno da to misli i SDSS. I dapače, pokazuje, izravnim sudjelovanjem Miloševića na proslavi u Kninu.
Naravno, iako premijer tvrdi da odlazak ministra Tome Medveda u Grubore krajem ovog mjeseca nije »quid pro quo«, vezana trgovina, jasno je da će politički predstavnik Srba u Hrvatskoj, dakle SDSS, od cijele ove situacije imati itekako koristi za same pripadnike srpske manjine u Hrvatskoj. Prvo i osnovno, riječ je o ulaganjima vlasti u elektrifikaciju zabačenih sela gdje žive Srbi u Hrvatskoj, a koja su nakon Oluje ostala bez struje, ili vode, pa povratnici u njima doista još uvijek žive ispod civilizacijskog minimuma. To nije skupo ulaganje, već je također gesta ove vlasti, koju uostalom sad zajedno s HDZ-om, i formalno čini SDSS. No, tu je svakako i pitanje nekih drugih političkih gesta, pa se svakako do kraja mandata ove Vlade može očekivati i promjena odnosa prema pozdravu ZDS. On se i dalje neće zabranjivati, kako se ne bi iritirala krajnja desnica i donosilo nove prijepore u društvo, no bit će sveden isključivo na komemorativnu ulogu za pripadnike HOS-a, dok za njega u javnom prostoru sigurno više neće biti tolerancije.
Nakon ove proslave Oluje, dakle, definitivno se može očekivati da bilo kakva pitanja koja se tiču srpske manjine u Hrvatskoj, ostanu nadalje isključivo u sferi unutarnjih odnosa Hrvatske, i to je možda jedna od najvažnijih stvari kad je sudjelovanje SDSS-a u proslavi u Kninu u pitanju.