No, da se ne bismo prerano poveselili ovom detantu, idućih dana ćemo vidjeti smatra li i predsjednik Milanović da je »sjednica bila sjajna«. On sinoć nije davao izjave jer se službeno izašlo s priopćenjem
Da se češće viđaju, više bi se voljeli. Odvojenost im teško pada, s obzirom na to da su navikli godinama biti zajedno. Daleko od očiju, daleko od srca. Sve ovo što ovim opisima izgleda kao petparački ljubić zapravo je rezime jučerašnje sjednice VNS-a, nakon koje je jedini zaključak da si Zoran Milanović i Andrej Plenković bolno nedostaju, jer kad se vide – ruže procvjetaju.
Ovo je bio sjajan sastanak. Postigli smo konsenzus oko najvažnijih točaka. Suglasje oko većine tema. Zajednički nazivnik smo uspješno našli, rekao je premijer Plenković nakon VNS-a. Milanović se nije očitovao. Ni ne mora. Od jučer, sa svim što Plenković kaže, on se slaže.
Naravno, stvari nisu tako doslovne, i jedan randes-vous ne može riješiti sve probleme u vezi, ali sigurno je da je za njih dvojicu, kao i svaki par s poteškoćama u komunikaciji, ipak najbolje da se što češće sastaju i drže zajedno. Te da uživo rješavaju svoje nesuglasice. Jer kad se u sve umiješaju javnost i mediji, stvar postaje samo još gora, i od ljubića učas smo u pravoj meksičkoj sapunici, s puno strasti i ponekom kuburom.
Šalu na stranu – sjednica VNS-a, na kojoj su se dva čelna čovjeka države usuglasila oko ocjene svih bitnih pitanja, doista je pokazala da je mnogo važnije razgovarati nego se prepucavati doskočicama i pošalicama. Drugačije je kad se razgovara u institucijama, i zato je dobro da je VNS održan baš u zgradi Vlade, i drugačije je kad se razgovara oči u oči, nego preko posrednika, koji – budimo iskreni – vole dolijevati ulje na vatru da bi postigli gledanost svojih emisija i čitanost svojih portala. Sad se vidi da bi bilo najbolje da se sjednica Vijeća za nacionalnu sigurnost održala odmah, ad hoc, nakon terorističkog napada na Markovu trgu početkom listopada – svih ovih svađa i potpuno nedoličnih izjava obojice čelnika tada ne bi ni bilo.
Potres u ožujku u Zagrebu itekako je pokazao da se predsjednik i premijer mogu sastati odmah, momentalno, ako situacija to nalaže. Odgađanjem sjednice VNS-a, kad se krenulo s prepucavanjima oko lokacije, datuma i dnevnog reda, valjda su i Milanović i Plenković zapravo htjeli poručiti da kriza u Hrvatskoj ipak nije toliko snažna, kad mogu mjesec dana vrludati oko toga, bez suvislog obrazloženja za javnost.
Ono što je na kraju, nakon sjednice, dominiralo u zaključcima analitičara jest da je najvažnije da su se dva čelnika složila oko formulacije čina napada na Vladu na Mrkovu trgu – da je riječ o aktu terorizma. To je važno ne samo zbog činjenice da su se njih dvojica napokon oko nečega složili, nego ipak mnogo više zato da bi se ubuduće sve mjere u sličnim situacijama mogle tretirati na isti način. Terorizam je najteže moguće kazneno djelo protiv ljudskosti, ali i protiv institucija neke države, i upravo je zato važno da su njih dvojica postigli suglasje u toj formulaciji.
Sjećamo se da su prve reakcije predsjednika Milanovića po tom pitanju bile ambivalentne. Iako je bio odmah ponudio pomoć premijeru, kasnije je imao ponešto drugačije poimanje toga čina, a kad su uz to eskalirale optužbe premijera da je baš on svojom retorikom i sam potpirivao protivnike hrvatskih institucija, nije čudo da je njihov sukob bio eskalirao.
No, sada su se srećom prizvali pameti, napokon sastali i – nadajmo se – prekinuli kanonadu koja je već bila počela opterećivati javnost. Naime, u vremenu krize kakvo je ovo, možda najvažnije od svega da bi sustav normalno funkcionirao, jest povjerenje građana u institucije. Milanović i Plenković možda čak nisu ni imali problem sa svojim rejtinzima koji su u ovoj polarizaciji rasli obojici, no s druge strane dogodio se drastičan pad povjerenja građana u institucije. A to je najmanje potrebno u času dok zdravstveni i socijalni sustav gotovo pa puca pod pritiskom epidemije.
No, da se ne bismo prerano poveselili ovom detantu, idućih dana ćemo vidjeti smatra li i predsjednik Milanović da je »sjednica bila sjajna«. On sinoć nije davao izjave jer se službeno izašlo s priopćenjem, pa nam još preostaje uvjeriti se jesu li ratne sjekire doista zakopane. I hoće li se njih dvojica napokon rukovati, makar metaforički kad ne smiju fizički.
UVODNIK
Napokon, detant!
