Svaka godišnjica obilježavanja pada Vukovara je mračna i tužna. Snimke i izjave sudionika događaja tih dana prije 29 godina uvijek su potresne i teške. Bilo je godina i kad su u Vukovaru postojale dvije kolone, kad je izgledalo da će biti upaljen fitilj novih podjela i sukoba. Srećom, ove godine nije bilo tako – obljetnica je prošla u mirnom i tihom Vukovaru, bez incidenata i napetosti. I upravo je to ono što 18. studenoga svake godine Vukovaru i treba – mir.

Ove godine, sve se odvijalo u kontekstu novog državnog blagdana, što je pravi pogodak ove Vlade. Teško se ovakva stradanja, kao vukovarska, mogu obilježiti u tišini ako je dan radni, i ako ostatak Hrvatske ne zastane na tren, uz pijetet za Grad heroj. Sada svi zajedno imamo priliku osluhnuti taj grad na jedan dan godišnje, i čuti tišinu koja nas podsjeća na to koliko je sloboda vrijedna.

No, nije samo zbog novog blagdana jučerašnji dan donio osjećaj mira. Novi blagdan može biti samo deklarativna zastava kojom neka vlast maše, i može biti čak i privremen, jer znamo da su u Hrvatskoj razne vlasti donosile različite odluke o tome koji će dani biti državni blagdani.

Ovoga puta važno je, međutim, bilo još i nešto drugo, a to je da je politika utihnula. Kakva blažena tišina! Predsjednik Republike Zoran Milanović doista je »na primjeren način« obilježio Dan sjećanja na Ovčari, nije bilo izjava, nije bilo politiziranja, nije bilo polemika, nije bilo napetosti.

Ima slike, nema tona, to je tako blagotvorno nakon što se Pantovčak danima prepucavao s Banskim dvorima. Predsjednik je pokazao da poštuje epidemiološke mjere, odlučio se zaobići kolonu i mirno pokloniti stradalima, bez susreta s premijerom i njegovom svitom.

Premijer Andrej Plenković držao se u svojim obraćanjima, pak, striktno teme, te su i u njegovim jučerašnjim izjavama dominirale teme vezane samo uz Vukovar, branitelje i nestale, i što je najvažnije za razvoj tog grada. Vladina retorika uvijek je više-manje takva, ali prednost je što se jučer nisu ni otvarale teme koje bi mogle donijeti nastavak polemike s Pantovčakom.

Ono što je, međutim, najveća vrijednost događanja u Vukovaru zadnjih nekoliko dana jesu svakako geste predstavnika SDSS-a, Borisa Miloševića i Milorada Pupovca. Milošević je, kao i u Knin, došao i u Vukovar, a tijekom dana uputio i svoje osobno žaljenje kao pripadnika srpske nacionalne zajednice u ovoj Vladi, za svaku žrtvu koja se dogodila u Vukovaru.

Pupovac je, pak, došao dan ranije, no ipak je došao, dok je jučer u Zagrebu palio svijeće za Škabrnju i Nadin, poštujući procjenu ljudi na tom terenu da njegov dolazak »još nije dovoljno pripremljen«. Svatko tko je mogao, čini se da je ovih dana zaobilazio situacije koje bi mogle dobiti neke dvostruke konotacije, ili poprimiti bilo kakav oblik provokacije. I to je dobro.

Jednako kao i činjenica da se i predstavnik srbijanskog predsjednika Aleksandra Vučića, Veran Matić, poklonio žrtvama u Vukovaru. Nije prvi iz Srbije koji je došao u Hrvatsku izraziti žaljenje zbog svega što se događalo 90-ih godina, no treba uvažiti činjenicu da je čovjek kleknuo pred spomenik braniteljima, dokazujući da su ratne trube zauvijek iza dviju država. Uskoro, obje će biti dijelom europske zajednice naroda, a u toj zajednici naroda nema prostora za netoleranciju i ratove.

Čini se da obje vlasti, i hrvatska Vlada i srbijanska politika, vode politiku umjerenosti i uključivosti. Nažalost, u Vukovaru su hrvatska i srpska djeca i dalje odvojena u školama, u Vukovaru se i dalje boje novog popisa stanovništva 2021. i prebrojavanja pripadnika većine i manjine, u Vukovaru se ratne rane i dan-danas ližu, no smjer kojim se ide svakako je pozitivan, i to treba priznati.

Šteta je samo što se sve odvija u svjetlu epidemije i koronakrize, pa se sad još samo možemo nadati da, nakon ovako brojne Kolone sjećanja, Vukovar kroz desetak dana neće postati Varaždin, i neko novo europsko žarište zbog nepoštovanja mjera zdravstvene zaštite.

To bi bila velika sramota za Hrvatsku, no s druge strane, za razumjeti je ljude koji su prošli vukovarske ratne dane i koje doista nitko ne može spriječiti da zapale svijeću što su još uvijek živi i zdravi. U mirnom Vukovaru.