Tihana Tomičić

Normalno? Baš i ne

Tihana Tomičić

Snimio Davor KOVAČEVIĆ

Snimio Davor KOVAČEVIĆ

Politička scena sada izgleda svakako, samo ne normalno

placeholder


Između Pantovčaka i Banskih dvora ipak nema dedramatizacije: predsjednik Zoran Milanović i dalje prekomjerno granatira iz višenamjenske hrvatske strojnice, a s druge strane premijeru Andreju Plenkoviću mora da je horoskop ovih dana izrazito loš. Osim sukoba s predsjednikom, koji ne pokazuje znakove smirivanja unatoč pomirbenom tonu kojega je Plenković na Vijeću za obranu i Vijeću za nacionalnu sigurnost bio ponudio, sada ima i novi slučaj vezan uz bivšu ministricu i članicu Predsjedništva HDZ-a Gabrijelu Žalac. A na sve odgovara kako su »pravosudna tijela neovisna« – u što se jedino možemo i uzdati.


No, tema tjedna svakako je odnos Milanović – Plenković. Kako je poznato, »dva brda« nisu u utorak uspjela postići dogovor ni oko čega, nakon što je predsjednik Republike inzistirao da se u zajedničkom priopćenju kaže da stanje u Hrvatskoj vojsci »nije zadovoljavajuće«. Premijer Plenković sa svojim timom to je – logično – odbio, jer bi u tom slučaju morao smjenjivati svog ministra obrane Marija Banožića, a to sada svakako (još) nije spreman. No, ključnom se sada čini uloga načelnika Glavnog stožera Roberta Hranja, za kojeg se tvrdi da mu je Milanović bio zabranio na tom sastanku da odgovara na dio pitanja, odnosno sugerirao mu da to ne čini, a nakon svega jučer poslijepodne došlo je još jedno priopćenje generala Hranja – poslano putem Ureda predsjednika Zorana Milanovića.


To nije prvi put da Pantovčak tumači stavove načelnika Glavnog stožera Oružanih snaga, što dodatno komplicira situaciju oko sukoba nadležnosti dviju razina vlasti. Jasno je da je svojim sinoćnjim priopćenjem u kojem Hranj govori kako je »uvjeren da je na sastanku Vijeća za obranu, u skladu s vlastitim spoznajama i znanjima, odgovorio na sva postavljena pitanja«, dok istodobno iz Banskih dvora tvrde i tumače drugačije, samo dodatno oslabljena njegova pozicija.




Čini se, po svemu sudeći, da je general Hranj pod velikim pritiskom Pantovčaka. Ali sama činjenica da osoba na takvoj dužnosti jest uopće pod bilo čijim političkim pritiskom, za Hrvatsku nije i ne može biti dobra. Čak i ako mu je predsjednik Milanović neupitno jedini šef, korištenje vojske, pa tako i nabavke novih vojnih vozila »Bradley« koje u priču sad uvodi predsjednik, za dnevnopolitičke svrhe ne može biti dobro. A ovdje bazično nije riječ o stanju u HV-u, nego nažalost samo o političkom sukobu dviju ključnih političkih figura, gdje najmanje mjesta može biti vojsci.


U Banskim dvorima vjerojatno misle da Pantovčak pritišće izravno ne samo generala Hranja, nego i dio političara koji su prisiljeni izjašnjavati se javno o tome poput ljudi iz saborskog Odbora za obranu, a moguće i dio novinara pa zato premijer govori neizravno o tome da postoji političko-medijski komplot koji savršeno odgovara kombinaciji ljevičara-mrzitelja svega HDZ-ovog i krajnje desnice koja ima isti cilj, a to je oslabiti Plenkovićev HDZ.


Nije to jako pogrešan stav, jer jednako koliko ljevica potpuno legitimno želi slabljenje ili pad HDZ-a, još je za njega možda i gora kombinacija u kojoj se krajnja desnica sada okreće upravo k Milanoviću, kao realno jedinoj realnoj oporbi Plenkoviću. On do njih dolazi upravo kontaktima putem udruga branitelja, s obzirom na to da je kao vrhovni zapovjednik HV-a sada zainteresiran za njihove probleme. U tom kontekstu, prima čak i neke posve bizarne i apsolutno nerelevantne braniteljske udruge katoličkog predznaka, ali bez obzira na to – uspijeva im se približiti, kao da cijele te 2015. godine, plinskih boca i šatora nikad nije ni bilo. Upravo je ta desnica, što desnija to korisnija, najbolja moneta za potkusurivanje aktualne vlasti.


No, tu su pritom dva dodatna aspekta: prvo, javni diskurs, koji je potpuno neprimjeren. I drugo, činjenica da Plenković u rukama ima izvršnu vlast i odgovornost donošenja odluka o COVID-mjerama, ekonomskim mjerama kojima će se ublažiti kriza i sve ostalo što na grbači ima svaka vlada, dok su predsjednikove ovlasti znatno manje i on se ima prilike, vremena i volje zabavljati pitanjem što točno jesu, a što nisu njegove ovlasti. Pa tako i ovlasti ministra obrane.


No, realno, to građane apsolutno ne zanima, sve dok sustav funkcionira normalno. Oni se samo mogu pitati jesu li zbivanja zadnjih dana i tjedana ono »normalno« za što su glasali većinski prije gotovo dvije godine. Jer, politička scena sada izgleda svakako, samo ne normalno.