Tihana Tomičić
24. studeni 2020 17:35
Foto: Darko Jelinek
No, da se ne bismo prerano poveselili ovom detantu, idućih dana ćemo vidjeti smatra li i predsjednik Milanović da je »sjednica bila sjajna«. On sinoć nije davao izjave jer se službeno izašlo s priopćenjem
Da se češće viđaju, više bi se voljeli. Odvojenost im teško pada, s obzirom na to da su navikli godinama biti zajedno. Daleko od očiju, daleko od srca. Sve ovo što ovim opisima izgleda kao petparački ljubić zapravo je rezime jučerašnje sjednice VNS-a, nakon koje je jedini zaključak da si Zoran Milanović i Andrej Plenković bolno nedostaju, jer kad se vide – ruže procvjetaju.
Ovo je bio sjajan sastanak. Postigli smo konsenzus oko najvažnijih točaka. Suglasje oko većine tema. Zajednički nazivnik smo uspješno našli, rekao je premijer Plenković nakon VNS-a. Milanović se nije očitovao. Ni ne mora. Od jučer, sa svim što Plenković kaže, on se slaže.
Naravno, stvari nisu tako doslovne, i jedan randes-vous ne može riješiti sve probleme u vezi, ali sigurno je da je za njih dvojicu, kao i svaki par s poteškoćama u komunikaciji, ipak najbolje da se što češće sastaju i drže zajedno. Te da uživo rješavaju svoje nesuglasice. Jer kad se u sve umiješaju javnost i mediji, stvar postaje samo još gora, i od ljubića učas smo u pravoj meksičkoj sapunici, s puno strasti i ponekom kuburom.
Šalu na stranu – sjednica VNS-a, na kojoj su se dva čelna čovjeka države usuglasila oko ocjene svih bitnih pitanja, doista je pokazala da je mnogo važnije razgovarati nego se prepucavati doskočicama i pošalicama. Drugačije je kad se razgovara u institucijama, i zato je dobro da je VNS održan baš u zgradi Vlade, i drugačije je kad se razgovara oči u oči, nego preko posrednika, koji – budimo iskreni – vole dolijevati ulje na vatru da bi postigli gledanost svojih emisija i čitanost svojih portala. Sad se vidi da bi bilo najbolje da se sjednica Vijeća za nacionalnu sigurnost održala odmah, ad hoc, nakon terorističkog napada na Markovu trgu početkom listopada – svih ovih svađa i potpuno nedoličnih izjava obojice čelnika tada ne bi ni bilo.
Potres u ožujku u Zagrebu itekako je pokazao da se predsjednik i premijer mogu sastati odmah, momentalno, ako situacija to nalaže. Odgađanjem sjednice VNS-a, kad se krenulo s prepucavanjima oko lokacije, datuma i dnevnog reda, valjda su i Milanović i Plenković zapravo htjeli poručiti da kriza u Hrvatskoj ipak nije toliko snažna, kad mogu mjesec dana vrludati oko toga, bez suvislog obrazloženja za javnost.
Ono što je na kraju, nakon sjednice, dominiralo u zaključcima analitičara jest da je najvažnije da su se dva čelnika složila oko formulacije čina napada na Vladu na Mrkovu trgu – da je riječ o aktu terorizma. To je važno ne samo zbog činjenice da su se njih dvojica napokon oko nečega složili, nego ipak mnogo više zato da bi se ubuduće sve mjere u sličnim situacijama mogle tretirati na isti način. Terorizam je najteže moguće kazneno djelo protiv ljudskosti, ali i protiv institucija neke države, i upravo je zato važno da su njih dvojica postigli suglasje u toj formulaciji.
Sjećamo se da su prve reakcije predsjednika Milanovića po tom pitanju bile ambivalentne. Iako je bio odmah ponudio pomoć premijeru, kasnije je imao ponešto drugačije poimanje toga čina, a kad su uz to eskalirale optužbe premijera da je baš on svojom retorikom i sam potpirivao protivnike hrvatskih institucija, nije čudo da je njihov sukob bio eskalirao.
No, sada su se srećom prizvali pameti, napokon sastali i – nadajmo se – prekinuli kanonadu koja je već bila počela opterećivati javnost. Naime, u vremenu krize kakvo je ovo, možda najvažnije od svega da bi sustav normalno funkcionirao, jest povjerenje građana u institucije. Milanović i Plenković možda čak nisu ni imali problem sa svojim rejtinzima koji su u ovoj polarizaciji rasli obojici, no s druge strane dogodio se drastičan pad povjerenja građana u institucije. A to je najmanje potrebno u času dok zdravstveni i socijalni sustav gotovo pa puca pod pritiskom epidemije.
No, da se ne bismo prerano poveselili ovom detantu, idućih dana ćemo vidjeti smatra li i predsjednik Milanović da je »sjednica bila sjajna«. On sinoć nije davao izjave jer se službeno izašlo s priopćenjem, pa nam još preostaje uvjeriti se jesu li ratne sjekire doista zakopane. I hoće li se njih dvojica napokon rukovati, makar metaforički kad ne smiju fizički.