Uvodnik

Ne puštajte ih same

Tihana Tomičić

Foto Damir Sencar/HINA/POOL/PIXSELL

Foto Damir Sencar/HINA/POOL/PIXSELL

Njihovo prepucavanje na ovoj temi neće prestati, to je jasno. Milanović se pokušava zaštititi od neugodne situacije u kojoj se našao, Plenković želi dokazati da u borbi protiv korupcije kod njega nema zaštićenih

placeholder


Zoran Milanović i Andrej Plenković rade odličan posao: razgovori s čelnim ljudima dominantnih nacionalnih stranaka u BiH zacijelo idu u smjeru poboljšavanja unutarnjih odnosa u toj susjednoj državi. Dolazak prvo Milorada Dodika bio je veliko iznenađenje, no sada kad dolaze i predstavnici druga dva politička naroda u BiH, pokazuje se da je riječ o planiranom i organiziranom posjetu s ciljem poboljšanja političkih odnosa u BiH. Vjerojatno i pod kapom EU-a.



Slično je bilo i s proslavom Oluje: zajedničko potpuno slaganje oko odnosa prema manjinama, pobjedničkom, ali racionalnom pristupu ulozi Hrvatske u Oluji, zajednički istupi i zajedničke, unisone poruke.


Možda se čak i oko novih veleposlanika budu dogovorili bez puno buke.




No, sve su to u neku ruku teme koje se tiču ukupnih društvenih odnosa u Europi, gdje se i odnos Hrvatske prema manjinama, i odnos prema susjednoj rahloj BiH, pa i kadriranje hrvatskih predstavnika u tim europskim državama, odvija pod paskom Bruxellesa i globalne politike. Ili se pak radi o poslovima koje odrađuju njihovi suradnici.


Ali kad su jedan na jedan, kad su na tapetu hrvatske teme, a posebno sada afera Janaf i afera Klub – nema spasa, njihov konflikt ne prestaje i neće tako brzo ni prestati.


Premijer Plenković je ponešto oprezniji pa se ne upušta u odlaske u razne klubove, vjerojatno zato jer tamo šalje svoje emisare pa se može uvjerljivo praviti da ništa ni o čemu ne zna.


A predsjednik Milanović pati od enormne znatiželje, ne sjedi doma i ne broji očenašeke, on mora sam sve vidjeti i sam svugdje otići, pa tako i u sporni klub.


No, stvar nije neozbiljna, mada se na prvi pogled može tako činiti sa štorijama o ostacima ribe koje je trebalo pojesti, s proslavama Martinja, hostesama i brojačima novca, s podrumskim prostorijama bez signala i mobitelima spremljenim u kutijama na ulazu u klub.


Pritom, Milanović minorizira cijelu ovu situaciju, kaže »pa neću ja u lockdownu sjediti doma, to je moj posao«. Najprije se baš ne sjeća kad je bio, onda se sjeti da je bio u lockdownu. Zbog kršenja lockdowna razni ministri po Europi davali su ostavke ovog proljeća – za našeg predsjednika Republike to nije nikakav problem, u njegovim izjavama zadnjih dana svaka od tih situacija je potpuno banalizirana i trivijalizirana.


On evidentno želi podcijeniti značaj svojih dolazaka na to mjesto, pa čak i dolazaka Plenkovićevih ministara. No, ostaje prostor za dva neodgovorena pitanja: je li nam predsjednik najprije preskočio reći istinu o tome da ne zna kad je tamo bio, i također jesu li njegove pomalo nervozne reakcije na cijelu ovu situaciju samo preveniranje situacije u kojoj bi u javnost mogli procuriti transkripti njegovih razgovora s Draganom Kovačevićem i ostalima u tom klubu.


»Ja pazim što govorim«, kaže Milanović, i to uopće nije sporno, možda su zaista raspravljali samo o tome je li bolja orada ili brancin, no činjenica je da je niz informacija iz ovog slučaja već iscurio van, i da nema garancije da netko neće zloupotrijebiti i njegove riječi izgovorene na sastancima u klubu.


Što god pisalo u tim transkriptima, skinutima tijekom prisluškivanja osumnjičenih osoba u aferi Janaf, može se (zlo)upotrijebiti protiv Milanovića, i on je toga svjestan te vjerojatno zato unaprijed minorizira sve što se ondje događalo. No, posljedica je da svojim izjavama dovodi u pitanje kredibilnost svih institucija, DORH-a, Uskoka, svih redom, a to sigurno nije dobro, jer upravo on bi trebao biti branitelj neovisnosti tih tijela.


S druge strane, premijer Plenković ima mnogo komotniju poziciju – nije bio u klubu, a i tvrdi da o istrazi ništa nije znao. No, moguće je da je Milanović u pravu, i da je upravo u tome problem jer je morao znati budući da se radilo o istrazi koja se ticala osobe koja vodi strateški važnu državnu tvrtku, Janaf.



Njihovo prepucavanje na ovoj temi neće prestati, to je jasno. Milanović se pokušava zaštititi od neugodne situacije u kojoj se našao, Plenković želi dokazati da u borbi protiv korupcije kod njega nema zaštićenih. No, njihova prepirka mogla bi naštetiti obojici – tjeraju King Konga, istjerat će same sebe.