Piše Tihana TOMIČIĆ

Nadstranački most

Tihana Tomičić

Foto Sergej Drechsler

Foto Sergej Drechsler

Dobili smo građevinsko čudo, a i političku i simboličku poveznicu cijele Hrvatske.

placeholder


Ma kako to mislite što će nam most? Pa bez njega smo kao bez pola jedne ruke bili, kao da nam je jedna ruka bila slomljena ovih trideset godina, Hrvatska nije bila spojena, sada napokon imamo obje ruke – jedna je od izjava stanovnika Brijeste uoči sinoćnjeg otvorenja Pelješkog mosta. Dobili smo građevinsko čudo, a i političku i simboličku poveznicu cijele Hrvatske.


Toliko je prepreka bilo tome da Hrvatska bude cjelovita, najprije rat, pa okupacija dijela teritorija, pa Oluja, pa tek onda mirna reintegracija, a jug Hrvatske je cijelo vrijeme čekao. I evo dočekao. Doista se s ponosom sinoć mogla pratiti svečanost na početku mosta koji su gradile razne vlade, a dovršila aktualna vlada uz dva ključna čovjeka, samog premijera i ministra infrastrukture, sve uz pomoć Europske unije. Ne samo Jeana Clauda, kako se pohvalio premijer Andrej Plenković govoreći o dramatičnim danima u kojima se odlučivalo hoće li se most nastaviti graditi, ili će radovi zauvijek biti prekinuti. Tadašnji šef Europske komisije Jean Claude Juncker reagirao je na traženja hrvatskih vlasti, i odobrio injekciju od 85 posto europskog novca za gradnju mosta. Ne čudi stoga da je Komisija i jučer reagirala, porukom kako je most važan za Hrvatsku, ali i za Europsku uniju, kao jedan čvor na trasi koja će jednom povezivati sjever i jug Europe, sve do Grčke i Turske. U vremenu u kojem se kreiraju novi geopolitički vektori, nakon nove podjele istoka i zapada oko Ukrajine, položaj Hrvatske je izuzetno važan, jednako kao što je važna i uloga aktualne hrvatske vlade u europskoj politici. Uostalom, kad se vidi da uz hrvatske trobojnice građani Pelješca i Dalmacije na svečanosti mašu i europskim zastavama, napokon je svima jasno da su ljudi prigrlili EU kao svoj i da se napokon osjećaju građanima Europe.


Je li sada važno tko je za most zaslužan, ona prva HDZ-ova vlada koja je krenula u projekt, pa stala, je li možda dio posla na papirologiji odradila i SDP-ova vlada, ili sve lovorike moraju pasti u krilo sadašnjim čelnicima vlade Plenkoviću i Butkoviću, sinoć zaista nije bilo presudno. Jasno je da su uspjeh okrunili sadašnji premijer i resorni ministar, i da su upravo oni bili »zvijezde zabave«. Da su, s druge strane, svjesni svoje neodlučnosti da realiziraju ovaj projekt u svom mandatu SDP-ove vlade bili tadašnji čelnici te vlade, uostalom, svjedoče dva detalja sa sinoćnje proslave: nismo mi nizašto zaslužni, rekao je u jednoj izjavi nekadašnji ministar prometa Siniša Hajdaš Dončić komentirajući ulogu tadašnje vlasti, a tu je i činjenica da je predsjednik Republike Zoran Milanović na kraju ipak čestitao onoj upravi koja je bila sposobna da pronađe novac za financiranje ovog projekta. Čestitajući svima koji su u tom projektu sudjelovali, »svatko u svoje vrijeme«, ipak je čestitka između redaka upućena i aktualnoj vladi. Jer, iako je pred njegovom SDP-ovom vladom 2012. godine bilo dosta prepreka, od činjenice da je državna kasa bila prazna do činjenica da Hrvatska tada još nije bila članica EU-a, istina je da kod njih nije bilo odlučnosti i hrabrosti da se u to krene.




Ipak, dobro je da se na Pelješkom mostu sinoć okupio čitav državni vrh, od premijera Plenkovića do predsjednika Milanovića, mada se napetost između dva aktera kao i obično može rezati nožem. Unatoč svemu što je izjavljivao, Milanović je »s radošću« došao. To su ti trenutci u povijesti kada razlike stvarno treba prevladati. Jer most jest nadstranački. A sve je elegantno učinjeno na način da poziv predsjedniku nije morao slati ured premijera, nego je eto domaćin bio ministar prometa Oleg Butković, u punom smislu te riječi. Jer on je doista bio domaćin cijele fešte – u njegovom resoru odrađen je sam operativni posao koji je, kad se sagledaju tehničke karakteristike mosta, zaista impresivan, iako je ekipa koja je na njemu radila internacionalna, od Slovenaca do Kineza.


Dobili smo most koji je moderan, tehnički inovativan, koji je bar na tren povezao cijelu naciju, a i koji je u estetskom smislu prava atrakcija. Hrvatska sad ima obje zdrave ruke.